Poljska će uskoro biti domaćin proizvodnih linija za južnokorejske tenkove. Australija kupuje ratne brodove od Japana. Kanada će slati uranij Indiji, dok Indija nudi krstareće rakete Vijetnamu, a Brazil gradi vojne transportne avione za Ujedinjene Arapske Emirate. Svi ovi sporazumi sklopljeni su u proteklih nekoliko tjedana. Svaki od njih predstavlja pokušaj srednjih sila da se zaštite dok sukob u Iranu guši globalnu opskrbu energijom i dok se nazire važan summit između Donalda Trumpa i kineskog predsjednika Xi Jinpinga. Globalne ankete pokazuju da svijet ima malo povjerenja u Sjedinjene Države i Kinu.
Mjesecima dužnosnici u Aziji strahuju da bi Trump mogao biti previše voljan sklopiti 'veliki dogovor' s Xijem. Boje se da bi mogao smanjiti ili čak okončati prodaju oružja Tajvanu, pristati na ublaženu političku formulaciju o statusu otoka ili čak žrtvovati dugoročne sigurnosne interese saveznika za bolje ekonomske uvjete s Kinom. "To bi bila najveća noćna mora", rekao je jedan visoki tajvanski dužnosnik pod uvjetom anonimnosti. Iako je ustrajao da je smanjenje američke podrške malo vjerojatno, upozorio je da bi svaki ustupak Tajvanu mogao potaknuti strah kod ostalih američkih partnera u regiji.
Vijetnamski dužnosnici otvoreno su rekli da bi čak i pomirljiva gesta ili laskanje Xiju od strane Trumpa, bez velikih kompromisa, dalo Kini dodatni manevarski prostor za jači pritisak na manje zemlje u Južnokineskom moru i drugdje. Pekinški pritisak na poštivanje sporazuma o spornim teritorijima mogao bi se pojačati od granice s Indijom do cijele regije. Još jedna velika zabrinutost jest da bi Trump mogao promijeniti dugoročne sigurnosne planove u zamjenu za ekonomske ustupke. Njegova odluka da preusmjeri nosače zrakoplova iz Pacifika i streljivo iz Južne Koreje prema Iranu već je stvorila zamah za šire premještanje američkih snaga.
Kad je Pentagon najavio povlačenje najmanje 5000 vojnika iz Njemačke nakon Trumpovih kritika na račun njemačke kancelarke, azijski saveznici ponovno su se podsjetili koliko brzo Washington može oslabiti kolektivno odvraćanje. Trump je u prošlosti već prijetio povlačenjem trupa iz Japana i Južne Koreje. Pitanje koje se sada postavlja glasi: bi li odbio veliki dogovor s Xijem ako bi mogao dobiti nešto značajno u zamjenu za smanjenje američke vojne prisutnosti? Analitičari upozoravaju da bi pod takvim scenarijem mogli biti ugroženi i projekti na koje se Kina žestoko protivi, poput pakta AUKUS (Australija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD), koji predviđa opremanje Australije nuklearnim podmornicama i naprednom tehnologijom.
"Osjećaj da se američki saveznici moraju ugledati jedni na druge jer se više ne mogu ugledati na Ameriku vrlo je stvaran“, izjavio je Hugh White, bivši australski obavještajni dužnosnik i profesor strateških studija na Nacionalnom sveučilištu Australije. Taj osjećaj, dodaje, mnogo je jači nego što „oprezni javni jezik“ nacionalnih čelnika sugerira.
Europski i azijski dužnosnici u privatnim razgovorima otvoreno priznaju da gube vjeru u Ameriku i da intenzivno rade na diverzifikaciji odnosa i udaljavanju od Washingtona. U neformalnim razgovorima zvuče slično kanadskom premijeru Marku Carneyju, koji je ove godine u Davosu dobio ovacije rekavši da se „nalazimo usred raskida, a ne tranzicije“. Neki dužnosnici priznaju da njihove zemlje pokušavaju „kupiti vrijeme“ i izbjeći Trumpove izljeve bijesa, dok istodobno nastavljaju iskazivati formalnu odanost.
Južnokorejski dužnosnici izrazili su rezignaciju zbog američkih vojnih preusmjeravanja podsjećajući na 2004. godinu kada su se osjećali izdano nakon što je George W. Bush premjestio trupe iz Azije u Irak. Australija, Tajvan i Japan javno i dalje naglašavaju vrijednost američkog vodstva, čak i dok američke tarife i rat u Iranu teško pogađaju njihova gospodarstva. Nitko ne želi biti viđen kao onaj koji „prelazi granicu“.
Nova japanska premijerka Sanae Takaichi bila je smjelija od većine. Dok je putovala regijom promičući vojnu suradnju, u Tokiju su brinuli kako će Washington gledati na te napore. "Japanci ne žele da se Takaichijeva sigurnosna suradnja i turneja, posebno u Australiju, doživljavaju kao verzija Marka Carneyja“, rekao je Michael J. Green, stručnjak za Japan i bivši visoki dužnosnik američkog State Departmenta.
Slično su oprezni bili i čelnici Indije i Australije tijekom nedavnih posjeta Carneyja. Nisu dali snažne izjave koje bi odražavale njegovu kritiku suparništva velikih sila. Istodobno, mnoge zemlje paze da ne razljute Kinu. Indonezija, koja sama rješava sporove s Pekingom, učinila je manje nego što su neki u Tokiju očekivali. Vijetnamski dužnosnici čak su vršili pritisak na Takaichi da izbjegne izravnu kritiku Kine u svom govoru u Hanoiju 2. svibnja. Kineski dužnosnici kasnije su njezine diplomatske napore osudili kao „pripremu za rat“.
Unatoč svemu, suradnja se tiho razvija, Japan i Vijetnam potpisali su šest sporazuma o suradnji, uključujući dijeljenje satelitskih podataka i osiguranje isporuka nafte za najveću vijetnamsku rafineriju. Robert O. Keohane, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Princeton, sažima situaciju: "SAD je postao nepouzdaniji, stoga ima smisla pokušati razviti alternative. Čak i ako je ono što je do sada formirano nedovoljno, imati slabu alternativu bolje je nego nemati nikakvu", piše New York Times.
Otvori KEKS Pay
Kakva Kina ? Trump se ne moze dogovoriti sam sa sobom na dulje od 15 minuta.