Ako ste mislili da je Zdravko Mamić glavna institucija kontroverze u ovom dijelu nogometne Europe, onda definitivno niste čuli za ime George 'Gigi' Becali. Budući da Dinamo u četvrtak u sedmom kolu glavne faze Europske lige igra protiv rumunjskog FCSB-a, nemoguće je pričati o tom rumunjskom velikanu, a da ne spomenemo njegovog vlasnika, vrlo vjerojatno najkontroverznijeg vlasnika nekog kluba u povijesti nogometa!
Bio u Europskom parlamentu
Rumunjski 67-godišnji milijarder gotovo pa ne može provesti 24 sata, a da u njima ne kaže ili ne napravi nešto što je u najbolju ruku upitno, a u najgoru ruku kažnjivo. Čisto da dobijete sliku o kakvoj je javnoj figuri riječ, za početak ćemo samo napraviti kratki popis svih njegovih kontroverzi. Kod Becalija imate baš sve; kaznena djela i služenje zatvorske kazne, vođenje kluba iz zatvora, korupciju i državnu štetu, otmicu, govor mržnje, homofobiju, politički ekstremizam, vjerski fanatizam kojeg se i sami vjernici srame, uništavanje identiteta kluba, otvoreno miješanje u sastav momčadi i javno nazivanje trenera, igrača i ostalih zaposlenika "glupanima i idiotima". Samo kad pogledate ovu prethodnu rečenicu, vrlo brzo shvaćate da je Zdravko Mamić 'mala beba' za Becalija.
Becali nije došao iz siromaštva, ali nije ni bio dio stare elite; potjecao je iz aromanske obitelji navikle na poljoprivrednu trgovinu, rizik i brze odluke, što se pokazalo presudnim u prvim godinama tranzicije. Dok su institucije bile paralizirane, on je kupovao jeftino zemljište na periferiji Bukurešta i ubrzo shvatio da prava vrijednost ne leži u onome što zemlja jest, nego u onome što će postati. Ključni trenutak bila je razmjena zemljišta s rumunjskom vojskom, formalno provedena kroz tadašnje zakonske okvire, ali temeljena na manipuliranim procjenama vrijednosti i političkim komisijama bez stvarne neovisnosti. Na papiru zakonito, u stvarnosti duboko nepravedno, te su transakcije Becaliju donijele bogatstvo koje kasnije više nije bilo moguće jednostavno oduzeti jer je imovina rasprodana, reinvestirana i pretvorena u građevine, dok je pravna odgovornost svedena na kaznene presude, a ne na povrat cjelokupne koristi.
Novac mu je otvorio vrata vidljivosti, a vidljivost politike. Becali je rano shvatio moć populizma, kombinirajući religiju, nacionalizam i javno dijeljenje novca ulogom "narodnog bogataša" koji govori ono što drugi ne smiju. Taj stil mu je omogućio ulazak u parlament i kasnije u Europski parlament, gdje je njegov mandat ostao zapamćen ne po zakonodavnom radu, nego po bizarnim istupima, odsutnosti i činjenici da je europsku političku pozornicu koristio kao osobnu pozornicu za domaće medije. Paralelno s politikom, nogomet je postao idealan instrument moći. Steaua, simbol rumunjskog sporta u financijskim problemima i pravno nejasnom statusu, bila je savršena meta. Becali nije klub preuzeo nasilno, nego ga je kupio u trenutku institucionalne slabosti, no način na koji ga je vodio pretvorio je vlasništvo u osobnu domenu. Treneri su postajali potrošna roba, igrači javno vrijeđani i ponižavani, a sastavi momčadi često najavljivani u televizijskim emisijama prije nego u svlačionici. Čak ni zatvor nije značio prekid kontrole, jer je klub nastavio funkcionirati prema njegovim uputama dok je služio kaznu zatvora zbog ranije spomenutih zemljišnih malverzacija, što je dodatno učvrstilo percepciju da je FCSB tek njegova slobodna volja, a ne strukturirani nogometni klub.
'Nagrada' za homofoba godine
Uz poslovne i sportske kontroverze, Becalijeva javna persona obilježena je nizom izjava koje su godinama izazivale osude. Njegova otvorena homofobija (nekoliko puta dobio 'nagradu' za homofoba godine u Rumunjskoj), ksenofobija i seksizam svaki dan su punili stupce. Govorio je da u njegovom klubu nema mjesta za homoseksualce, da će platiti par milijuna eura kako bi se Rumunjska 'riješila' svih homoseksualaca (aludirajući na ubijanje), često je vrijeđao žene i manjine, a religiju koristio kao opravdanje za diskriminaciju. U isto vrijeme, mediji su bilježili i epizode koje su prelazile granicu bizarnog, poput priča o gubicima u kockarnicama nakon kojih je, u bijesu, bacao stolce kroz prozore- Riječ je uistinu o nepredvidivom milijarderu koji živi bez filtera i kontrole. Sve to stvorilo je lik koji je istovremeno ismijavan i praćen s opsesivnim zanimanjem, jer je utjelovljavao spektakl tranzicije u kojoj su granice između politike, kapitala i zabave nestale.
Becali je tako uspio ostati na vrhu upravo zato što nikada nije pokušao biti prihvatljiv. Njegovo bogatstvo nije nestalo jer je nastalo u sivoj zoni u kojoj je pravda kasnila, a kad je stigla, više nije imala što vratiti. Njegove političke pozicije opstajale su jer je donosio glasove i pažnju, a njegova moć u nogometu jer je donosio novac i konflikt, dvije valute koje rumunjski sport već desetljećima teško odbija. U konačnici, Gigi Becali je uspio jer je odrastao u državi koja je dopustila da se tranzicijski kaos pretvori u trajnu strukturu moći, s nogometnim stadionom kao njezinom najglasnijom pozornicom.
Otvori KEKS Pay
