Sad kada je, konačno, izabran za člana košarkaške Kuće slavnih, na Toniju Kukoču je da izabere tko će biti njegov prezenter. A gotovo smo sigurni da će njegov izbor biti najveći košarkaš svih vremena, njegov bivši suigrač, Michael Jordan.
Osim toga što su tri godine dijelili svlačionicu i zajedno osvojili tri naslova NBA prvaka, Kukoča i Jordana veže velika strast prema igranju golfa pa je Toni nastupao i na Michaelovu humanitarnom turniru. Dakle, može se reći ne samo da su suigrači nego i prijatelji pa nam je teško vjerovati da će Jordan uskratiti to zadovoljstvo “Bijelom Magicu”, kako su Tonija zvali neki novinari.
Ne bude li Jordan, iz nekog razloga, u to vrijeme dostupan, Kukoč ima dosta širok izbor. Bitno je samo da predloženi bude počasnik Kuće slavnih pa tako u obzir dolaze i Scottie Pippen, Dennis Rodman i Phil Jackson, akteri slavne epopeje šampionskog “stampeda” Chicago Bullsa.
Sudeći po iskustvu Dina Rađe, Kukočeva hrvatskog prethodnika u Kući slavnih, oko toga ne bi trebalo biti problema.
– Premda nismo bili suigrači, ja sam za prezentera poželio Larryja Birda s kojim me veže zelena boja Celticsa pa je valjda i zbog toga pristao iz prve. A njega sam znao i preko Stojka s kojim je igrao, a i Bird me htio dovesti u Indianu kada je ondje bio trener.
A Larry Bird je jedina osoba u povijesti NBA lige koja je imenovana novakom godine, najboljim igračem sezone, NBA finala i All-Star utakmice te trenerom i dužnosnikom godine. A američkog košarkaškog zaslužnika za prezentera imao je 2009. i Mirko Novosel kojeg je u Kuću slavnih uveo Dave Gavitt, uglednik koji je u karijeri bio predsjednik Uprave Kuće slavnih, izvršni direktor Boston Celticsa, ali i predsjedavajući Američkog košarkaškog saveza (USA Basketball) koji je te 1992. kreirao koncept Dream Teama.
– Ja sam Gavitta izabrao jer smo bili dobri prijatelji, ali i zato što je on čovjek koji je lobirao za nastup Hrvatske na Olimpijskim igrama u Barceloni. Naime, on je napisao pismo predsjedniku MOO-a Samaranchu da Hrvatska mora dobiti priliku da se kvalificira na OI.
Ono što Kukoču slijedi jest svečanost uvrštenja koja će se održati u rujnu, a što ga sve čeka priča nam, na svom iskustvu, Dino Rađa:
– Do ceremonije uvrštenja, Toni će dosta toga morati odraditi. Prije svega, moraju mu uzeti mjere za jaknu, za prsten, a morat će i najaviti svoje goste. Ja sam imao jedno 20-ak prijatelja iz Hrvatske i još desetak iz SAD-a. Kao novopečeni član Kuće slavnih, imao sam pravo na šest besplatnih gostiju, a za ostale sam platio ulaznice. Dakako, uz mene su taj dan bila sva tri moja sina, sadašnja i bivša supruga.
Rađa je stanovnikom odaja slavnih postao 2018., a kako je to izgledalo devet godina prije (2009.) ispričao nam je Mirko Novosel:
– Ja sam imao pravo na osam gostiju koji su bili na teret domaćina, no imao sam pravo na još gostiju povrh toga. Od obitelji uz mene su bila obojica sinova, Krešo i Vladimir, Krešina supruga Marija, a od mojih bivših igrača bio je Mihovil Nakić. Na svečanosti su bili i dr. Ivan Fattorini, novinar Zoran Kovačević, a u ime HKS-a danas pokojni Željko Drakšić. Zvao sam i Zorana Slavnića, no on nije mogao jer je tada bio izbornik reprezentacije Srbije. Sve nas u Bostonu je dočekala velika limuzina i svi smo bili smješteni u istom hotelu.
Rađa je bio jedan od onih povlaštenih koji je za Kukočevo uvrštenje saznao i prije službene objave.
– Ja sam stari “Hall of Famer”, a mi imamo načina doznati takve stvari. Kada sam Tonija nazvao i čestitao mu, pitao me na čemu, a ja sam mu rekao da se ne pravi blesav. Doduše, razumijem ga jer su i meni svojedobno rekli, kada su mi javili, da je to strogo čuvana tajna. Na koncu smo to proslavili večerom. Nakon dugo vremena našli smo se Kukoč, Perasović, Sobin i ja i bilo mi je puno srce nakon tog druženja.
Novosel nije išao za tim pa je vijest koja ga je obradovala saznao iz medija.
– Premda je to nešto što je bilo očekivano, meni je izuzetno drago što se to i dogodilo. Toni je bio unikatan igrač koji je sa svojom centarskom visinom mogao igrati sve vanjske pozicije jer je imao i sjajan šut i prodor. Štoviše, imao je smisla za igru, poput Kreše Ćosića koji je također više volio dobru asistenciju nego trpati u koš. S druge strane, Dražen Petrović je poput imenjaka mu Dalipagića bio stroj za koševe. Zapravo, Dražen je bio igrač neutažive gladi za koševima – ispričao je legendarni trener.
