Ne možeš smijeniti ili otpustiti cijelu momčad kad rezultati nisu prema očekivanju, ali zato možeš promijeniti trenera. To je istina, ali su prečesto naši nogometni klubovi posezali za takvim potezima pa smo imali smjene trenera u pojedinom klubu jednom, dvaput, pa i triput u sezoni. U takvim situacijama nije se pitalo kako su radili sportski direktori koji su dovodili ili prodavali igrače, što su radili predsjednici klubova ili klupski 'organi' koji su imali vlast, ceh su uglavnom plaćali treneri pa smo tako u svakoj sezoni brojili koliko je smjena trenera bilo u jednoj prvoligaškoj sezoni HNL-a.
Tako smo u ovoj sezoni zabilježili tri trenera Osijeka, krenuo je Simon Rožman, naslijedio ga je Željko Sopić, a sad bi turbulentnu sezonu trebao završiti Tomislav Radotić, nadamo se uspješno jer za naš nogomet bilo bi stvarno loše da Osijek, ta nogometna meka, ispadne iz prve lige. No, ako to bodovno zasluže, onda tako treba biti, iako vjerujemo da će Radotić odvesti bijelo-plave u novu sezonu HNL-a.
Upravo je Osijek u ovoj sezoni primjer kako nisu treneri ti koji su najveći krivci za rezultatske podbačaje. Kao što u prošloj sezoni to nisu bili treneri Dinama (Jakirović, Bjelica, Cannavaro, Perković) već je klupska vrhuška radila loše i tim trenerima nije dala 'materijal' s kojim se može napraviti više, odnosno očekivano. Kako Osijek luta u proteklim sezonama, kako je Dinamo lutao u prošloj, tako Hajduk luta već dva desetljeća. I onda se u Splitu pitaju zašto u tih 20-ak godina nemaju željene rezultate.
Dinamo je u ovu sezonu krenuo s velikom rekonstrukcijom, promijenio je gotovo 90 posto momčadi, krenuo je i s novim trenerom oko kojeg je bilo jako puno sumnji jer, koliko god bio uspješan u takozvanim manjim klubovima, nije se u svojoj karijeri suočio s poslom u velikanu kakav je maksimirski klub. I nije sve to krenulo najbolje, bilo je sjajnih pobjeda, pa i u Europi, ali bilo je i za Dinamo neočekivanih poraza u domaćem dvorištu od klubova kao što su Vukovar, Gorica, Lokomotiva...
Javnost je tražila smjenu trenera Marija Kovačevića, ali je nije dočekala. Na druženju s navijačima plavih predsjednik Zvonimir Boban stao je iza trenera kojeg je doveo i to mu se sad još kako vratilo. Taj smjenjivani trener ne samo da je nadoknadio zaostatak za konkurencijom nego je sad na proljeće pobjegao na zacijelo nedostižnu bodovnu prednost. Taj Kovačevićev Dinamo sad igra atraktivan, napadački i iznimno efikasan nogomet. Bi li ga igrao da ga je Boban smijenio, nikad nećemo doznati, ali je ključno što je Boban imao strpljenja, što je vidio u svom treneru čovjeka koji zna posao i što će taj posao donijeti lijepu dividendu.
Plodove takvog promišljanja predsjednika plavih sad ubire klub, ali je i takav način postupanja misao vodilja za sve naše klubove. Nije baš uvijek kriv trener i neće promjena na klupi odmah donijeti rezultate. Kako nam je nedavno rekao iskusni Ilija Lončarević, često je povjerenje i strpljenje veći adut kluba od same ishitrene smjene. Dinamo je to napravio jako dobro, a čini se da je i Hajduk primijenio Bobanov poučak.
Nedavno su na Poljudu objavili da Gonzalo Garcia ostaje trener i u novoj sezoni. Pametan je to potez koji igračima Hajduka neće dopustiti da se opuste do kraja sezone i čekaju novo trenersko ime kojem će se onda dokazivati, do kraja ove sezone moraju se dokazivati Garciji i pokušati ostati u njegovu fokusu. Očito su u Hajduku prepoznali Garcijin rad, kao što je to u Dinamu prepoznao Boban kod Kovačevića te su svom treneru dali važnu podršku. Dosad je bio upitan odnos Garcije i Livaje, ali to će se sigurno riješiti, koliko znamo Garcia ga nije stavljao jer nije bio u najboljem stanju, a nijedan trener nije toliko lud, nesposoban ili zločest da u momčad ne stavlja vrhunskog igrača. Ostanak Garcije dobar je potez Hajduka i vjera da taj klub konačno može na zdrave noge, bar u nogometnom smislu.
Otvori KEKS Pay
