Ivan Mance uvijek je zanimljiv sugovornik. U ovom trenutku ne postoji previše hrvatskih sportskih direktora koji uživaju sličnu reputaciju na ozbiljnoj razini.
Mance već četvrtu sezonu odrađuje na toj funkciji u turskom Göztepeu. A koliko dobar posao radi, više nego dovoljno sugerira podatak da je njegov Göztepe vodeća momčad u ligi kada govorimo o strateškoj selekciji i ulaganjima. Imaju najpozitivniji balans transfera u ligi, prema službenim podacima on iznosi 22,4 milijuna eura.
Uspjeh je tim veći jer je riječ o klubu koji ima najmanji budžet za plaće u ligi – 8,6 milijuna eura. Prosječna plaća u Göztepeu iznosi oko 360 tisuća eura.
Usporedbe radi, Fenerbahçe ima budžet od 140 milijuna eura, s prosječnom plaćom od 4,2 milijuna eura. Drugi na toj ljestvici je Galatasaray, čiji budžet za plaće iznosi oko 99,4 milijuna eura, a prosječna plaća 3,8 milijuna eura.
– Projekt se razvija kako smo i planirali, ušli smo iz druge lige u prvu, zadnje dvije sezone najuspješnije su nam u zadnjih više od pedeset godina povijesti kluba. Ove smo sezone u aktivnoj borbi za plasman u Europu, lani je to bilo do zadnja dva kola prvenstva. S tim da imamo najmanji budžet u ligi, što je velik uspjeh. Turska je to prepoznala jer smo s mladom momčadi i ograničenim sredstvima složili konkurentan klub – počeo je Mance.
Koliko vam je bila komplicirana prilagodba izvan nogometa?
Sve se posložilo
– Nisam se sam posložio, to je jednostavno dobar tim ljudi, sjajan grad, klub s velikom poviješću i brojnim navijačima. Iz našega kuta turska je Superliga potpuno neopravdano podcijenjena. Njihova je liga jedna od najjačih u Europi s ogromnim potencijalom. Financijski su moćni i obožavaju nogomet. Životna kultura također je na visokoj razini, posebice u mom dijelu Turske. Dolazak u Tursku bila mi je sjajna odluka da se nastavim razvijati.
Velika očekivanja sigurno donose isto tako veliku razinu stresa?
– Bio sam sportski direktor u gradu u kojem sam se rodio (Rijeka, nap. a.) i koji volim kao dio svoje obitelji. Nakon toga mi ništa ni blizu ne može biti tako stresno. Sjajno sam se snašao u Turskoj i u odnosu na razdoblje od prije četiri-pet godina, ne mogu sam sebe prepoznati s obzirom na to koliko sam naučio i prošao. Stekao znanja, iskustva i poznanstva. Danas sam puno bolji nego što sam bio kada sam tek došao iz Hrvatske.
Je li ista vrsta pritiska u Turskoj i Hrvatskoj?
– Objektivno, pritisak radimo sami sebi. Ne može se usporediti jer je Göztepe klub iz grada od četiri milijuna stanovnika, u kojem dva milijuna navija za Göztepe, a milijun je nevjerojatno privržen ovom projektu. Stoput je veći pritisak nego kod nas, ne samo u Rijeci već i u bilo kojem drugom klubu. Inače su Turci poznati po tome da su jako impulzivni i brzo mijenjaju sustave, pa je i iz tog razloga ovaj moj mandat od četiri sezone vjerojatno jedan od duljih staževa sportskog direktora u turskom nogometu.
Što je najveći kratkoročni imperativ?
– U klupskom smo smislu najveće imperative već ostvarili jer smo uspjeli postati konkurentni s malim budžetom, ove sezone prodali smo igrača u vrijednosti od gotovo 30 milijuna eura. To je bila i ideja, postati samoodrživ klub. Rezultat je i sada dobar, nadam se da ćemo ući u Europu. Göztepe je prvi turski klub koji je prije pedesetak godina igrao polufinale nekog europskog natjecanja. To je sada naš san.
I dalje se vidite u tom projektu, ne razmišljate o novim izazovima?
– Imao sam neke dobre ponude. Ali u nogometu je jako dobro pokazati lojalnost, čak i u trenutku kada možete odabrati neku bolju opciju, ne misliti samo o svom osobnom rastu. Ostao sam vjeran projektu, klub mi je ponudio novi, višegodišnji ugovor i jako smo blizu da se dogovorimo. Mislim da ću još godinu-dvije voditi ovaj projekt.
Kako biste procijenili hrvatski nogometni proizvod kada govorimo u globalnim okvirima?
– Hrvatska je nogometni brend, na svjetskoj razini, zahvaljujući igračima koji su izašli iz naših škola i fenomenalnom izborniku Zlatku Daliću. Hrvatska ima svoje mjesto i jedan je od najboljih proizvođača nogometaša na svijetu. No nas koči činjenica što smo malo tržište. Financijski je jako teško ili gotovo neisplativo održavati klubove. Mi ne možemo nadomještati sve igrače koji odlaze, nekada i za manje novca nego bismo to htjeli. No to je zbog toga što naša liga nije dovoljno kvalitetna da bi se klubovi usudili plaćati velike iznose, osim na najveće talente. Zato tražimo potvrdu u europskim natjecanjima da bi igrači postigli cijenu. Imamo pozitivne stvari i trebamo ih nastaviti razvijati. Manjkavosti su činjenica da televizijska prava nisu previše atraktivna, marketinški koncepti ne mogu napuniti europske budžete i svi klubovi žive od prodaje i to nam nedostaje za neki novi iskorak – kaže Mance.
Kada govorimo o iskoraku, onda je privatni kapital važna niša ili smjer, koji je u europskim razmjerima ključni alat razvoja. Imamo primjer Rijeke s Damirom Miškovićem, Osijek s Mađarima, pojavljuju se periodično neki potencijalni investitori, poput priče o ukrajinskom kapitalu u Hajduku. Bi li to trebao biti naš smjer?
– Teško je kazati. Svaki investitor kada ulaže u klub, gleda koliko sustav može stvoriti novca izvan nogometa, odnosno kolike su mogućnosti razvoja. A upravo to sputava hrvatske klubove. Naše tržište ne proizvodi dovoljno novca da bismo bez jakih privatnih investicija bili konkurentni na europskom tržištu. A ta činjenica smanjuje atraktivnost investicijama. Ulagači ne kupuju klubove iz zabave. Žele kupiti klub za, primjerice, tri milijuna eura, da bi ga za pet ili deset godina prodali za deset ili petnaest.
Nudi li to hrvatsko tržište?
– Jak teško. Mi smo našli model pod kojim funkcioniramo, a za daljnji razvoj trebaju nam promjene na tržištu kako bismo postali atraktivniji. Posjet na stadionima trebao bi narasti, vjerojatno, peterostruko. Onda bi to privuklo investitore. Alaves i Istra napravili su nešto kad je riječ o rasta kluba, no to je vrlo težak proces.
Dakle, moramo nastaviti stvarati igrače, ali pitanje je koliko ljudi u našem nogometnom sustavu razumije modele razvoja o kojima govorite?
– Navijače to ne bi trebalo zanimati do onog trenutka kad klubovi ne bankrotiraju. Oni navijaju za klub i žele pobjede. Oni koji vode klubove, često padaju pod navijački pritisak i povlače popularne poteze, no vrlo nezdrave za razvoj klubova. Slažem se, točno kako ste kazali, ljudi ne shvaćaju koliko je to težak posao i koliko u hrvatskom nogometu nema novca. I naši ljudi najčešće rade čuda. Navijače ne zanima gdje ćeš ti pronaći novac, zato mi koji radimo, moramo pronaći balans da klub funkcionira, bude konkurentan i ne ulazi u financijske probleme.
Dakle, nismo se predaleko odmaknuli od one naše popularne mantre o majstorstvu improvizacije, kako sami sebi volimo tepati. A zapravo iza toga je nešto sasvim drugo?
– Mi smo kraljevi improvizacije, najbolji smo na svijetu. To je naša kvaliteta, zato smo uspješni u svim segmentima posla i života.
Mance, naravno, pozorno prati Rijeku...
– Rijeka je napravila lijepe rezultate u Europi ove sezone. To je sjajno sportski i financijski. Europa je ostavila trag, što je dovelo do nervoze zbog koje se sada svašta govori i piše o treneru. Teško mi je ulaziti u to jer sam emotivno vezan za te ljude i klub. Rijeka se naviknula da treba biti konkurentnija u HNL-u. Ovo je bila sezona pražnjenja nakon dvostruke krune. Ako je to cijena, neka bude, vjerujem da će Rijeka krenuti u pravom smjeru vrlo brzo. Bilo bi sjajno da osvoji kup.
Je li vas iznenadila činjenica da je Dinamo opet tako dominantan, unatoč preslagivanju u klubu?
Dinamo je najbolji
– Pa nije. Više me iznenadilo kada su se mučili u početku. Dinamo vode nogometni ljudi s velikim iskustvom i znanjem. Potezi su bili vrlo dobri i rezultat je vrlo realan. Zanima me kako će se Dinamo razvijati u idućih nekoliko godina, u smisli razvijanja na tržištu, kontinuiranog igranja u Europi, prodaje igrača i razvoja akademije. Ovo je realno stanje i razlika između Dinama i konkurencije.
Gdje, dakle, leži najveći Dinamov potencijal?
– Dinamo ima ozbiljnih igrača za prodaju. Beljo igra odličnu sezonu i sigurno je privukao europsku pozornost. Sada se pokazalo koliko je pogrešna odluka bila da iz Osijeka ode direktno u Njemačku. Tada je trebao otići u Dinamo i njegova bi se karijera bolje razvijala i tržišna vrijednost bila bi mu veća. Tu je i Stojković, sviđa mi se stoper Dominguez. Dinamo ima igrače koji će napuniti klupsku blagajnu.
Hajduk je doveo petog sportskog direktora u dvije godine. Tu je funkciju nedavno preuzeo Poljak Robert Graf i odmah je počeo docirati kako nam je liga ovakva ili onakva. Ili je nama tako teško čuti istinu?
– Teško mi je govoriti o kolegama, to je nezahvalno jer sam i ja stranac u Turskoj. Prepoznao sam dobre i loše strane turskog nogometa, kakve ima svaka liga. Moramo govoriti istinu, katkada ona boli, no moramo poštovati ligu i klubove u koje smo došli. Ne vidim zašto to ne bi bio slučaj i u slučaju Grafa. Vjerujem da će svoje znanje prenijeti i na Hajduk – zaključio je Mance.
Otvori KEKS Pay
Kao i Zvonarek, kao i Šotiček, kao i Jkagušić, kao i Čorić i Halilović te niz, niz drugih...