Kada biramo članove ocjenjivačke komisije za izbor košarkaša godine volimo izabrati sugovornika s kojim ćemo obraditi određenu košarkašku temu, pa je tako izbor pao na Borisa Gnjidića, direktora premijerligaša Furnir Dubrave.
A s njim ćemo najviše razgovarati o tome kako je to biti roditelj sportski nadarenog mladića oko kojeg se podizala i prašina i za čiju naklonost su se utrkivali i najveći menadžeri u Hrvatskoj i susjedstvu. No, riješimo prije toga Gnjidićev izbor za najboljeg hrvatskog košarkaša u 2021. godini.
- Moj je košarkaš godine za 2021. Kruno Simon. Bio je bitna karika u petorci europskog prvaka Efesa. U mojim kriterijima naglašen je onaj o osvajanju trofeja, pa sam tako i Dominika Mavru stavio na peto mjesto jer je nosio na svojim leđima Zadar koji je osvojio oba domaća trofeja.
Zašto je Šarića stavio ispred Bogdanovića, Boro Gnjidić ovako je objasnio:
- Dario je sjajno odigrao svoju ulogu u momčadi koja je igrala u NBA finalu i velika je šteta i za njega i za klub što se baš tada ozlijedio. Bogdanović ima nevjerojatnu konstantu, to jest učinak u momčadi, koja je imala najbolji omjer u ligi i igrala u polufinalu Zapadne konferencije. On je jako bitan u momčadi Jazza. Četvrti na listi je Zubac jer je starter u NBA momčadi, u kojoj je puno više dao nego u Europi gdje se prekratko zadržao. No, ono pravilo koje je nekad vrijedilo, da morate prerasti sve sredine - ulicu, grad, državu, Europu - pa tek onda otići u NBA danas očito ne vrijedi.
Lovro u Ciboni ne propada
A to je nešto što naš sugovornik priželjkuje za svog sina.
- Išao bih korak po korak. Ja bih se kao otac zadovoljio osvajanjem prvenstva Hrvatske i da Lovro u tome ima ulogu. Nemam još nikakvih euroligaških ili NBA snova. On mora najprije nositi svoju momčad ovdje, pa tek potom ići dalje.
Čini li se tati Gnjidiću da bi mu sin mogao postati taj dugoočekivani vrsni hrvatski razigravač?
- Ne znam. Mnogi mi to govore, a ja se tome potajno nadam. Nekad imam osjećaj da u tome tražimo slamku spasa. Kao što smo to na neki način tražili u Šariću, ali budimo objektivni, ne možemo uspoređivati Lovru i Darija jer je Šarić s Hrvatskom osvajao medalje.
S obzirom na to da su i tata Gnjidić i njegova supruga Lidija bili ozbiljni košarkaši, koliko se doma razgovara o Lovri i košarci?
- S Lovrom oboje puno više o tome razgovaramo nego prije, ali još uvijek više o tome razgovaramo kao roditelji međusobno.
Pretpostavljamo da im je oboma drago što im je sin, nakon izvjesne trakavice oko prelaska u Mornar, ipak ostao u Zagrebu?
- Naravno da mi je drago da je tu, kod kuće, u klubu s tradicijom i imenom. A tu je i više prisutan u javnosti nego što bi bio u Crnoj Gori. No, ja bih podržao svaku odluku svog sina, pa makar ona bila i da napusti Cibonu.
No, vukove napustio ipak nije, premda je praktički već bio prodan braći Pavićević. Kako to da je ostao?
- Zbog svojih procjena, a i mediji su zaslužni što je ostao. No i ja mislim da je to bolji izbor.
U jednom razgovoru za Al-Jazeeru Gnjidić je o sinu govorio kao o igraču Mornara.
- Moram to priznati, no tako sam govorio zbog toga što su mi ljudi koji su vodili Lovrinu karijeru kazali da je to gotova stvar. I zato priznajem svoju pogrešku. Vjerovao sam ljudima iz Mornara, kojima moram zahvaliti što su potaknuli ljude u Ciboni da o Lovri razmišljaju drukčije. U svemu tome, Lovro je promijenio agenciju i ostao u Zagrebu te produljio ugovor do 2024.
A što reći na izjavu trenera Mornara Pavićevića da Lovro u Ciboni propada?
- Naravno da ne propada. Zapravo, pravi je potez što je ostao. Inače, ja sam očekivao takvu reakciju Mornara, ali znatno prije.
U međuvremenu je Lovro postao i reprezentativac. Kako se tada osjećao tata Gnjidić?
- Bio sam ponosan otac. Ja nisam ostvario želju da igram za Hrvatsku, a supruga Lidija jest pa je njoj bilo lakše.
Je li se kod Lovre na reprezentativnoj premijeri osjetila debitantska trema?
- Njegov govor tijela mi je govorio da je povukao ručnu u odnosu na ono što bi mogao. U klubu igra slobodnije nego što je igrao u te dvije utakmice. No, i u Ciboni mu zamjeraju što više ne ide na koš. To zna i on i polako to mijenja. Uostalom, u reprezentaciji ne možete samo tako izgubiti četiri puta loptu, a debitant ste.
O strancu na 'referendumu'
Izbornik Mršić upustio se u pomlađivanje reprezentacije, cijena čega bi mogao biti još jedan izostanak sa Svjetskog prvenstva. Je li trebalo prvo izboriti SP pa onda pomlađivati?
- Rez je sigurno bio potreban jer ne možete stare igrače vječno raubati. Uostalom, nezgodno je to da vam oni u kvalifikacijama nose rezultat, a da potom ne sudjeluju u tome što su izborili, a izborili su Eurobasket i moraju mjesto prepustiti drugima.
Premda se tu govori o stvaranju reprezentacije za idućih deset godina, lako se može dogoditi da Prkačin, Branković i Gnjidić završe u euroligašu ili nekom NBA klubu i da kao takvi budu nedostpuni u budućim kvalifikacijama.
- To je moguće i tu dolazimo do pitanja "rentanja" stranaca. To je pitanje za širu košarkašku javnost, za neku vrstu sportskog referenduma, je li nam potreban uvezeni igrač. No, što će se dogoditi ako i s njim ne odemo na SP, a ta je mogućnost vrlo realna.
Ako ne uspijete, zar nije bolji osjećaj da barem znate da ste učinili sve što ste mogli?
- U pravu ste i to je tema oko koje javnost kreira mišljenje.
Tata i mama Gnjidić su pedagozi, učitelji u osnovnoj školi, ali i košarkaški entuzijasti koji rade u istoj školi košarke.
- Košarka nam je puno toga dala i mi joj pokušavamo barem dio toga vratiti, no i naši poznati košarkaši u animiranju djece morali bi puno više činiti. Eto, nedavno sam nagovorio Rađu da dođe na naš trening i klinci su danima poslije pričali o tome kako je jako visok i poznat košarkaš bio na njihovu treningu i da se s njima čak i slikao.
Gnjidićevih 5
1. Kruno Simon (Anadolu Efes) 10
2. Dario Šarić (Phoenix Suns) 7
3. Bojan Bogdanović (Utah Jazz) 5
4. Ivica Zubac (LA Clippers) 3
5. Dominik Mavra (Zadar) 1
čovječe..igrao si košarku i šalješ sina u Mornar za par stotina eura!!! jadno