"Tata još jednom si ispunio amfiteatar u kući koja ti je značila jako puno. Svi znate da fakultet nije bio samo njegovo radno mjesto već i drugi dom, ponekad i prvi, jer je nerijetko nakon službenog puta prvo dolazio na fakultet a tek onda kući. A i kod kuće je dominirao radni stol".
Ovim se riječima od svog oca oprostio njegov sin Luka Milanović, također profesor na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu na kojem je u ponedjeljak održana komemoracija u čast preminulog profesora emeritusa Dragana Milanovića.
- Posljednjih dana sam o ocu puno pričao s prijateljima i o načinu na koji je provodio ispite koji su bili ne samo test znanja i karaktera a ponekad i izdržljivosti zbog višesatnog čekanja. Znao je reći "mladi kolega, bilo je kolosalno, za drugi put pripremite još samo ovih 20 pitanja". To je bio njegov način, bio je strog ali pravedan, zahtjevan ali dosljedan ali uvijek usmjeren na napredak. Iza svega toga stajala je duboka predanost znanju i uvjerenju da se vrijednost mjeri minimalno talentom ali više napornim radom i karakterom. Ja danas ovo ne govorim samo zbog oproštaja već i radi zahvalnosti jer manje je važno koliko je bilo godina u nečijem životu a puno je važnije koliko je bilo života u nečijim godinama. Zahvaljujemo mu za znanje koje je ostavio i za strogoću koja je imala smisla... - kazivao je prof. dr. sc. Luka Milanović, inače kondicijski trener hrvatske nogometne reprezentacije, nakon čijeg govora se prolomio pljesak za preminulog mu oca i profesora.
A aplauz je, za svoj govor, zaslužio i Milanovićev nasljednik na predmetu Teorija treninga prof. dr. sc. Igor Jukić:
- Dragi profesore, uvijek ste stremili visoko, prema zvijezdama i sad ste upravo ondje. I siguran sam da ćete sjesti za zvjezdani stol i raspravljati o nebeskoj kineziologiji s Milojem, Vladom, Milošem, Mikijem, Duletom, Šnacom, Marom, Ćosom, Emilom i drugim kolegama koji su se već preselili na neko bolje mjesto. Nakon toga ćete prijeći za drugi stol s Dudom, Farukom, Ćirom, Kljunom, Perom, šjor Ivanom i još ponekim trenerom i otvoriti teme o svemirskom sportskom treningu. A već možemo zamisliti i kako ćete napraviti božanski trening s Krešom, Prajom, Mirzom i Draženom, onako za dušu, kao što je i na ovome svijetu bilo.
Ganuo je nazočne profesor Jukić i neki dan na Mirogoju opraštajući se od svog mentora riječima:
- Rođeni ste u gradu kraj rijeke (op.p. Slavonski Brod). Neke ljude rijeka života nosi, a neki, poput vas, svojom snagom mijenjaju riječne tokove.
Uz aluziju na njegovo slavonsko djetinjstvo i na posljednjem ispraćaju i na komemoraciji čule su se slavonske tamburice. Komemoracija je otvorena s otpjevanim stihovima "oči kad sklopim umorne, u san mi dođu tambure..." a zatvorena pak s "ne dirajte mi ravnicu". U međuvremenu od profesora Milanovića oprostio se niz govornika pa tako i dekan KIF-a Tomislav Rupčić ali i Zorislav Srebrić, u ime Hrvatskog nogometnog saveza ali i, kako je sam rekao i svih onih 1500 klubova.
- Opraštamo se od osobe koja je obilježila svoje vrijeme i dozvolite mi da izrazim duboku sućut u ime HNS-a, predsjednika Kustića i njegovih suradnika, izbornika A reprezentacije gospodina Dalića i njegovih suradnika i svih članova stručnog stožera a isto tako i u ime kapetana svete reprezentacije, i njegovih suigrača, našeg dragog i uvaženog Luke Modrića. Nema dvojbe da smo svi tužni a i ovo je prilika da zahvalimo obitelji Milanović što su svoje aktivnosti usmjerili na stvaranje i svoje nasljednike da se bave jednom djelatnošću koja je toliko značajna u društvu. Govorim vam to u ime nacionalnog saveza koji čini 55 posto hrvatskog sporta, udružuje 1500 klubova, preko 130 tisuća igračica i igrača. A prilog tom sportu su dali ovaj fakultet pa tako i profesor emeritus Milanović koji je osposobio naraštaje stručnjaka - ispričao je Srebrić i dodao:
- Profesor Milanović bio je decentan i decidiran u transferu znanja a njegovi razgovori s Ćirom, za vrijeme kada su bili suradnici, bili su mali spektakli iz kojih mi svjedoci nosimo neizbrisivu impresiju.
Govorili su još i dekan sarajevskog Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja Ifet Mahmutović koji je spomenuo da profesor Milanović sada kroči zvjezdanih stazama, bivši dekan zagrebačkog KIF-a Mato Bartoluci te bliska suradnica Željka Jaklinović. Za govornicu je izašao i profesorov cimer Suad Kapetanović koji je pričao anegdote iz studentskih dana dodavši da su ga svi tada zvali Bili. A Darko Marijanović, Milanovićev suigrač iz križevačkog košarkaškog kluba, nas je podsjetio da su ga suigrači pak zvali Mile.
Kako god ga zvali svi su oni predosjećali da je riječ o osobi koja će ostaviti neizbrisiva traga, ako ne u sportu kao natjecatelj a onda po svom akademskom i pragmatičnom doprinosu. A na koncu se to dogodilo u nizu sportova kao što su košarka, rukomet, vaterpolo, nogomet...
Otvori KEKS Pay
