Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Sport Rukomet

Ivanu Baliću ostala je jedna neispunjena želja u karijeri...

Dao sam za Hrvatsku koliko god sam mogao i, što se tiče reprezentacije, mogu uvijek sebe pogledati u ogledalo i reći da sam dao sve od sebe svaki put kad sam bio u njoj...
29. listopada 2020. u 08:00 2 komentara 21316 prikaza
Pogledajte galeriju 1/3

Ivano Balić, jedan od najboljih svjetskih rukometaša, bit će novi izbornik hrvatske juniorske reprezentacije. Da sve ide u tom smjeru, dokazuje činjenica da se Ivano priprema za polaganje A licence kako bi mogao sjediti na klupi nacionalne reprezentacije. S B licencom, koju ima, za sada sjedi na klupi kluba Akademija Balić-Metličić čiji se seniori natječu u Prvoj hrvatskoj ligi, skupina jug. Nakon petog kola klub je na devetom mjestu od 12 klubova. No treba istaknuti da su odigrali samo tri utakmice i imaju jednu pobjedu i dva poraza.

Bio je košarkaška nada

Ivano Balić nakon završetka igračke karijere nije razmišljao da bude trener. Igrao je rukomet do 36. godine. Karijeru je počeo u Splitu, a završio je u njemačkom Wetzlaru. U međuvremenu je igrao za Metković, španjolske klubove Portland i Atlético te za Zagreb. No rukomet mu nije bio prvi izbor sporta. Dugo je trenirao košarku u tadašnjem splitskom klubu POP 84. Zanimljivo da 2001. godine nije iz Splita prešao u Zagreb, već u Metković. Te iste godine bio je na pripremama reprezentacije za nastup na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Zaustavila ga ozljeda pa je prvo veliko natjecanje odradio godinu dana kasnije kada smo bili posljednji na Europskom prvenstvu.

Puno se u to vrijeme govorilo o njemu kao velikom talentu i, kada su već svi pomislili da će sve ostati na talentu, dogodila se rukometna eksplozija na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. kada je Hrvatska postala svjetski prvak. Sljedećih deset godina bio je perjanica hrvatske reprezentacije s kojom je osvojio svjetsko i olimpijsko zlato, dvaput svjetsko srebro, dvaput europsko srebro i broncu te još jednu olimpijsku broncu. Vjerojatno bi se našla još pokoja medalja da ga Goluža 2013. nije izostavio s popisa za Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj.

– Gotova je ta priča. Tako se dogodilo, orijentirali su se na mlade, rekli su da više ne trebam i eto. Hvala. Dao sam za Hrvatsku koliko god sam mogao i, što se tiče reprezentacije, mogu uvijek sebe pogledati u ogledalo i reći da sam dao sve od sebe svaki put kad sam bio u njoj. Što se tiče Goluže, on je izbornik i on odgovara za rezultat. Odlučio je da me neće pozvati i to je u redu. Nema što. Konačno, donio je broncu. Da je igrao Ivano, možda bi bilo i zlato, ali možda bismo ispali i u skupini. Tko zna. Vratili smo se s medaljom, to je uvijek važno – rekao je tada Ivano Balić.

U igračkoj karijeri nedostaju mu samo dva velika trofeja – europsko zlato s reprezentacijom i osvojena Liga prvaka.

– Osvojili smo premalo zlatnih medalja. I za svaku mi je žao. Tvrdoglavi sam Ovan i uvijek ću misliti da smo trebali osvojiti pet-šest zlata zaredom kao što su to napravili Francuzi. Mislim da smo to bili u stanju. Ne bježim od krivnje jer sam i ja kriv što nismo to napravili. Bili smo najtalentiraniji, najbolje smo razumjeli rukomet, igrali najljepše, ali ostali smo samo na dva zlata – istaknuo je Ivano.

Što se tiče pojedinačnih trofeja, dvaput je proglašen za najboljeg svjetskog igrača, 2003. i 2006. godine, 2010. proglašen je za najboljeg rukometaša svih vremena u izboru Svjetskog rukometnog saveza. Na Olimpijskim igrama u Pekingu dobio je čast nositi zastavu Hrvatske, a 2012. godine na Olimpijskim igrama u Londonu dobio je svoju postaju metroa, imao je čast biti među 361 velikanom olimpijskog sporta. Balić je tako dobio postaju u sjeveroistočnom dijelu Londona, na “rukometnoj ruti” na kojoj su još Magnus Wislander, Andrej Lavrov i Camilla Andersen.

Ivano Balić osebujna je osoba. Na parketu je s punim pravom dobivao nadimke poput Mozarta, Jordana, Ronaldinha, a izvan parketa nije volio medijsku pažnju. Odradio bi svoje u miks-zoni ili na press-konferenciji, a sve ostalo bilo mu je muka. Jedna od najoriginalnijih razgovora s Ivanom izašao je u Večernjem listu krajem ožujka 2011. godine, uoči utakmice s njemačkim Löwenom u osmini finala Lige prvaka. Zagrebaši su na Cvjetnom dijelili ulaznice, a Ivano je onako nezainteresirano sjedio na visokom stolcu.

Nezaboravni da i ne

Oprostite, može razgovor uoči Löwena?

– Da.

Hoćete li pobijediti?

– Da.

Hoće li biti teška utakmica?

– Da.

Bojite li se ispadanja?

– Ne.

Je li dobra atmosfera u momčadi?

– Da.

Ima li kakvih nepoznanica kod Löwena?

– Ne.

U Zagrebu ste već godinu dana. Je li vam lijepo ovdje?

– Da.

Hoće li se reprezentacija plasirati na OI u Londonu 2012.?

– Da.

Hvala na razgovoru i opširnim odgovorima. Nadam se da nisam puno smetao...

– Ne.

Možda ćete drugi put biti ipak malo opširniji?

– Da.

I to je Balić. Nekad raspoložen za priču, nekad nije... 

Rijeka: Ivan Đikić sudjelovao na znanstvenom skupu o virusu COVID-19
PODRŽAO VLADU I STOŽER
Pet preporuka znanstvenika Ivana Đikića za primjenu novih mjera
Jasminka Horvat Martinović, predsjednica Uprave Wiener osiguranja
EY PODUZETNIK GODINE
Priznanje pozitivnim i uspješnim pričama važnije je nego ikad
  • Avatar Hrvatski Idol i Vođa
    Hrvatski Idol i Vođa:

    Ivanu Baliću ostala je jedna neispunjena želja u karijeri da obuce zelenu dres razvijene europske susjede poput pravog hrvata Jakova Faka.

  • Avatar manjejeviše
    manjejeviše:

    A mnogima oko tebe je ostala neispunjena želja da su kod žena imali barem 50% uspjeha poput tebe.