Štimac je samo svoj, nisam nikad ovisio o drugima, uvijek sam vlastitom glavom odlučivao i odgovarao za postupke. Napravio sam u Hajduku što sam napravio, i sam napustio klub. I sam ću doći tamo kad budem želio, nitko me neće zaustaviti! Kad budem želio... I u Zagrebu isto... osjećam se dobrodošlo svugdje, nema onoga kome nisam pružio ruku kad je trebalo, kome sam okrenuo glavu.
Rekao je to, između ostaloga, Igor Štimac u emisiji Sport nedjeljom, prenosi Goal. A osim što je Štimac otkrio da je trebao ranije napustiti reprezentaciju, te da je Blažu Sliškoviću važnija kladionica od treninga i da su igrači Hajduka tražili da ga klub smijeni, osvrnuo se i na svoju ideju lige 16, koja se iz današnje perspektive čini kao utopija.
- Baza je amaterski nogomet, amaterski klubovi, koji hrane sve gore. Njegova devastacija i ignoriranje donosi posljedicu gore. Prerano smo ušli u ligu 10, nisam ja bio protiv nje, ona je bila konačni cilj, ali trebala ju je pratiti infrastruktura, privatizacija... Pa Rijeka nema ni jednog igrača iz svog pogona. Njih ne možemo uzeti kao model koji treba pratiti. Neujednačeno je natjecanje, neki su udruge građana, neki dionička društva, sve je naopako...
A onda je na dnevni red došao njegov omiljeni klub Hajduk.
- Kos je pravu kad kaže da se ništa u HNS-u nije promijenilo, ali treba poći od sebe. Pa i u Hajduku su napravljene samo kozmetičke promjene! Klub koji samo priča o ambiciji, a onda u trenutku kad nema financijskih problema proda dva najbolja igrača treneru kojeg su napokon pronašli, a bio im je pred nosom. Samim time se odrekao da taj trener uspije u poslu koji obavlja. Bavi se kozmetikom, da uljepša financijsku bilancu, a ne da trener uspije, da se osvoji trofej.
- Previše se bave stvaranjem alibija, konstantno nalaze krivce u HNS-u, Mamiću i odnosima u nogometu, a oni su sukreatori toga svega! Često ih i sami iniciraju, puno je problema na obje strane i dok ne sjednu, neće se riješiti.
- Ne sluša se Torcida nego udruga Naš Hajduk, ona orkestrirano upravlja, a to su dva svijeta, jedina im je poveznica Hajduk. Ali su različite ideologije i Torcida je sve više svjesna da postoji obmana svega onoga što je obećavao vodeći kadar Našeg Hajduka. I da je sve samo produžavanje agonije.
- Pa Hajduk troši 13 milijuna eura godišnje za treće mjesto! Dosta! I to troše na svoje plaće, polukvalitetne igrače... Nema novih terena, dvorane, uređaja, nije se unaprijedila zdravstvena organizacija, edukativni program... Samo se šire prijateljstva s drugim klubovima i radi na tome da se medijska prezentacija umota u celofan, osvijetli. Ali nema trofeja.
- Oni ne vode klub nikamo, ovaj projekt traje šest godina, pomnožite to s eurima potrošenim, koliko je stranaca dovedeno, a vrlo rijetki su vratili i jedan euro. Koliko je akademija izbacila igrača u zadnjih 5-6 godina, koliko su trenera promijenili... ne vidim ništa pozitivno. A sad predsjednik kaže da je plan iduće sezone doći Dinamu na 5-6 bodova!? Pa je li to moguće?! Kako to navijač može prihvatiti?! Mene zanima da Hajduk osvoji trofej, da pobijedi Dinamo, Rijeku...
Je li Osijek svijetla točka hrvatskog nogometa?
- Ne vidim da je Osijek najsvjetlija točka... na dobrom je putu, ima domaće igrače, privatni kapital, trener je mlad i neopterećen. Pozitivna, svijetla točka svakako. Rijeka ima par trofeja, ali to je čekala pet godina. Kojeg bi hrvatskog trenera trpjeli toliko? Šutnuli bi ga vrlo brzo! Kek je dobar trener, ali što je njemu dano vremena i financija... svaka čast! I Rijeka ima problem akademije, što nema ni jednog igrača iz svoje škole.
- Dinamo je opterećen znamo čime, što znači neprofitna udruga građana koja ostvaruje profit od 50 milijuna eura?! I dok se ne vrate navijači, a zna se što oni traže... Iako, ne treba im nikad dati klub da upravljaju, navijači su tu da podržavaju klub, prate, vole ga, navijaju...
- I Zdravko Mamić i ja svojom energijom možemo brdo premjestiti! Ali naši su ciljevi posve različiti. No, bilo kakvo stvaranje u ovoj atmosferi linča i progona, takvog pritiska nije dobra.
Prognoze za blisku budućnost hrvatskog sporta nisu lijepe.
- Mi to znamo 15 godina. A nogomet je najviše zapostavljen i unakažen u ovoj teškoj situaciji za sport. Nogomet, koji je dao toliko radosti, zaslužio je stadion. I rukomet nam je donio puno uspjeha, ali kao sport se ne može mjeriti s nogometom, pa su dobili puno dvorana, koje koriste i drugi sportovi. Školskog programa nema, ne idemo nikamo, društvo je u banani, naprijed idu samo poltroni spremni saginjati glavu...
Igor Štimac nakon azijske avanture, u Splitu nadoknađuje vrijeme s obitelji i čeka ponude.
- Treba se poklopiti da se dobije što bi čovjek želio, a i za druge stvari. Ima stalno poziva, Iran i Katar bili su mi veliko iskustvo, puno se naučilo, zanimljive su i kulture, stekao sam nova poznanstva, dobio i novi pogled na život. Nogometno, nedostaje mi odskok prema zapadu. Financije mi nikad nisu bile prioritet, ne zato što mi ne nedostaje novca nego financije nisu dobra vodilja. Prije svega važni su ljudi i okruženje u kojem se radi. Radio sam zadnjih mjeseci na puno privatnih projekata koji nemaju veze s nogometom i strpljiv sam. Kao što sam bio i kao igrač, jer sam tek u 27. godini dobio prvi pravi ugovor. Valjda tako ide i s trenerskom karijerom..."
- Odlučio sam da ću ići polako s karijerom onog trenutka kad sam stavio mandat na raspolaganje nakon poraza od Škotske. Nije mi žao, ja sam ispao moralan, čestit, častan, što mnogi drugi nisu. Ostat ću upisan kao jedini koji je eliminirao Srbiju, ja sam svoj zadatak ispunio u deset utakmica i s ponosom mogu doći svugdje. Drugi ne mogu...
Osvrnuo se i na famoznu skupštinu gdje je za jedan glas izgubio bitku za predsjednika saveza od Vlatka Markovića.
- Nemam se kome pravdati, zajedno smo moji ljudi i ja bili na projektu, zaustavila ga je korumpirana država i korumpirani pojedinci, dobili smo tu bitku legitimno jer smo natjerali protivnika da nas bezočno pokrade za jedan glas, koji nije bio legitiman. A nitko mi ne može zamjeriti što ja odlučujem o svom životu.
Mnogi su iz njegovog tabora tada ostali bez statusa, čak i posla.
- Svi smo ušli u tu priču s rizicima. I trebamo se svi nositi s posljedicama. Ja sam ostao čestit i častan. I volio bih naglasiti da nismo kasnije dobili upravni spor kako neki tumače, samo smo dobili potvrdu da Jurjević može biti stranka u postupku, ali presuda deset godina kasnije ne bi ništa promijenila. Zašto bih se onda iscrpljivao po sudovima i davao lažne nade.
Biste li išta promijenili?
- Promijenio bih jednu stvar: tada bih prihvatio ponudu Derby Countyja i napustio mjesto izbornika i ostavio ovo stanje. U ovoj su zemlji i izvan sporta najmanje dobrodošli oni koji najviše znaju.
A onda je žestoko opleo po Blažu Sliškoviću! Baka je, naime, sudski tužio Hajduk i dan danas ne miri se s tim kako je dobio otkaz osam kola prije kraja prvenstva 2004./05., kako bi se, kako tvrdi, naslovom prvaka okitio Štimac.
- Blaž Slišković nije smijenjen u Hajduku radi Štimca ni Grgića, njega su smijenili igrači koje je trenirao! On se treba preispitati zašto je tako. Blaž je najgori za samoga sebe, a najviše za one koji ovise o njemu i njegovom radu. Mi smo samo bili odgovorni i shvatili da ne može ostati na klupi jer ne bismo postali prvaci! Iako smo imali prednost, iako Dinamo uopće nije bio u Ligi za prvaka.
- Bilo je osam kola do kraja, plus kup. Imao je Kranjčara, Leku, Vejića, Neretljaka... ti igrači su došli u naš ured i tražili da se trenera smijeni! A kad šest takvih igrača dođe, onda ste u problemu. Ne mogu precizno reći koji su točno igrači došli...
- Baka je ignorirao svoje obveze, nije dolazio na trening, davao je važnost listiću na kladionici, a ne svom poslu. Pa on je sad i sa Zrinjskim prvi, a klub već dva mjeseca traži novog trenera! I budali dosta... Volim ga i ja, ali nemojmo paušalno ocjenjivati stvari.
Udruga Nas Hajduk je gnojni čir Hajduka i sve dok se oni budu pitali od Hajduka nece biti nista..ta udruga pripada parapolitickim strukturama i Hajduk je zanima samo u takvom kontekstu....te umisljene bilmeze koji misle graditi svoje karijere preko Hajduka sto prije potjerati jer na ovaj nacin Hajduk nece biti prvak za 20 godina, 13 je proslo.