Hajduk je pod vodstvom svojeg novog trenera, 41-godišnjeg španjolskog stručnjaka Gonzala Garcije odigrao pet natjecateljskih utakmica, ostvarivši četiri pobjede i jedan remi. Rezultatski početak sezone izgleda sasvim dobro iako treba priznati da je splitska momčad na papiru bila favorit u svakoj dosadašnjoj utakmici. Međutim, i dojam s utakmica zasad je jako dobar, najčešće čak i bolji od samih rezultata. Budući da je prošla sezona u kontekstu dojma prošla prilično frustrirajuće za navijače kluba (puno više frustrirajuća i od rezultata), Garcijin pristup, koji za posljedicu ima fluidniji, ofenzivniji i atraktivniji nogomet, definitivno u Splitu predstavlja osvježenje.
Ozljeda Skelina
Hajduk više nije klub koji će, kao što je to činio prošle sezone, prepustiti posjed čak i slabijem suparniku te i protiv njega igrom u obrambenom bloku čuvati minimalna vodstva. Pod vodstvom Gennara Gattusa nije se u napadačkom smislu nazirala nikakva sustavna ideja osim – tranzicija ili "daj Livaji", dok kod Garcije ona ima puno više slojeva. Naravno, treba biti vrlo oprezan s donošenjem bilo kakvih velikih zaključaka u samom početku sezone, ali bez zadrške se može zaključiti da je Garcijin Hajduk proaktivniji. Koliko će se to ispostaviti više ili manje uspješnim u usporedbi s prošlom sezonom, to je potpuno druga tema i to nećemo znati do poodmakle faze sezone. Ovdje se fokusiramo isključivo na promjene u filozofiji nogometa kod Hajduka, ne donoseći nikakve pompozne sudove.
FOTO Torcida palila transparent sa srpskim obilježjima i vikala 'Za dom spremni'
Prva i jasna razlika ona je u izgradnji napada. Hajduk utakmice želi kontrolirati posjedom, a ne više prepuštanjem posjeda suparniku i postavljanjem srednjeg bloka. U tom smislu Garciji je jako važna prva faza izgradnje posjeda, u kojoj je ključno nadmudriti protivnika i stvoriti viškove kako bi se kreirale potencijalno opasne situacije za nastavak napada. Dakle, García gradi sustav koji se temelji na navlačenju suparničkog presinga, širenju terena i protočnosti posjeda iz zadnje linije kako bi ofenzivnijem dijelu kadra stvorio situaciju u kojoj mogu napadati široke prostore. U tom sustavu jednostavno je normalno da ćete često vidjeti stopere i vratare da si međusobno dodaju jer tu sama poanta izgradnje napada i kreiranja viška i kreće kod vlastitoga gola. No publika će se očito na takav sustav još morati naviknuti (protiv Zire na Poljudu zbog toga je zviždala u osmoj minuti susreta).
A morat će se naviknuti i igrači. I sam Garcia govori da njegov sustav zahtijeva vrijeme za prilagodbu igrača. Posebno se to vidi baš u početku izgradnje napada, gdje igraju stoperi kojima taj segment i nije najveći forte (Šarlija i Mlačić) te će tu biti potrebno dosta prilagodbe, s vremenom i grešaka kakvu smo, recimo, vidjeli protiv Zire. Vrijedi istaknuti podatak da Hajduk od pet utakmica ima tek jednu s netaknutom mrežom, a dobrim dijelom su u primljenim golovima kumovale greške u izgradnji napada. Ta prva faza izgradnje napade dodavanjima protiv suparničkog pritiska od svih je stopera najviše bio forte mladom Marinu Skelinu, no njega zbog ozljede koljena neće na terenu biti oko četiri mjeseca.
Neupitno glavni igrač ovog Hajduka i dalje će biti kapetan Marko Livaja, no načelna ideja Garcije je da Hajduk pokuša smanjiti tu količinu ofenzivne ovisnosti o Livaji. Da, Hajdukova desetka propustila je prva dva kola HNL-a zbog suspenzije, no već smo u tri dosadašnje europske utakmice mogli vidjeti da se Livaja puno češće spušta po loptu i kreira, ali ovaj puta znatno više planski. Livaja je involviraniji u posjedu nego prošle sezone, a Hajduk ipak konceptualno manje ovisi o njemu u uvodu ove sezone. Pokazale su to i dvije spomenute utakmice u kojima Livaje nije bilo. Igrao se praktično isti sustav s istim idejama, nije svijet propao bez Livaje, kao što je to za bijele često bio slučaj proteklih sezona.
Hajduk u ovom trenutku ima vidljive zadane mehanizme kretnji u posljednjoj trećini terena, koji još moraju biti pohvatani u potpunosti, a najočitija promjena koju tu možemo izdvojiti u odnosu na prošlosezonski Hajduk jest ta da krila imaju priliku prodisati i biti više slobodna u napadačkom smislu, posebice u pozicioniranju. Da se malo slobodnije izrazimo, više im nije postavljena kao prioritet igra na rubu vlastitog, sada im je postavljeno kao prioritet što će napraviti na rubu suparničkog kaznenog prostora. Igrači poput Bambe, Šege i Brajkovića odradili su više opasnih i smislenih ofenzivnih akcija u ovih nekoliko utakmica nove sezone nego tijekom cijelog ovogodišnjeg proljeća. Kao što je i prije napomenuto, ideja je jasna, vidljiva i proaktivna, a vrijeme će pokazati je li i uspješna.
Hajduk igra više nogometa
Preskočili smo drugu fazu izgradnje napada, a tu je igrač na kojeg u novom sustavu pada velik dio važnosti i zasluga – novi Hajdukov veznjak Adrion Pajaziti. Njegove vrline u igri su nošenje lopte prema naprijed i rješavanje od presinga, čime jako često stvara povoljne situacije za Hajduk na terenu kad osvoji puno prostora, a da bi bio na optimumu u ovoj ulozi, morat će za koju nijansu popraviti točnost dodavanja. Međutim, već je sad na sebe preuzeo veliku dozu odgovornosti u igri i doima se jednom od ključnih karika novog Hajduka.
Sve dosadašnje brojke i "eye-test" govore nam da ovaj novi Hajduk igra više nogometa te da sistematičnije i smislenije napada protivnika. Isto tako nam govori da je za sve ove promjene potrebno strpljenja. Ideja itekako ima smisla, ali potreban je proces da se ona u potpunosti "pohvata".
Otvori KEKS Pay
barem se igra po podu, a ne ona napucavanja kao kod gatussa