Ne stišavaju se odjeci spektakularnog oproštaja od reprezentacije trojice dugogodišnjih reprezentativaca (Duvnjak, Karačić, Pešić) a jedan od onih koji je, noći pune emocija, napustio Arenu Zagreb s jakim dojmovima bio je i predsjednik Sabora Republike Hrvatske Gordan Jandroković.
- Svečanost je bila spektakularna, ja se ne sjećam da je u Hrvatskoj bilo nešto ovakvo napravljeno, posebno onaj završni dio kada su dijeljene nagrade i kada je cijela dvorana bila u crveno-bijelim kvadratima. Čujem da je scenarij radio Krešo Dolenčić, bilo je prekrasno.
Bi li tome pribjegavati trebali i drugi sportovi kada im se opraštaju velikani?
- Mi stvarno imamo velike sportaše, kako u kolektivnim tako i u pojedinačnim sportovima. Lijepo je kada se Hrvatska na ovakav način oduži onima koji su za nju puno dali.
Predsjednik Sabora ima posebnu vezu s rukometom jer ga je i sam igrao a i njegov otac je bio vrstan rukometaš.
- U Bjelovaru je rukomet nekad bio najpopularniji sport. Ne samo u Bjelovaru nego i u Hrvatskoj. Klub je 1972. bio prvak Europe, nakon pobjede nad velikim Gummersbachom 19:14 u Dortmundu. Pričali su mi svjedoci tog vremena da je od zračne luke pa do Bjelovara bio špalir kroz kojeg su igrači prolazili nakon čega je uslijedio veličanstven doček kada su, valjda, svi stanovnici grada, koji je imao 21 tisuću stanovnika, došli na taj doček.
Tko je za Gordana Jandrokovića najbolji hrvatski rukometaš svih vremena?
- Ja volim najviše srednje vanjske a na toj poziciji smo imali sjajne igrače počevši s Hrvojem Horvatom koji j svoje vrijeme bio najbolji svjetski igrač. Nakon toga je došao Ćavar koji je igrao i krilo i srednjeg vanjskog pa je onda došao Balić a nakon njega i Duvnjak. Teško je tu reći tko je od njih bio najbolji, svi imaju velike medalje i sjajne karijere pa neka podijele to prvo mjesto.
Ima li hrvatska rukometna reprezentacija svijetlu budućnost?
- Apsolutno a ovom prilikom je to bilo vidljivo u utakmici protiv Češke koja je pobijeđena sa 16 pogodaka razlike. Vidimo sada i neke nove mlađe igrače kao što je Gavrić a Jaganjac se vraća.
Pitali smo našeg uglednog sugovornika je li u rujnu prošle godine bio na memorijalnoj utakmici za Dražena Petrovića?
- Nisam jer sam bio spriječen no to je bio spektakl iste razine i tako bi to trebalo biti.
Po našem sudu, tako je trebalo biti i u slučaju Balića, Metličića, Lackovića (kojih ovom prigodom nije bilo) pa i po pitanju zlatnih iz Atlante (1996.) no ni za to nikad nije kasno.
Otvori KEKS Pay
"od zračne luke pa do Bjelovara bio špalir kroz kojeg su igrači prolazili" - od koje to zračne luke??? bjelovarske? zagrebačke? bečke? na kakvom je ovaj ljepilu?