Ljubitelji engleskog kriketa svjedočili su prilično bizarnom i rijetko viđenom ishodu posljednjeg kola County Championshipa, najprestižnijeg domaćeg natjecanja. Sve četiri utakmice u prvoj, elitnoj diviziji završile su neriješenim rezultatom, bez pobjednika. Susreti između Glamorgana i Leicestershirea, Nottinghamshirea i Warwickshirea, Surreya i Essexa te Yorkshirea i Sussexa protekli su u dominaciji udarača, dok su bacači svedeni na statiste na terenima koji su nudili minimalnu pomoć. Ovaj rasplet pokrenuo je lavinu rasprava o kvaliteti terena, klimatskim uvjetima i samoj suštini četverodnevnog kriketa, gdje je cilj ostvariti pobjedu, a ne samo prikupiti statistiku. Situacija je bila dijametralno suprotna u drugoj ligi, gdje su sve tri utakmice imale jasne pobjednike, nudeći dramu i uzbuđenje koje je u potpunosti izostalo u višem rangu.
Ishodi u prvoj ligi nisu bili plod napetih borbi do posljednjeg trenutka, već su opisani kao "dosadni remiji s visokim rezultatima". Ekipe su postizale goleme brojeve bodova u svojim prvim izmjenama, čineći pobjedu za bilo koju stranu praktički nemogućom unutar preostalog vremena. Primjerice, Leicestershire je proglasio kraj svoje izmjene s čak 586 osvojenih bodova, dok je Yorkshire skupio 511. Utakmica na Sophia Gardensu između Glamorgana i Leicestershirea najbolje sažima situaciju, a sportski komentatori su je nazvali "ustajalim remijem" na hibridnom terenu koji je nudio više akcije prijašnjih dana, ali nedovoljno za bilo kakav preokret. Činilo se kako je glavni cilj postao izbjegavanje poraza umjesto lova na pobjedu, što je dovelo do pasivne i predvidljive igre koja je razočarala mnoge gledatelje.
Glavni krivac za ovakav rasplet, prema mišljenju mnogih analitičara, leži u neuobičajeno suhom travnju koji je terene učinio izrazito ravnima i sporima. Takvi uvjeti gotovo u potpunosti neutraliziraju vještine bacača, jer loptica nakon odskoka ne mijenja smjer niti brzinu, što udaračima omogućuje lagano skupljanje bodova. Uzeti dvadeset "wicketa" suparničke ekipe, što je preduvjet za pobjedu u četverodnevnom kriketu, na takvim se podlogama pokazalo kao nemoguća misija. Rasprava se proširila i na sustav bodovanja koji možda ne potiče dovoljno riskantnu igru, kao i na općeniti smjer u kojem se sport kreće, gdje se sve više favorizira napadački aspekt igre nauštrb taktičke borbe između udarača i bacača.
Vjerojatno najbizarnije scene viđene su na londonskom The Ovalu, gdje je Surrey ugostio Essex. Unatoč tome što je utakmica privukla rekordnih 15 500 gledatelja tijekom četiri dana, što je najveća posjećenost u 21. stoljeću za jednu prvenstvenu utakmicu na ovom stadionu, igra je skliznula u farsu. Essexovi udarači Tom Westley (136) i Dean Elgar (107) s lakoćom su odbijali sve napade, a frustracija domaće ekipe dosegnula je vrhunac kada je kapetan bacačku dužnost povjerio Benu Foakesu, specijalistu za čuvanje "wicketa" koji nije bacao u profesionalnoj utakmici 12 godina. Dok je Foakes, na opće čuđenje publike, izvodio svoje amaterske zamahe, njegove rukavice preuzeo je suigrač Jordan Clark. Bio je to jasan znak predaje i nemoći pred uvjetima koji su igru pretvorili u puko odrađivanje posla do trenutka kada su se kapetani u 16:50 napokon rukovali i zaključili utakmicu bez pobjednika.
Dok se prva liga utapala u monotoniji, druga je divizija ponudila spektakl. Najviše se istaknuo Durham, koji je u nevjerojatnom preokretu lovio pobjedu protiv favoriziranog Lancashirea. Postavljen im je izazovan cilj od 336 bodova, no Durham ga je dostigao sa samo dva izgubljena igrača. Junaci pobjede bili su Emilio Gay, koji je završio sa 159 bodova, i Južnoafrikanac David Bedingham sa 129 bodova. Njihovo partnerstvo donijelo je nevjerojatnih 290 bodova i pretvorilo ono što se činilo kao težak zadatak u dominantnu pobjedu. Gay, mladi lijevoruki udarač, ovom je partijom dodatno istaknuo svoju kandidaturu za englesku reprezentaciju, pokazavši iznimnu mirnoću i tehniku protiv jakih protivničkih bacača.
Uspješni su bili i drugi drugoligaši. Gloucestershire je ostvario svoju prvu pobjedu u sezoni, deklasiravši Derbyshire s deset "wicketa" razlike. Nakon što su stvorili ogromnu prednost u prvoj izmjeni, za pobjedu im je trebalo samo 36 bodova, što su ostvarili bez ikakvih problema. Istovremeno, Worcestershire je doslovno pregazio Kent, pobijedivši ih s razlikom od jedne izmjene i dva boda. Ovi rezultati pokazali su da je uzbudljiv i neizvjestan kriket itekako moguć te su dodatno naglasili problem s kojim se suočava elitni rang natjecanja.
Epilog ovog neobičnog kola ostavlja mnoga otvorena pitanja za vodstvo engleskog kriketa. Iako je riječ o statističkoj anomaliji, ona je ogolila potencijalne sustavne probleme. Postavlja se pitanje je li postizanje ogromnih rezultata u prvoj izmjeni, što se sve češće događa, došlo do točke preokreta nakon koje neriješen ishod postaje vjerojatniji od pobjede. Ako se takvi trendovi nastave, prijeti opasnost od pada interesa publike koja želi gledati natjecateljsku neizvjesnost, a ne puko nadmudrivanje statističara.