U Novigradu je, u okviru prvog dana Simposara, premijerno prikazan dokumentarni film Sabahudina Topalbećirevića – Ćiro – Nikad ispričana priča. Dokumentarni film prati karijeru Miroslava Blaževića od djetinjstva u Travniku pa sve do njegovih posljednjih trenerskih angažmana u tuzlanskoj Slobodi i Zadru.
- Imao sam teško djetinjstvo u Travniku. Bilo je to doba Drugog svjetskog rata. Nije se imalo što za jesti, dogodile su se obiteljske tragedije, a ja sam se zaposlio sa 17 godina. Spas je bio u nogometu. Bio sam talentiran pa sam došao u Dinamo, igrao za Lokomotivu i onda došao u Sarajevo, gdje sam igrao za momčad u bordo dresovima“, govorio je Ćiro u dokumentarnom filmu.
Kad smo već kod njegova igranja u Sarajevu, Topalbećirević je ispričao jednu anegdotu vezanu uz to vrijeme.
- Kada je Ćiro bio izbornik Bosne i Hercegovine, jedno jutro me probudio u sedam sati i rekao da hitno dođem u hotel te da usput kupim buket cvijeća. Ništa mi nije bilo jasno. Kad sam došao s buketom, otišli smo na neku adresu, gdje mi je Ćiro rekao da ga nazovem za sedam minuta. Uzeo sam novine i čitao, kad evo Ćire za tri minute. Ispričao mi je da je saznao adresu djevojke u koju je bio zaljubljen krajem pedesetih i htio ju je iznenaditi cvijećem. No, kada mu je otvorila vrata, bilo mu je jako neugodno jer je ta gospođa bila u invalidskim kolicima – obje noge izgubila je u ratu.“
Nije tajna da ga je Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, jako volio.
- Dvaput sam ga odbio. Prvi put mi je rekao da bi bilo lijepo da moj sin ide u Domovinski rat kao što su išli njegovi unuci. Nisam na to pristao. Drugi put sam ga odbio kada je inzistirao da ipak povedem Igora Cvitanovića na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Rekao sam predsjedniku: ili Igor ili moj autoritet na pladnju. Samo mi je spustio slušalicu, a Igor nije išao na SP. Premda, da je išao, bili bismo svjetski prvaci - rekao je Ćiro.
O dolasku u Švicarsku, u klub Vevey, kojeg je od Treće lige uveo u Prvu, rekao je:
- Došao sam s diplomom nastavnika. Kako oni u rječniku nemaju riječ nastavnik, već profesor, tako su me tamo i dočekali – kao profesora. Pitali su me govorim li francuski, engleski ili njemački. Rekao sam da ne govorim nijedan jezik pa su mi rekli: ‘Profesore, evo tebi metla.
O odlasku u Prištinu sjetio se sljedeće anegdote:
- Bio sam trener Grasshoppersa. Nakon osvojenog naslova imao sam još godinu dana ugovora. Jednog dana u Zürich dolaze trojica i kažu: ‘Mi smo došli po tebe, želimo da budeš trener Prištine. Dali smo besu da ćeš doći.’ Jako dobro sam znao što je besa. Otišao sam do svog predsjednika i rekao da želim otići. Osvojili smo prvenstvo, a ionako me u Zürichu nitko ne poznaje. Evo, da vam dokažem, prošetat ću se glavnom ulicom i vidjet ćete da me nitko neće ni pozdraviti. Tako je i bilo. Prolaze ljudi, a ja im vičem: ‘Dobar dan’, a oni me samo čudno gledaju i misle u sebi: ‘Tko te j...’ U Prištinu dođem u tri ujutro, a na aerodromu me dočeka 3000 ljudi, svi s bijelim šalom oko vrata. Mislim si, bogat neki klub kada navijači imaju skupe šalove. Kad sam se približio, to nisu bili šalovi nego poderane bijele plahte.
O Davoru Šukeru rekao je:
- On nije bio najbolji igrač, on nije bio najbolji fudbaler, on je bio najbolji golgeter.
Ne krije da su mu najveći uspjesi naslov s Dinamom 1982. godine i svjetska bronca s reprezentacijom 1998. godine. Trenirao je mnoge klubove, bio je izbornik Hrvatske, Švicarske, Irana i Bosne i Hercegovine, ali i U-23 reprezentacije Kine.
- Ne tajim, u Kinu sam išao samo zbog zarade. Netko kaže da je najvažnije zdravlje, a ja kažem da i zdrav čovjek mora imati novca.
![Fussball, Herren, Bundesliga [Bundesliga], Saison 2025/2026, FC FC Bayern Munich - 1.Union Berlin, Allianz Arena](/media/img/01/dd/dd5233d5334d5ead3f06.jpeg)
Otvori KEKS Pay
