O oproštaju Kevina Theophile-Catherinea napisali smo mnogo redaka, jer je to doista i zaslužio. No bilo bi nepravedno ne osvrnuti se i na Dinu Perića, koji se na slavljeničkoj utakmici Dinama i Lokomotive također oprostio od Dinama, ali i od igračke karijere. I dok se Theophile-Catherine odlučio povući u 36. godini, Perić s tek 31 godinom spada među rijetke igrače koji se tako rano opraštaju od nogometne karijere.
U Dinamu 13 godina
Ozljede su obilježile Perićevu karijeru, odnosno prvo su je usporile, a na kraju i zaustavile. Da nije bilo tih nesretnih ligamenata, gležanja, mišića... Perić bi odigrao puno više utakmica i dao još više i Dinamu i našoj reprezentaciji. U posljednje dvije godine pao je u zaborav baš zbog ozljede, no ne treba zaboraviti gotovo 200 utakmica koje je odigrao za Dinamo. Kad je igrao, činio je to jako dobro – taj gotovo dva metra visoki stoper odličan je tehničar i nije se libio iznositi loptu, probijati prve linije obrane suparnika.
U Dinamu je proveo 13 godina, stigavši iz Osijeka 2013. za mali novac, iako je i tih oko 120 tisuća eura tada za Osječane bilo itekako važno, s obzirom na to da je klub bio u teškoj financijskoj situaciji, a Dinamo je doveo Perića i kako bi pomogao Osijeku. Perić je ušao u mlađu momčad plavih, a potom odlazio na posudbe – u Radnik Sesvete (30 utakmica) te u Lokomotivu (50 nastupa). Upravo u Lokomotivi, 2014. godine u utakmici protiv Hajduka, ozlijedio je koljeno i izbivao s terena više od tri mjeseca.
U Dinamu se ozlijedio u susretu sa Sheriffom, a kada se činilo da su problemi iza njega, u trenutku kada je igrao svoj najbolji nogomet i stigao do reprezentacije, ponovno ga je ozljeda koljena udaljila s terena. Trebao je ići na Europsko prvenstvo, već je bio u kadru izbornika Zlatka Dalića, odigrao odlično kad nije bilo Lovrena i Vide, a zajedno s Ćaleta-Carom igrao je sjajno. Prvi nastup za reprezentaciju upisao je protiv Slovačke, u utakmici u kojoj je Hrvatska osigurala plasman na Europsko prvenstvo. Bio bi i siguran putnik na završni turnir, da ga nije zaustavila nova ozljeda. U veljači 2020. na utakmici s Osijekom stradali su mu prednji križni ligamenti. Operacija je bila neizbježna, a uslijedila je duga stanka i teška rehabilitacija. Euro je gledao kod kuće na TV prijamniku.
Bila je to velika šteta, tada mu je vrijednost po Transfermarktu narasla na šest milijuna eura, bilo je zainteresiranih europskih klubova, spominjala se i odšteta od deset milijuna eura, no ozljede su ugasile i te mogućnosti.
Perić se, međutim, uvijek vraćao: prolazio je dugotrajne fizikalne terapije i nikada se nije predavao, baš kao ni na terenu u utakmicama. Bez obzira na ozljede koje su ga snašle, on je nudio optimizam, širio ga oko sebe. Često se govorilo o "senatorima" Dinama koji su držali svlačionicu, dok se rijetko isticala Perićeva važna uloga u plavoj momčadi. No koljena, gležanj i mišići često su ga izbacivali iz stroja, ali nikada nije odustajao. I nakon posljednje ozljede koljena vratio se, bio je Jakirovićevu kadru, a onda je odigrao svoju posljednju utakmicu. Nenad Bjelica uveo ga je u igru u derbiju s Hajdukom, dobio je nekoliko posljednjih minuta, i to na poziciji centarfora.
Zadnja utakmica - centarfor
Sad ispada da je tog 1. prosinca 2024. imao i posljednji nastup za Dinamo jer je na novim, zimskim pripremama opet zadobio ozljedu. Tada mu je stradao gležanj i Perić je morao na operaciju. Prošao je još jedan dugi oporavak, pokušao se ponovno vratiti, ali zapravo više nije išlo. Svakodnevica mu se svela na pijenje tableta i stalno prisutnu bol pa je shvatio da sve to više nema smisla.
Oprostio se na toj utakmici Dinama i Lokomotive, ni on ni Theophile nisu oblačili dres, ostali su u 'civilki' i na rubu terena dobili poklone i ovacije punog maksimirskog stadiona. Znao je on već dulje vrijeme da je došao – kraj. Koljeno ga je i dalje mučilo i shvatio je da je vrijeme za odlazak – ne u drugi klub, nego u igračku mirovinu. Šteta, jer 31 godina je zrela igračka dob, no kada igrač osjeti da više ne ide i da sve manje ima smisla, prirodno je zaključiti da je nogometu došao kraj.
Razgovarali smo prije nekoliko godina, tada je imao ideju da će nakon igračke karijere otići natrag u Slavoniju, negdje na selo, ali tko zna što nosi sutra. Navodno se bacio u građevinski posao, no sad ima i puno više vremena za obitelj, tijekom igračke karijere nije bilo obiteljskih vikenda. Možda baš zbog toga, koliko nam je poznato, ne razmišlja o tome da ostane u nogometu koji zahtijeva puno vremena.
U Dinamu je dočekao kraj ugovora i već je neko vrijeme bio svjestan da je kraj blizu. Klub je pritom bio korektan prema njemu: nisu mu nudili sporazumni raskid ugovora kojim bi možda uštedjeli nešto novca, nego su cijenili ono što je Perić dao Dinamu i isplatili ga do kraja. Tako je 23. svibnja ove godine, zajedno s bivšim suigračima, otišao na sjevernu tribinu proslaviti naslov prvaka, čime je zaključena njegova nogometna priča. Mogla je biti i ljepša da nije bilo nesretnih ozljeda, ali Perić je zaslužio mir i sreću sada kada je završio igračku karijeru. I prije svega – zdravlje.
Otvori KEKS Pay
Kao što smo već čuli ovih dana, u građevini se vozi lamborghini.