Svi riječki sportski novinari, bili oni starije ili mlađe generacije - možemo među masu slobodno ubrojati i drage kolege s podcasta - da se skupe u kakvom konferencijskom pozivu, ne bi mogli, ne bi uspjeli biti toliko pametni, toliko vispreni i lucidni pa odgonetnuti: što to, za ime dragoga Boga, radi Victor Sanchez?
Što li se to događa u njegovom umu, njegovom egu, pa da utakmice Rijeke izgledaju tako nemušto vođene, tako kolektivno sterline i pune nekog, valjda, straha među bijelih jedanaest, kojeg uopće ne bi trebalo biti... Kako li se davnom čini tako nedavna prošlost, 11 mjeseci je proteklo otkako se na sjeverozapadu grada koji teče slavila dvostruka kruna. To sada izgleda kao crno-bijeli film, baš kao i ovo što Rijeka igra kroz gotovo čitavo nogometno proljeće.
Elem, Sanchezu se - jer on je arhitekt i ovoga, kao i riječkog europskog proljeća - i ovoga puta dogodilo sve i svašta. Prvo je opet iznenadio sve postavom u kojoj valjda šest, možda i sedam igrača među početnih 11 ne bi znalo opisati svoju poziciju na terenu skupa s onim što trener traži od svakog pojedinca.
Osim vratara, koji, pobogu, mora stajati između vratnica, dvojice stopera i središnjeg napadača, u riječkom se samouništenju protiv Osijeka malo toga moglo jasno razaznati i suvislo ocijeniti kroz pozicije. Je li Teo Barišić, dok se bolan krik nije prolomio riječkim stadionom, igrao trećeg stopera ili desnog beka? Koja je, s tim u vezi, uloga Ante Oreča? Što je Gojak (jer krilo nije!), a što Barco, koji samo zbog vidne sučeve sinkope nije dobio poziv za rano tuširanje uz prikladan karton pred očima?
Prativši uvodnu press-konferenciju Osijeka, prije samog puta na Kvarner, čojek bi po govoru tijela i izrazu lica trenera Tomislava Radotića zaključio da su Bijelo-plavi svijesni što ih čeka. Znali su i oni da će Rijeka imati 70+ posto posjeda, dvadesetak udaraca, da će imati i pokoji čisti zicer. Najvažnije, znali su da će imati jako malen broj svojih pravih šansi. I njih su zabili...
Osijek je dvaput ozbiljno zaprijetio vratima Rijeke. I dva je puta zabio. Netko će reći - ta gdje je tu trenerova krivica? Jasno je, nakon onog nedavnog rašomona u Velikoj Gorici, pa čak i zadnje predstave protiv Slavena, Osijek se nije dogodio slučajno. Jasno je svima da trener i igrači nisu ni približno na istoj valnoj duljini već neko vrijeme. A kad je tako, obično u priču uđe Rijekin gazda, uzme škare i presječe sve čvorove i zavrzlame. A nakupilo ih se...
Ako Damir Mišković sa suradnicima ne povuče potez u tijeku ponedjeljka ili najkasnije utorka, jasno je da će Sanchez i ovo preživjeti i da će Rijeku povesti na subotnji okršaj s Dinamom u Zagreb. Ostane li Sanchez trener, osobno mislim da sva imena Dinamovih strijelaca i minute u kojima će golovi padati u riječku mrežu, neće stati na semafor. A ako se Fruk ne oporavi, s Rijekine strane neće imati što pisati... Bio bi to, obistini li se, scenarij iz noćne more. A sve nekako, miriše baš na takav rasplet. Kamo sreće da nas, riječke novinare, razuvjeri...
Otvori KEKS Pay
