"Zona Dinamo", popularna facebook stranica koja iz dana u dan piše zanimljive tekstove o bivšim i sadašnjim igračima Dinama, ovih je dana objavila zanimljiv tekst o legendarnom vrataru plavih Zvonimiru Monsideru.
Bio je Monsider sjajan vratar, izuzetno nadaren, po mnogima uz Glasera i Bearu najbolji hrvatski vratar u povijesti. Kada se svojedobno birao idealan sastav Dinama, pravorijek su imali i novinari. Božo Sušec je glasovao za Ladića, a sada pokojni Zvonimir Magdić Amigo je prokomentirao Božin sud: Ono kaj je Ladić izbijao u korner, Monsider je hvatao jednom rukom... Prvi poslijeratni golman reprezentacije, čovjek koji je branio na prvih sedam utakmica jugoslavenskog tima, po mišljenju suvremenika uvjerljivo najbolji golman u svojoj generaciji i ponajbolji golman u povijesti Dinama. Prije toga Monsider je upisao i šest nastupa za reprezentaciju NDH, u razdoblju od 1942. do 1943. godine.
"Zvonimir Monsider zvani Tigar rođen je u Zagrebu, 8. siječnja 1920. (razni datumi rođenja se pojavljuju u izvorima) godine, a dio djetinjstva proveo je u Požegi gdje se kao desetogodišnji gimnazijalac počeo baviti nogometom.
Godine 1934. vraća se u rodni Zagreb i kali se u nižerazrednim klubovima - prvo nastupa za malo poznati Juventus Zagreb, potom za Mladost u zagrebačkoj Knežiji, pa NK Trgovački i ŠK Ferrari, dok 1939. prelazi u Concordiju čiji dres nosi sve do svibnja 1945. godine, a u 1942. godini s njom osvaja i prvenstvo NDH.
Po završetku Drugoga svjetskog rata (za čijeg je trajanja bio vojni pilot Zrakoplovstva NDH), u rujnu 1945. godine, pristupa Dinamu, u kojem je igrao do proljeća 1948. godine. U dresu Dinama gol je čuvao u 44 službene utakmice i ostao upisan kao osvajač jednog naslova prvaka Jugoslavije. Veoma brzo nakon što je postao standardni prvotimac Dinama, bio je izabran u reprezentaciju Jugoslavije. Kao vratar nastupio je u prvoj utakmici koju je selekcija bivše države odigrala nakon Drugoga svjetskog rata – protiv tadašnjega europskog nogometnoga diva, reprezentacije Čehoslovačke, u Pragu 1946. godine Jugoslavija je velikom zaslugom Monsidera pobijedila s 4:2.
Monsider je potvrdio svoje iznimne vratarske kvalitete i najavio veliku sportsku karijeru. No, Monsiderov "problem" je bio taj što je bio istinski protivnik komunističkoga terora, i kada bi malčice popio pričao bi protiv režima, jer mučila ga je situacija u kojoj se hrvatski narod našao. Ustvari, pomno je čekao priliku da pobjegne iz Jugoslavije, a to je i učinio 1948. godine.
Nakon utakmice Dinama protiv tršćanske Ponziane, Zvonko Monsider je s još dva suigrača ostao u Trstu. Vijest o Monsiderovu bijegu 1948. godine šokirala je politički i državni vrh komunističke Jugoslavije, koji nije mogao shvatiti kako sportaš Monsiderova kalibra napušta "komunistički raj" i sve privilegije te odlazi u nepoznato. Bila je to velika pljuska jugopolitičkoj eliti, i u svijetu i u domovini. Bez obzira na nastojanja vlasti da zataškaju njihov, posebice Monsiderov, bijeg, to im nije uspjelo - jer su stekli popularnost u zapadnoj sportskoj javnosti.
Monsider je u Italiji postao članom rimskog Lazija, ali kako mu Nogometni savez Jugoslavije nije htio izdati ispisnicu, nije mogao nastupiti za Orlove. Ipak, dvije sezone branio je vrata Padove te nakon toga otišao u Španjolsku. Ondje je pristupio klubu Hungaria, za kojeg su većinom igrale političke izbjeglice iz Istočne Europe.
Nemirna duha, Monsider veoma brzo odlazi u Kolumbiju, gdje sa svjetskom nogometnom legendom Kubalom i drugim poznatim mađarskim igračima (Belom Sarosijem, Szengelerom...) igra u znamenitom Universidadu iz Bogote. Nakon dvije godine vraća se u Španjolsku, odakle odlazi za Chicago. Ondje pomaže i trenira hrvatski klub Jadran, zatim Croatiju iz Clevelanda i napokon Hrvatske Orlove iz Milwaukeeja. Nakon privremenog popuštanja komunističkoga režima u Jugoslaviji, Monsider se 1971. vraća u Zagreb.
Odluku je donio nakon susreta s vodstvom Dinama, koji je 1971. u Chicagu odigrao prijateljsku utakmicu protiv njemačkog Hannovera. Nakon utakmice dosta je razgovarao s trenerom Dinama Zlatkom Čajkovskim i tehničkim direktorom Ottom Hofmanom. Međutim, slom vodstva hrvatskoga proljeća, progoni studentskih političkih prvaka, progoni i zatvaranja tisuća hrvatskih intelektualaca brzo su ga uvjerili da su komunistički vlastodršci promijenili dlaku, ali ne i ćud. U rodnom Zagrebu Monsider se zadržao relativno kratko, pa nakon toga po drugi put odlazi u političku emigraciju – natrag u Chicago", završila je "Zona Dinamo" priču o Monsideru.
Zvonko Monsider preminuo je u Crystal Riveru na Floridi, SAD, 16. ožujka 1997. godine.
Otvori KEKS Pay
Zanimljivo. Klubovi Juventus i ŜK Ferrari i Hungaria u Španjolskoj. RIP hrvatski domoljube.