Kada je prošli tjedan Zdravku i Zoranu Mamiću te ostaloj petorici sedmočlane družine zločinačkog udruživanja potvrđena optužnica, bilo je jasno da je to početak kraja ovog i ovakvog Dinama, koji se neće dogoditi odmah, ali će se ipak dogoditi. Iskustvo novinarskog praćenja Dinama u Večernjem listu od 17. veljače 1974. (Zagreb - Dinamo 0:0) pruža neku podlogu u pokušaju predviđanja što će se dalje događati. Kao novinar doživio sam nekoliko Dinamovih lomova i kao posljedicu dulje rezultatske krize.
Poslije Karađorđeva i sloma Hrvatskog proljeća iz Dinama su bili potjerani predsjednik Dragutin Božić, također istaknuti proljećar dr. Ivo Prodan i drugi. Nova uprava s Vidom Ročićem na čelu postavljena je 21. listopada 1972. godine. Ročić nije imao političkog utjecaja ni trenutačnog znanja za vođenje, pa je Dinamo idućih sezona bio daleko od vrha. Tek sedam godina poslije loma, osvojen je prvi naslov prvaka, koji nije odmah ni priznat, zbog slabog utjecaja.
Ćirin dolazak donio je novo prvo mjesto, veliku radost 1982. godine, ali je u kolovozu 1983. Blažević pobjegao i gotovo ostavio rasulo. S obzirom na to da je stavio svoju ruku na sve pa i na blagajnu i nije 1982. dopustio, a to je zbog velike osobne popularnosti mogao, novoizabranom predsjedniku Nevenu Baraču da preuzme dužnost u punom smislu, Barač je dao ostavku i pasivizirao se. Dinamo ni idućih godina nije postizao rezultate velikog kluba. Pa ni sa Zebecom i Ivićem. Povratak Ćire 1985. čak je u nekom smislu pokvario ugled. Dinamo je opet bio prvak tek poslije 11 godina, i to u neovisnoj Hrvatskoj, 1993. godine.
Približavanje klubu predsjednika dr. Franje Tuđmana bila je prekretnica, ali s nekoliko velikih pogrešaka i opterećena borbom glavnih Dinamovih dužnosnika za stjecanje Tuđmanove naklonosti.
Dolazak Zdravka Mamića, koji na čelu “traje” 17 godina, također je bila prekretnica i sada se približava kraju i bilo bi dobro da se promjena dogodi bez dramatičnih posljedica. Nije to nikakva osobna osveta Mamiću, nego pokušaj da se raščlani situacija kakva je tu pred nama. Činjenica je kako i opće društvene krize nastaju kad padaju apsolutističke vlasti i diktatorski poredci. Svoju agoniju diktatori nastoje što dulje održati i svoje vlastodrštvo produljiti na različite načine, iako na kraju sve završi demokratskim promjenama, a samo se izgubi vrijeme i može biti zla. To se sada događa u Dinamu. Zdravko Mamić je bio u najmanju ruku apsolutist, sada je nepravomoćno osuđen na 6,5 godina zatvora, protiv njega je podignuta nova dramatična optužnica s nesagledivim mogućim posljedicama i k tome je u bijegu u drugoj državi. Može se dogoditi da će uskoro završiti u zatvoru u Hrvatskoj. Mamić sada “na daljinu” upravlja Dinamom i to je neprihvatljivo i ruši ugled kluba koji ima legalnu upravu, ali je ona pod Mamićevim utjecajem i izvršava njegove naloge, ucijenjena je ili zbog nekih drugih razloga. Potpuno je neshvatljiva ta Mamićeva neodgovornost. Postoji nešto što se zove i moralna odgovornost. U posljednjoj emisiji jedne sarajevske televizije on se ponovno pozvao na “politički progon”, što stvarno nema smisla i ne može proći. Bolje bi bilo zatražiti nagodbu sa sudom. Čekati kako će se dogoditi kopernikanski obrat, nekakvo neočekivano čudo koje će promijeniti stvarnost, kao što sada čini Mamić, samo je putovanje u novi glib.
Nije dobro ni pouzdavati se u “zamrznuti konflikt”, što sada čine Vlatka Peras i Barišić u smislu pričekajmo i strpimo se, možda nastupe neke druge okolnosti, pa će Mamić biti oslobođen ili barem djelomice pomilovan. Čuvaju mu utjecaj tako što i dalje slušaju njegove zapovijedi iz Međugorja, a kad se, kao pobjednik nad “političkim progoniteljima” vrati, opet će zajedno i slavodobitno nastaviti dalje.
Izvedba sa Zoranom Mamićem, kao sportskim direktorom, ako se dogodi, imala bi za cilj sačuvati postojeće stanje i zadržati Dinamo u obiteljskom krugu. U biti pretvoriti ga u klub neke vrste nasljedne dinastije. Izravno ili posredno! Šikić, koji je jedno vrijeme figurirao, nema licenciju. Zoran Mamić je nepravomoćno osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora i dio je sedmeročlanog zločinačkog udruživanja, prema prošlotjednoj optužnici.
Slučaj Ive Sanadera nije na Mamiće ostavio nikakvu pouku. Čak i da se Zdravko Mamić poslije određenog vremena vrati u Hrvatsku bez pritvora, bit će ranjen, iscrpljen, suočit će se s promijenjenim realnim stanjem i njegov će autoritet biti jako poljuljan. Konačno, njegove ljude polako miču, njegov utjecaj u nogometnom životu slabi, a neki i sami odlaze.
Nije sporno da je Mamić imao uspjeha u organizaciji nogometne škole, u stvaranju igrača i njihovu transferiranju. Ali nepravomoćna sudska presuda i potvrđena druga optužnica o zločinačkom udruživanju navješćuju da je bilo i kriminala. Umanjivati to tumačenjem da jednako tako rade u inozemstvu ili nekim nebuloznim opravdanjima o “političkom progonu” kakvog je bilo u prošlom sustavu nema smisla. Nikakve tu politike nema u onom smislu. Nije Mamić ni dr. Marko Veselica ni Vlado Gotovac. On je to samo u mašti.
Mamić je tipična škola Ćire Blaževića. Ćiro je Mamića i odgojio: nikad kraja u materijalnim probicima i nikad kraja u trčanju za užicima javne pažnje, tj. slave. Pratio sam čitav taj Ćirin i Mamićev put od početka Ćirina dolaska u Dinamo 10. prosinca 1980. Zdravko Mamić mu se približio nešto kasnije. Prvo što je Mamić preuzeo bio je Ćirin izričaj. Kad ga se slušalo, kao da govori Ćiro. Ta Mamićeva žudnja za novcem, utjecajem u nogometu, za sudjelovanjem u javnom životu i na kraju u politici, Ćirin je poučak. Naravno, svemu je pridonio i Mamićev unutrašnji psihološki sklop koji je bio idealan za prihvaćanje Ćirina svijeta. Ćiro se kandidirao i za predsjednika Republike i prošao je katastrofalno. Mamićeva konferencija za novinare 16. srpnja 2016. u Sheratonu, kad je spominjao i Kolindu Grabar-Kitarović i u neku ruku najavljivao i političku ambiciju, bila je njegova najgora bruka i zapravo početak kraja.
Ako želi dobro Dinamu , Mamić i njegova uža i šira obitelj i njegovi brojni prijatelji trebaju se maknuti od upravljanja u Dinamu. To je realnost. Mislim da ne postoji više te opcije koja bi sve to vratila na "divna stara vremena".