U Novalji, na otoku Pagu, održana je konferencija o ulozi sporta u društvu i razvoju destinacije. Novalja je ove godine europski grad sporta a na panelima su, među ostalim, sudjelovala i dva bivša košarkaša koji iza sebe imaju sjajne karijere – Nikola Vujčić i Gordan Giriček.
Djeca nemaju uzore
– Ne vidim kako će se hrvatska košarka izvući iz situacije gdje je trenutačno na dnu. Dok sam igrao za mlađe selekcije Hrvatske, osvajali smo zlata na europskim prvenstvima. Danas sve naše mlađe selekcije igraju u B razredu europske košarke. Nevjerojatan podatak, zar ne? Nažalost, kod nas nema sustava, nema više tako puno ni zanimanja djece. Kad sam bio mlađi, imao sam sto košarkaških uzora, danas djece jednostavno nemaju svoje uzore. Nekad smo imali između četiri i pet tisuća djece koji treniraju košarku, danas je ta brojka spala na 1900 što je jako, jako loše – rekao je Nikola koji je danas vlasnik košarkaške CEBA akademije.
Jesu li problem treneri?
– Naravno. Ne zato što nisu kvalitetni već zato što su potplaćeni. Prosječna plaća trenera u klubu, a tu ne govorim o onim u boljim klubovima je 861 euro. Još sam čuo da pola tog novca moraju vratiti. Znate, ono kada morate dati u "rikverc". Vrhunski treneri u Hrvatskoj nigdje se ne vide, nitko ih ne traži, nitko ih ne zove na predavanja. Deset godina živio sam u Izraelu, bio sam na brojnim predavanjima, moji savjeti su se slušali s velikim zanimanjem. Čak sam predavao vojnicima i pilotima. Kada sam se vratio u Hrvatsku bio sam samo jednom pozvan da nešto predajem. Na kraju je to otpalo jer se za moje predavanje nije prijavio nijedan trener. Ovih dana pozvao sam na drugo predavanje. Znate koja je tema? Ma, sram me je i reći, ali dobro, otkrit ću. Zvali su me da objasnim tehniku zagrađivanja. Pa to je kao da netko pozove Blanku Vlašić da predaje o tome kako se vežu vezice na tenisicama za skok u vis – kaže Vujčić.
Hrvatska je nekad imala jake klubove...
– Da, imala je. Meni je nevjerojatno da nijedan naš klub ne igra ni u jednom europskom klupskom natjecanju. Nama je najveći dojam regionalna ABA liga. Iz današnje perspektive dugo nećemo gledati naš klub u Euroligi. U Izraelu su napravili jednu dobru stvar. Ukinuli su sve sportske kladionice osim jedne – Toto. I ta kladionica bila je sponzor je svim klubovima, sva natjecanja u Izraelu u nazivu imaju ime Toto. Kada bi se tako nešto moglo napraviti kod nas... zaključio je Vujčić koji je u karijeru igrao za Split, Makabi, Efes, Asvel i Olympiacos.
U svojoj vitrini ima dva osvojena europska klupska naslova, s Makabijem. U svakom klubu u kojem je igrao osvajao je trofeje. Gordan Giriček nije osvojio Euroligu, ali je igrao zapaženu ulogu u NBA ligi. Za vrijeme igranja u Ciboni opazio ga je skaut Dallas Mavericksa, te je u drugom krugu drafta 1999. godine prešao u Dallas kao 40. izbor Odmah nakon dolaska u Dallas mijenjan je za Leona Smitha i poslan u San Antonio Spurs. Giriček nikada nije zaigrao za San Antonio, a 2001. je preselio u moskovski CSKA. Tamo je odigrao jednu sezonu, a u NBA je otišao 2002. i postigao 29 koševa za Memphis u svojoj prvoj utakmici u NBA. Osim za Memphis, igrao je za Orlando gdje je nakon sezone izabran u drugu momčad rookieja (igrača s prvom odigranom profesionalnom godinom). Iz Orlanda odlazi u Utah, pa u Philadelphiji i na kraju u Phoenix. U Europu se vraća 2008. godine.
– Igrajući u NBA ligi, shvatio sam koliko je to bolji sistem i bolji uvjeti od onoga što sam imao u Europi. U NBA ligi o svakom igraču brine se cijela vojska ljudi. Tamo igrači nemaju baš nikakve brige. Sve je podređeno njima, stotine ljudi koji rade tamo, menadžment... Doista o NBA mogu reći sve najbolje. Ničim nisam bio neugodno, nego samo pozitivno iznenađen. Mogu reći da sam na početku NBA priče suigrače gledao kao konkurenciju, mislim da bi mi danas to bilo u puno manjoj mjeri izraženo. Ono što mi je najviše pomoglo bio je psiholog. Mislim da u Hrvatskoj upravo to nedostaje. Naravno, ima dobrih utakmica, ali ima i onih loših nakon koje se osjećate depresivno i tu vam onda treba pomoć psihologa. To se posebno odnosi na mlađe dobne skupine. Naime, u toj dobi igrač nakon loše utakmice može pasti u takvu depresiju da odmah drugi dan razmišlja kako odustati od košarke. A nema s kime porazgovarati – priča Giriček koji se također slaže da je trenerska struka u Hrvatskoj podcijenjena.
Pravi sportaš živi spartanski
Znam puno trenera kojima je košarka drugi posao. Nema ni baš puno solidarnosti među trenerima. Jedan drugom ne žele pomoći, ne žele odati neke svoje tajne – dodao je Giriček.
Brojni bivši profesionalni sportaši na kraju se karijere posvete radu s mladim nadama.
– Dva puta sam radio s mladima u kampu u Šibeniku i mogu reći da je to bio pun pogodak. Djeca su bila oduševljena mojim instrukcijama i na njima se u tjedan dana vidio odličan napredak. Brojni su mi se roditelji javljali s dojmovima djece. Mislim da mogu biti dobar uzor mladima. Za mene pravi sportaš živi spartanski; nema poroka, ne pije, ne puši. I sam se i dalje držim tog režima – zaključio je Giriček.
Otvori KEKS Pay
