I kada je postalo jasno da je uhvaćen u “pretakanju meda pa je oblizao prste”, kao što to kaže direktor Srećko Šoić u seriji “Tesna koža”, direktor Vedran Pavlek u svojoj tijesnoj koži ni slutio nije kakvu će lavinu izazvati. Kada je postao svjestan da njegovi nezakoniti financijski manevri neće i dalje prolaziti ispod radara, bivši direktor Hrvatskog skijaškog saveza nije vjerojatno ni pomislio da će tako baš on otvoriti Pandorinu kutiju sumnji u nezakonita poslovanja i u nizu drugih nacionalnih sportskih saveza te da će svojim isplatama u gotovini u reputacijski problem uvesti i jednu neponovljivu sportsku obitelj kao što su Kostelići.
Pljušte kaznene prijave
Krenulo je s džudom, nastavilo se sa šahom, ronjenjem, odbojkom, karateom, da bi sada aktualan bio Hrvatski rukometni savez. Svi koji imaju ideje vlastitog probitka ili možda osvetničke porive koriste situaciju i napadaju, isprva preko tabloidnih medija, na što onda i oni ozbiljniji reagiraju jer je za sve portale najvažnija stavka koliko je nešto “klikabilno”.
A znate li koji je pojam posljednja dva mjeseca “najklikabilniji”? Nisu to ni Srbi ni nepredvidljivi američki predsjednik Trump, pa čak ni dekoltei i stražnjice žena bjelosvjetskih nogometaša, nego je to Pavlek. Njegovo ime ne silazi s naslovnica ili iz crne kronike, a u taj vlak, jer ta je tema popularna, ukrcavaju se i ozbiljni kolumnisti koji sport uopće ne prate, ali sada o tom “sustavu korupcije i klijentelizma” imaju svoje mišljenje upakirano u stilistički pitko štivo. Inspiraciju, ponekad i maštu, potiču im i anonimne kaznene prijave s kojima se ratuje između dva suprotstavljena tabora. Ili pak “dobronamjerne” dojave iz pravosudnih tijela o podacima koji, dok traje istraga (to je stara odvjetnička mantra), ne bi smjeli biti poznati javnosti.
Afera Pavlek zamašnjak je i onima koji nisu zadovoljni raspodjelom novca u sportu pa tako žele minirati aktualno vodstvo Hrvatskog olimpijskog odbora. U toj paljbi stradava i predsjednik nacionalne sportske kuće Zlatko Mateša koji se ogradio od operativne odgovornosti. No, kako onu predstavničku ipak ne može izbjeći, onda ga po “zapovjednoj odgovornosti” pogađaju razni medijski geleri pa se na mnogo mjesta, naročito u forumaškim reagiranjima, traži i njegova smjena. Uz niz neukusnih komentara i na račun njegova privatnog života.
U svakom slučaju, “napaljena” javnost na forumima ispod novinarskih članaka traži nečiju glavu i zahuktali mediji neće se smiriti dok netko ne padne. Za njihova bi nastojanja pun pogodak bio kada bi se, nakon više od dva desetljeća na čelu HOO-a, povukao Mateša, ali on to ne želi učiniti. Zna da njegova potpisa na bilo kakvom inkriminirajućem dokumentu nema i čeka rezultate istraga pa će se onda obratiti javnosti. Tako nam je barem obećao, zahvalivši nam na želji da mu postavimo pitanja na koja bi kao predsjednik, u tom obraćanju, možda i trebao odgovoriti. A neka od njih su sljedeća:
– Kolika je sportu učinjena reputacijska šteta s obzirom na to da se već više od dva mjeseca govori i piše o tome kako se u sportu krade?
– Jeste li u sukobu s glavnim tajnikom HOO-a, kako piše jedan portal, i jeste li ga ‘pustili niz vodu’, kao što zaključuje drugi portal pa je to u javnom prostoru već postalo činjenica?
– Jeste li i vi čuli priču da opozicija pokušava animirati članove Vijeća HOO-a kako bi se što prije smijenio glavni tajnik Siniša Krajač?
S obzirom na to da se dotičnom zasad nije pronašlo kriminalno djelo koje je on naredio (a da jest već bi to vrištalo u ciljanim medijima) on se još drži u sedlu. A i bit će tako, jer je očito odlučio braniti se, sve dok se ne stvori kritična masa koja bi i vladajuće potaknula da je njegova pozicija, zbog reputacijske štete po ovu nevladinu instituciju, postala neodrživa.
Dojam je da ta kritična masa, uz pomoć medija, raste jer si je Krajač dozvolio da mu se može aludirati na temu potencijalne trgovine utjecajem ili pak na temu sumnje u preplaćivanje nekih vanjskih usluga (outsourcing). No, to je svojevrsna siva zona s kojom se pravna država ne bavi jer ima pred sobom “dossier Pavlek”, slučaj epskih razmjera u hrvatskom sportu.
Tko se sve boji crne tekice?
No, vratimo se na Pavlekov laptop, USB stickove i njegovu crnu tekicu čijih se sadržaja neki pribojavaju, a teoretičari zavjere reći će da bi najviše uznemireni mogli biti čelni operativci nekih dugogodišnjih sponzora Hrvatskog skijaškog saveza iznad čijih se glava stavlja veliki upitnik u stilu “jesu li od Pavleka uzimali rikverc”. A to vam je ono kada kao odgovorna osoba pristanete sponzorirati neki klub ili savez, ali to ima cijenu i mora se osjetiti u džepu potpisnika takvog ugovora.
Bilo kako bilo, pred nama je i neizvjesna utakmica između ekipnih sportova i njihove želje za što većom kontrolom sredstava i nekoga tko brani interese pojedinačnih i “malih” sportova i tko zacijelo ima većinsku podršku Skupštine. No, upitno je ima li i podršku Vijeća u kojem sjede samo 22 glave.
A upitno je i to kako će se sve ovo odraziti na ulaganje u sport, ne toliko središnje države i državnih tvrtki (jer dok je HDZ na vlasti tome će tako biti), nego privatnih gospodarstvenih subjekata. I pitanje je što sve to znači za sportaše i trenere koji su u ovoj priči o sportskoj tehnokraciji sklonoj muljanju zapravo naivna stranka čija se znanja i umijeća zloporabe.
Otvori KEKS Pay
Pavlek će, preko svoje crne tekice, nažalost uvaliti i određene novinare u velike probleme. Sjetimo se vrhunskog TV reportera- Drage Ćosića i njegove priče. Vedran Pavlek je postao vrlo sigurnosno rizičan za novinare onog trenutka kada ih je počeo nagrađivati i u crnu tekiscu upisivati kako ih je nagrađivao. Novac na ruke ko Mamići. Obuče novinara u jaknu Ivice kostelića. Sve zapiše. Kada ga zatvore, ti isti novinari pišu niz od 5 pozitivnih članaka o tvorcu hrvatskoh skijanja. Ne zovu Ivicu, Janicu i Antu da se očituju. Crna tekica će presuditi mnogim vrhunskim novinarima jer nitko od njih nije mogao predvidjeti ovaj pravosudni scenarij.