Hrvatska se reprezentacija nakon 28 mjeseci vraća u Osijek, a na tribinama prepunog Gradskog vrta bit će i osječka nogometna legenda, bivši vatreni Robert Špehar.
– U Osijeku je uvijek fantastična atmosfera kad igra reprezentacija, to će našima dati dodatan vjetar u leđa protiv Slovaka, koji uopće nisu bezopasni. Slovački nogomet se diže, treba ih respektirati, iako smo mi dosta kvalitetniji i po meni veliki favoriti večeras. Hrvatska se nema razloga bojati nikoga, ali moramo biti koncentrirani na svoju igru, jer sjetite se kako smo visjeli u Slovačkoj u početku ovih kvalifikacija. Slovaci nisu Ciprani, puno su kvalitetniji – započeo je Špehar.
Sudionik stvaranja vatrenih
U protekle dvije, tri godine bilo je dosta kritika na račun igre vatrenih, kako vam se čini igra reprezentacije u ovom ciklusu?
– Problem je što su nakon srebra u Rusiji mnogi pomislili da moramo biti najbolji i uvijek pobjeđivati, a to baš i ne ide tako. Uostalom, normalno je da nakon tako velikog uspjeha doživiš pad. Bila je smjena generacija, koja je na kraju uspješno odrađena. Nije još do kraja, imamo hvala Bogu još uvijek Modrića, a nakon SP-a će ta smjena biti do kraja završena. Gvardiol, Sosa, Stanišić, sad je tu i Sučić, to su sve klinci koji su top-klasa i koji će godinama biti nositelji igre vatrenih. Izborniku Daliću treba čestitati, nije mu bilo lako jer su zahtjevi i ljestvica visoko postavljeni. Ali odradio je odlično smjenu generacija i uspio napraviti rezultate, odvesti nas na Euro, a sada je i sve bliži Svjetskom prvenstvu – kaže Špehar koji je za reprezentaciju nastupio osam puta.
Imao bi i više nastupa da nije imao peh što su u njegovo doba igrali neupitni Šuker, Bokšić, Vlaović...
Za razliku od tog vremena, danas Hrvatska nema klasične špice koja kontinuirano zabija za vatrene.
– Nije lako uvijek imati špice kakve smo imali u prošlosti. Iako, Kramarić je odlična špica, on je baš pravi golgeter. U Hoffenheimu stalno zabija, u reprezentaciji to nije slučaj, ali on mnogo radi za momčad. Pronaći će Dalić sustav koji je efikasan u napadu, neka zabijaju vezni, nije važno tko zabije. Nemoguće je silom stvoriti pravog centarfora, bitnije je da momčad funkcionira, a tko će ga zabiti, špic ili vezni, to je manje bitno – smatra Špehar s kojim smo se prisjetili njegovih reprezentativnih utakmica.
Prve tri, na turneji po Australiji, nikada neće zaboraviti.
– Kad me Špaco Poklepović nazvao u to ratno vrijeme, u ljeto 1992. godine, pucalo se i u mom Osijeku. Mnogi igrači tada još nisu htjeli igrati za reprezentaciju, razmišljali su. Ja nisam razmišljao jer dok su moji prijatelji bili na prvim linijama, ja sam se mogao boriti barem u kopačkama. Nije bilo lako, nije se tada znalo što će biti s Hrvatskom. A mi smo na toj turneji po Australiji širili istinu o ratu. Tamošnji Hrvati dočekivali su nas kao heroje, bilo je to nezaboravno iskustvo – prisjetio se Špehar pa dodao:
– Meni je bila čast biti dio te generacije koja je bila treća na svijetu, ponosan sam što sam igrao s tim dečkima. Bilo je situacija u kojima mislim da sam zasluživao više prilika, ali ne želim se sad vraćati na te stvari jer sam ponosan na svaku minutu odigranu za vatrene – kazao nam je Špehar koji se od dresa reprezentacije oprostio 1996. kada ga je s pravom zasmetalo što kao član Monaca nije bio treći napadački izbor kod Ćire, naravno iza neupitnih Šukera i Bokšića.
I to u vrijeme dok je Špeharova rezerva u Monacu bio Thierry Henry!
– Ah, postoji ta anegdota s Henryjem kad se naljutio što mi je rezerva. Ja sam u Monaco došao u tada rekordnom klupskom transferu, za 13 milijuna maraka iz Club Bruggea, pa je bilo logično da sam prvotimac, s iskusnim Nigerijcem Ikpebom, a Henry i Trezeguet ulazili su s klupe. Henry je već tada bio paklen igrač, pa ga je zasmetalo što je pet, šest utakmica u nizu započeo s klupe, kao moja rezerva. Vukao se na jednom treningu sve dok ga trener Jean Tigana nije pitao: “Što je to s tobom?” A Henry mu je odgovorio: “Boli me guzica od sjedenja na klupi.”
Tigana mu nije zamjerio, nije to doživio kao bezobrazluk već kao sportsku drskost. Kasnije sam se ja ozlijedio, Henry je uskočio u prvih 11 i tu je i ostao. No igrao sam i ja mnogo te zabio puno golova za Monaco – kaže Špehar, koji ne dvoji oko svog najdražeg gola, ne samo za Monaco već i u cijeloj karijeri.
Bilo je to u polufinalu Lige prvaka, za pobjedu 3:2 protiv Juventusa.
– Iako s tim rezultatom nismo prošli dalje, pobjeda nam je jako mnogo značila jer smo je obećali princu Albertu uoči utakmice. Mi smo i u prvoj utakmici bili ravnopravni, kod 2:1 za njih stalno smo napadali, a onda smo na kraju utakmice primili dva glupa gola. No, i to polufinale Lige prvaka i igranje s Trezeguetom, Henryjem, Ikpebom, Sagnolom, Barthezom zauvijek će mi ostati u najljepšem sjećanju.
A kakav je trag Špehar ostavio u Monacu najbolje će opisati da mu je prilikom odlaska u Veronu osobno zahvalio i princ Albert.
Osijek sad ima imperativ
– Kad sam odlazio iz Monaca, princ Albert pozvao me na kavu i odao mi veliku počast. Zahvalio mi je na svemu i kazao da su mi njegova vrata uvijek otvorena – prisjetio se Špehar, s kojim smo za kraj prokomentirali HNL i njegov NK Osijek, u kojem je igračka legenda, ali i bivši predsjednik.
– Kad sam bio predsjednik, odrađivali smo sezonu s 15 milijuna kuna, a sad je budžet 15 milijuna eura. Osijek se jako digao dolaskom mađarskih vlasnika, napravio veliki iskorak. Stadion na Pampasu uskoro će biti gotov, Osijek se pretvara u veliki klub. S Bjelicom je iskorak već napravljen, prvi put smo bili drugi u prvenstvu. No, svi su sada svjesni, pogotovo Bjelica, da više nije dovoljno biti treći ili četvrti. Navijači očekuju titule, bilo u kupu ili na prvenstvu. Nadam se da je došlo vrijeme za novi trofej, barem u kupu – zaključio je Špehar.
Kramarić nije špica, već polušpica, koji traži posebni sustav igre. A Barišić je zaslužio biti prvi lijevi bek s obzirom na dobre igre i sve drugo.