Prenio je Ivica tekst kolege iz Jutarnjeg lista Dana Figenwalda, u kojem je detaljno opisano kakvu su dramu Ivica i njegov tim prošli tog dana u Aspenu.
"Ivica Kostelić i njegova ekipa, trener Vincencij Jovan Cena i serviser Ivica Franjko Frenki, doživjeli su na putu iz Park Cityja (Utah) u Aspen (Colorado), kamo se seli karavana skijaškog Svjetskog kupa, ono što su dotad samo vidjeli u američkim filmovima. Cena je poznat kao vozač kojem znakovi ograničenja brzine ne znače puno u životu, ali ovo je Amerika. Voziti 90 milja na sat tamo gdje je dopušteno 50 poprilično je riskantno. I nije pitanje hoće li te uhvatiti, već kada će te uhvatiti, i s kojim posljedicama.
Cenu (koji je bio u društvu Ivice Kostelića), policajac je brzo uhvatio i isključio iz prometa, dok je iza, u drugom automobilu, bio serviser Franjko. Dok je Cena sjedio u svojem autu, pripremajući dokumente, policajac je zaustavio i Frenkija. Uslijedio je šok. Osnovno pravilo u Americi jest: kada te policija zaustavi, ne izlaziš iz auta. Slovenski skijaš Mitja Kunc to nije znao pa je svojedobno završio ležeći na pločniku, s pištoljem uperenim u glavu. Naši su umjesto pištolja dobili “narukvice”! Policajac nije imao milosti, poklonio je Ceni i Frenkiju lisice i rekao da nagodbe nema: - Jedan dan zatvora i 300 dolara globe! Najviše ga je iznerviralo što se u jednom trenutku serviser Franjko nasmijao.
- Jeste li vi normalni? Znate li koliko ljudi pogiba zbog ovakve situacije? A vi se smijete!
Izišao je tada iz auta i Ivica, uvjdjevši da nema šale. Jer, on najbolje vlada engleskim, a policajca je trebalo primiriti. Naravno, prethodno je zatražio dozvolu za izlazak iz automobila. Dobio ju je i malo po malo primirio policajca. Uz jezikovu juhu, koja ima ipak puno bolji okus od zatvora, hrvatska je ekspedicija nastavila svoj put", sjajno je tu situaciju iz studenog 2002. opisao novinar Dan Figenwald. Ivica tu zanimljivu zgodu očito nije zaboravio ni nakon 23 godine...
"90 milja na sat tamo gdje je dopušteno 50" - Divljak. U Americi vozi jako puno starih ljudi, ceste su i za njih. Nemam ni malo razumjevanja za ljude koji tako voze.