Rijekin trijumf u Puli jedna je od najvećih senzacija u finalima hrvatskog nogometnog kupa. Jer, Bišćanova momčad nije dobila neki kilavi Dinamo, ma što mislili o jučerašnjoj igri prvaka, nego rezultatski ponajbolji u posljednjih dvadesetak godina. Ako je Nenad Bjelica trener koji je bez sumnje preporodio Maksimir i učinio nešto što nisu uspjeli mnogi veliki treneri prije njega, Igor Bišćan je u Puli trijumfirao nadmudrivši ga taktički jer...
Dinamo je fizički apsolutno dominantniji od Rijeke. Individualna klasa plavih gotovo je na svakoj poziciji „deblja“, a doprvak je slavio apsolutno zasluženo. Pustimo sad plavu dominaciju u posjedu lopte. Bišćan je išao na jedinu moguću kartu koja je mogla donijeti pobjedu. I uspio.
>> Pogledajte galeriju s finala Kupa
Već sami pogled na početnu postavu davao je dojam da je to u ovom trenutku najbolje što Rijeka ima. Potezi sa Capanom na desnom beku, kao i Čolak od prve minute pokazali su se maestralnim pogocima. Riječka momčad imala je cilj pred sobom i kao da joj je bio nacrtan put kako će do njega doći. A to je odlika onih koji su prošli velike utakmice.
Dinamo i Rijeka nisu u mržnji, ali nisu baš ni u nekom velikom prijateljstvu kako se to nastoji ponekad prikazati. Njihovo je rivalstvo sportsko, ali ne prelazi, osim u ponekim navijačkim povicima, granicu dobrog ukusa. Ova dva kluba pružili su nam u Puli još jedan finalni spektakl Kupa kakav smo gledali i prije dvije godine u Varaždinu. Zanimljivo, i taj je kao i onaj prethodni finale kad se još nije igralo na jednu utakmicu pripao Riječanima. Dovoljno za nedvojbenu konstataciju da je Rijeka, i samo Rijeka, realna prijetnja plavima u Hrvatskoj. I vjerojatno će tako ostati dok je Damira Miškovića na njenom čelu.
Da, ovaj trofej velika je satisfakcija za prezidentea s Rujevice. Ne nad vlastitim navijačima, već nad kritičarima i zapravo pogrešnim razmišljanjima da Rijeka nakon Keka nema smisla. Era slovenskog trenera bila je ispisana zlatnim slovima, ali naš talentirani mladi stručnjak također ima pravo na svoju. Moraš biti pravi, ozbiljan trener da bi se momčad borila na terenu onako kako su se jučer bijeli borili. Bišćan je potvrdio koliko je Mišković bio u pravu kad ga je odlučio dovesti i kad je unatoč teškim trenucima s jezgrom Armade čvrsto stao iza njega.
I da... Na stranu sad navijačka opredjeljenja, ali zbog ovakvih utakmica i iznenađenja volimo nogomet. Jer je ipak nepredvidiv. Može u košarci Zadar biti na pola ili na četvrtinu koša do pobjede, ali ona ipak ide Cedeviti. Može Nexe odigrati koliko god hoće maestralnu utakmicu, ali trofej ide PPD Zagrebu. I zato je hrvatska nogometna liga, koja je sasvim zasluženo ove sezone završila uvjerljivim trijumfom Dinama, u ovom trenutku nešto najzanimljivije i najbolje što hrvatski klupski sport može ponuditi. Ma koliko se iz spomenutih sportova ljutili na takvu konstataciju.
Rijeka je zasluženo pobijedila jer je dala 3 gola a Dinamo 1. Ali imali su dosta sreće koja ih je pomazila u ovoj utaknici.