Na današnji dan prije 40 godina u dvorani 2 zagrebačkog Doma sportova odigrana je jedna specifična, moglo bi se reći i povijesna košarkaška utakmica. U premijernoj utakmici sezone 1985./1986. prvenstva tadašnje SFRJ Cibona je pobijedila Smelt Olimpiju s 81 košem razlike (158:77) pri čemu je Dražen Petrović srušio ligaški rekord i postigao 112 koševa. Doduše, nije to učinio protiv Hauptmana, Subotića, Tovornika, Đurišića i društva nego protiv kadeta (i tri juniora) tog kluba jer je vodeći klupski operativac zakasnio s registracijom prve momčadi. Zapravo, kako se tada momčad morala prijaviti u beogradski ured Košarkaškog saveza Jugoslavije, Rado Lorbek učinio je pogrešku poslavši iz Ljubljane kuvertu s registracijama po svom dobrom poznaniku. A on je zakasnio s predajom pa se Lorbek zacijelo lupao po glavi jer sve je to mogao učiniti elegantnije – preporučenom poštanskom pošiljkom.
Da ne bi zaradili minus bodove, Ljubljančani su za tu utakmicu prijavili svoje kadete i juniore pa se dogodila utakmica u kojoj je zagrebačka publika, a gledatelja je bilo oko 2000, pljeskala zmajčekima kao nikad prije. A ni poslije. To je činila s razlogom jer su, kako je napisao izvjestitelj SN Jovan Kosijer, igrali hrabro pokazavši znatnu darovitost pa čak i duhovitost. Mlade "zmajčeke" s klupe su bodrila čak tri stručnjaka, trener mlađih uzrasta Janez Menda, čuveni Zmago Sagadin i Janez Drvarič, koji nam je za vrijeme Mundijala prijateljstva u Ulcinju ovako opisao okolnosti tog susreta:
– Bili smo u vrlo teškoj situaciji jer nismo mogli igrati tu utakmicu s prvom momčadi. Srećom, baš smo tada nekako uspostavili omladinski pogon pa smo mogli sastaviti momčad za gostovanje u Zagrebu. Nismo se imali što pripremati za utakmicu, najvažnije je bilo te klince ohrabriti. Rekli smo im da igraju kako znaju, da se ne opterećuju i neka uživaju u trenutku jer pitanje je kada će im se takva prilika ponovo pružiti. Tada nismo znali da će Dražen Petrović ići na rekord, ali o tome se sve glasnije govorilo kako se utakmica približavala. S obzirom na to da sam jednu sezonu vodio Dražena kao Cibonin trener, bio sam uvjeren da će on probati iskoristiti tu priliku.
Navodno je Dražen prije utakmice obećao da će se zadovoljiti rušenjem ligaškog rekorda Radivoja Koraća, koji je iznosio 76 koševa. No, Drvarič je slutio da Dražen tu neće stati.
– Dražena se nije moglo zaustaviti kada je riječ o koševima. Svakom treneru koji ga je vodio bilo je najteže izvaditi ga iz igre jer on je uvijek htio zabiti što više. To se moglo jedino ako je on realizirao svoj plan za tu utakmicu, onda mu se moglo reći da izađe prije kraja kako bi ga publika pozdravila pljeskom.
Nešto slično, kad je riječ o Draženu, običavao nam je pričati i njegov tadašnji trener Željko Pavličević koji se ne sjeća detalja iz te utakmice, ali se itekako sjeća gladi za koševima svog najboljeg igrača.
– Nama je bilo važno da i takvu utakmicu protiv nekonkurentnog suparnika odigramo uz određeni ritam igre jer nas je za tri dana čekao neki jak meč u Kupu prvaka. Doduše, u tijeku utakmice iskristaliziralo se da Dražen želi zabiti što više pa je igrao "centarfora", bio je na centru i sve lopte su išle na njega. Prije utakmice igračima nisam mogao reći da će Dražen ići na rekord, jer bilo je tu niz sjajnih pojedinaca, od kojih je svaki imao svoj ego, no ono što se događalo pokazalo je da imamo dobru koheziju. Nikome nije smetalo to što Dražen pokušava te je došlo i do toga da smo mi puštali mlade Slovence da nesmetano šutiraju pa i pogađaju samo da bismo imali loptu u posjedu što prije i što više puta.
A kako je sve to izgledalo sa slovenske strane, ispričao nam je kolega novinar Igor Đurović koji je bio jedan od sretnika koji su igrali protiv Dražena. Kažemo sretnika jer Olimpijini kadeti i juniori doista su se osjećali povlaštenima što će igrati protiv svog idola.
– Da ćemo mi klinci igrati utakmicu protiv aktualnog prvaka Europe, saznali smo kad su nas u klubu okupili da bi nas slikali za registraciju. Tih mjesec dana u iščekivanju te utakmice bili smo tako sretni. Ja sam u školi lebdio. Kada je naš kapetan Gregor Stražiščar upitao: "A što ako pobijedimo", tada je netko iz kluba rekao da svakome pripada auto i da ga možemo birati u Zagrebu. No kada je iz svlačionice trebalo istrčati na teren, nije nam bilo svejedno. Bili smo uplašeni. Došlo je vrijeme za utakmicu, nema više zafrkancije kao u prethodnih mjesec dana. Sjećam se da je Strmi stavio slušalice walkmana u stilu tadašnjih NBA igrača kazujući da on meditira. Kada smo poveli s 2:0 i 4:2, a netko je s naše klupe povikao "Imamo ih", doživjeli smo ovacije, a nakon utakmice morali smo se vratiti iz svlačionice po novu dozu aplauza domaće publike.
I Igor nam je pričao da se cibosi u obrani baš nisu trudili.
– Kada bismo nekako prešli polovicu terena, oni bi nas pustili da šutiramo da bi naš napad što kraće trajao kako bi bilo više prilika za Dražena. Naša 'maskota' Matjaž Strmole pao je na pod u jednom kontaktu s Draženom i nije htio ustati sve dok mu Dražen ne da ruku. Nakon toga, Strmi danima nije prao tu ruku. Mi smo uživali u svakom košu kojeg bi Dražen dao. Više smo ga gledali nego što smo protiv njega igrali.
Sve to što se tada događalo kao da je dodatno združilo taj naraštaj zmajčeka.
– Svake se godine nađemo i prepričavamo to što smo u to vrijeme doživjeli. Našli smo se i ove godine, a čast nam je ukazao Zmago Sagadin pridruživši se našem okupljanju.
Još u Ulcinju, na Mundijalu prijateljstva, Igor je našalivši se, zadirkujući usput i srpske kolege, kazao:
– Mi smo poput Srba koji svoj poraz na Kosovu protiv Turaka i danas slave kao pobjedu. Tako i mi poraz od 77:158 slavimo kao pobjedu. A posebno nam je drago to što je tih 77 koševa te sezone značilo treći najveći broj koševa koji je netko u prvenstvu zabio Ciboni. Sjećam se da su u toj utakmici Knego i Nakić bili na kupi, da je igrao 212 centimetara visoki Vukičević kojemu se pokušavao suprotstaviti naš najviši igrač, 198 centimetara visoki Andrej Novina. Sjećam se da su za Cibonu tada igrali Rizman i Anzulović i obojica su nam dosta zabili.
Igorovo zadovoljstvo pojačala je tada jedna dobivena oklada. Naime, tadašnji prvotimac Dušan Hauptman obećao mu je tada najpopularnije tenisice (top tenke) ako im Dražen ne zabije više od 10 trica.
- Dražen je zabio točno 10 trica, dakle ne više, pa sam na koncu dobio Hauptmanove top tenke.
U prigodi 33. godišnjice tog događaja, Đurović i kolege posjetili su Draženovo posljednje počivalište ali i njegov Muzej.
- Tada smo položili vijenac a imamo i majice iz tog vremena. Sjećam se da nas je tada na Mirogoju dočekao Zoran Čutura koji je veliki prijatelj s Dagom Kraljem, jednim od naših igrača u toj utakmici. Nakon toga nam je Draženova mama Biserka otvorila muzej kroz koji nas je objašnjavajući eksponate provela.
Draženova brata Ace u toj prigodi nije bilo ali je on potpisnik jedne izjave iz tog vremena koju je Igor Đurović memorirao:
- Nakon samo pet dana Zadrov Zdenko Babić, s ciljem rušenja Draženova rekorda, zabio je ciparskogm Apoelu 144 koša nakon čega nam je Aco komplimentirao: "Pa valjda su kadeti i juniori Olimpije jači od tamo nekih Ciprana".
Kad smo već ovu priču posvetili ljubljanskim košarkaškim "Kekecima" navedimo i njihova imena. A osim našeg sugovornika Igora Đurovića to su bili još i Jože Maček, Tine Erjavec, Andrej Novina, Matjaž Strmole, Jure Zorčič, Gregor Stražišćar, Jerne Merzel i Dag Kralj.
Otvori KEKS Pay
danas da im damo praznu dvoranu ne bi toliko koševa postigli