Pitanje o najvećem hrvatskom vrataru svih vremena desetljećima je imalo nekoliko očekivanih odgovora, ovisno o generaciji kojoj pripadate. Za jedne je to bio Dražen Ladić, jedan od junaka brončane generacije iz Francuske 1998. godine, za druge Stipe Pletikosa, vratar s tri Svjetska prvenstva i među "rukavicama" rekorder sa 114 nastupa. A onda je stigao Zadranin Danijel Subašić, heroj Svjetskog prvenstva u Rusiji čije su obrane jedanaesteraca protiv Danske i Rusije odvele Hrvatsku do povijesnog srebra.
No, posljednjih godina u tu se intrigantnu raspravu uplelo novo ime; Dominik Livaković, mirni, 31-godišnji Zadranin čeličnih živaca, svojim je nevjerojatnim izvedbama, prije svega na Svjetskom prvenstvu u Kataru, postavio temelje za argument da je upravo on taj – najveći koji je ikada stajao među vratnicama hrvatske reprezentacije. Njegova hladnokrvnost u trenucima najvećeg pritiska postala je zaštitni znak momčadi koja je ponovno zadivila svijet osvojivši drugu svjetsku medalju.
Epski nastup protiv Brazila
Podsjetimo, u utakmici osmine finala protiv Japana, Livaković je u raspucavanju jedanaesteraca obranio udarce Minamina, Mitome i kapetana Yoshide, postavši tek treći vratar u povijesti svjetskih prvenstava koji je u jednom raspucavanju zaustavio tri udarca. Time se pridružio ekskluzivnom klubu u kojem su bili samo Portugalac Ricardo i njegov sunarodnjak i prethodnik Subašić. Ako je utakmica protiv Japana bila herojska, onda je ona protiv favorita prvenstva, Brazila, bila epska. Livaković je tijekom 120 minuta igre upisao čak 11 obrana, najviše od svih vratara na turniru u jednoj utakmici. U raspucavanju jedanaesteraca odmah je obranio prvi udarac Rodrygu, psihološki slomio Brazilce i trasirao put prema polufinalu.
Upravo je to bio posljednji penal koji je Livi obranio u dresu vatrenih; sljedećih 16 – u igri i raspucavanjima – nije uspio skinuti, s tim da su Marquinhos (Brazil), Laporte (Španjolska) te Kounde i Hernandez (Francuska) pogađali okvire vrata ili ih promašivali.
Dostići će Pletikosu
Livakovićev ukupni učinak u branjenju kaznenih udaraca, ne računajući raspucavanja, impresivan je: od 63 penala s kojima se suočio u karijeri (prvoligaški klubovi, A reprezentacija), obranio ih je 14, što je postotak uspješnosti od 22 posto, osjetno iznad prosjeka od oko 18 posto u najjačim europskim ligama. S ukupno četiri obranjena jedanaesterca u raspucavanjima na jednom SP-u, izjednačio je i rekord Subašića iz Rusije te Argentinca Goycochee iz Italije 1990. godine.
Rasprava o tome tko je najveći hrvatski vratar uvijek će sadržavati dozu subjektivnosti i nostalgije. Ladić će zauvijek biti simbol generacije '98., a Subašić sinonim za rusko čudo. Ipak, ono što Dominik Livaković nudi nemjerljivi su povijesni dosezi i presudna uloga u kontinuitetu uspjeha. Njegov potpis nose i katarska bronca i srebro u Ligi nacija. S obzirom na to da je još u najboljim vratarskim godinama, pred njim je prilika da sve dvojbe otkloni i svoje ime zlatnim slovima upiše kao apsolutno najvećeg. Za mnoge, on taj status već sada ima.
Možda i zbog ovih podataka: Livi već sad ima ukupno 21 nastup u grupnim fazama europskih i svjetskih prvenstava (14 na Euru, 7 na SP) – po čemu je rekorder, nadmašivši čak i Pletikosu s ukupno 15 nastupa. Stipe je i dalje rekorder po broju nastupa na SP-ima, ima ih devet, no bude li Livi branio u sve tri utakmice grupne faze u Americi, preotet će i taj primat. Tada će Dominiku preostati Pletikosi preoteti samo još jedan rekord, onaj od 114 nastupa za Hrvatsku. Za sada je na 75.
A koliko je Livaković u ovom trenutku važan za Hrvatsku, govori i ova statistika: u posljednje četiri utakmice, protiv Kolumbije (2:1), Brazila (1:3), Belgije (0:2) i Slovenije (2:1), Livi je imao čak 13 obrana, od toga devet unutar šesnaesterca (izvor: Sofascore). Nakon ove četiri utakmice, usudimo se konstatirati kako je Livaković, iza Modrića, sudbinski važan igrač Hrvatske.
Otvori KEKS Pay
