Aleksandar Petrović, Cibonina legenda i bivši hrvatski izbornik, budno prati zbivanja na domaćoj košarkaškoj sceni. Činio je to i kada je bio izbornik Brazila, a još više to čini sada kada je bez angažmana. I kao takav tu i tamo se javi i na svom twitter profilu a njegova posljednja objava tiče se najnovijih promjena na čelu Cibone i imenovanja Marija Petrovića (s kojim nije u nikakvom srodstvu) za novog predsjednika kluba.
- S obzirom da su i Franck i Badel glasali za ove promjene u Ciboni, nadam se da će isto tako sada preuzeti i financijsku odgovornost da pokrpaju sve dubioze koje su kreirane od strane bivšeg predsjednika i direktora kluba.
Na što je konkretno mislio pojasnio je nama:
- Revizija koja je u klubu navodno pokazuje čak i lošije stanje od nekih predviđanja i ostavlja mnogo upitnika. I ako ti u takvom razdoblju glasaš za novog predsjednika i ostanak dosadašnjeg u Upravnom odboru to znači i da preuzimaš odgovornost. S obzirom na to, Franck i Badel se sada moraju puno aktivnije uključiti od onih minornih sponzorskih sredstava koja su dosad davali.
Ne krije bivši dopredsjednik kluba iz Savske, u kojem je svojedobno bio i igrač i trener, da je razočaran takvim raspletom i putem na koji je dosadašnji predsjednik prof. dr. sc. Mladen Bušić krenuo.
- Bio sam dio skupine od devet ljudi koji su klubu i Gradu nudili rješenje za ovu situaciju no to se nije dogodilo. Imali smo tri različite forme sastanaka pri čemu je na dva arbitrirao Grad i svaki put od predsjednika Bušića dobili smo odbijenicu. U prva dva navrata je odugovlačio, a u trećem pokušaju je donešena odluka s kojom je došao posve novi predsjednik. A mi smo imali ljude vješte u sferi financija i koji su u tom programu mogli aktivirati od dva do dva i pol milijuna eura godišnje što bi za Cibonu bilo spasonosno rješenje. Bože moj, nije se dogodilo pa nam preostaje nadati se da će ova kozmetička promjena donijeti i financijske promjene.
S obzirom da je za novog predsjednika izabran marketinški i komunikacijski stručnjak, predsjednik Uprave Millenium promocije, najveće agencije za odnose s javnošću i komunikacijski menadžment u Hrvatskoj, možda Mario Petrović uspije animirati financijske centre moći i uvjeriti ih koliki je značaj i potencijal Cibonina brenda?
- Ovog trenutka marketinško i komunikacijsko djelovanje nije rješenje već je to ubrizgati jako puno novaca jer treba odservirati ovrhe na Fibi odnosno BAT-u ili pak na Fini. I zato ovog novog čovjeka, zajedno sa Skupštinom, čeka iznimno težak posao. Recimo, samo ovog trenutka po Fibinu tribunalu Cibona treba isplatiti 57 tisuća eura Litavcu Sabeckisu te po 21 tisuću eura Pilepiću i Kovaču. A da bi odblokirali oba računa i teret koji će do kraja godine na njima biti, po mojoj procjeni, treba im 300 tisuća eura. I to samo da servisiraju 2018. godinu.
Među Ciboninim vjerovnicima je i Aco no on se, kaže, od svog novca oprostio.
- Da bi Cibona mogla te sezone započeti natjecanje u domaćem prvenstvu ja sam klubu posudio 300 tisuća kuna da bi platili odštetu za Planinića. Po drugostupanjskoj presudi ja sam taj novac trebao dobiti no kako je bivši direktor Čavlović ugasio Sportsko Cibona d.o.o., na čiji sam ja račun to uplatio, ja se nemam od kuda naplatiti.
Kako bi se Grad Zagreb trebao postaviti prema jednom od svojih najvećih sportskih brendova?
- On se već postavio kroz kriterije, a oni su odlučili da će sa 130 milijuna kuna zagrebački sport svesti na 110 milijuna pa Cibona po namjenskim sredstvima više neće dobivati između 10 i 15 milijuna kuna nego će to biti višestruko manje. Grad ima toliko problema da mu Cibonna sigurno nije prioritet što tim više odgovornost prebacuje na ljude koji su se prihvatili vođenja kluba.
Po svemu ovome Cibona je doista velikim problemima točnije u velikim dugovima.
- Znajući kolika je bila visina predstečajne nagodbe, a ona je bila 15 milijuna kuna, i uz sve ove dugove iz posljednjih godina, najoptimističnija moja procjena je oko 30 milijuna kuna.
Iz toga proizlazi da novog direktora kluba Maura Lukića čeka vraški teško premostiva situacija.
- Ne poznam tog mladog čovjeka. Pokušao je stupiti u kontakt sa mnom no ja nisam prihvatio taj poziv na kavu je ga je doveo dosadašnji predsjednik Bušić. No, koliko god bila u teškoj situaciji Cibona je ipak glavni proizvođač i snadbjevač naših reprezentacija pa su tako i u ovoj reprezentaciji, koja je igrala kvalifikacije, četvorca najperspektivnijih upravo cibosi. Prkačin, Gnjidić i Branković su prvotimci kluba, a Rudan je bio Cibonin kadet prije no što je otišao u Bayern iz kojeg je posuđen u Megu.
A na njihov talent oslanja se i izbornik Veljko Mršić, trener koji sada radi posao kojeg je nekad radio Aco.
- To jesu dečki iznimnog talenta koji bi 10 godina mogli nositi reprezentaciju, no čini mi se da nitko oko reprezentacije ne shvaća u kakvoj smo se mi situaciji našli. Po meni, već sada je jasno da Hrvatske neće biti na još jednom Svjetskom prvenstvu za koji plasman bi nam trebalo osam pobjeda, a možda i devet, iz narednih 10 utakmica. Postići to bila bi znanstvena fantastika.
Kako i zašto smo se opet doveli u situaciju u kojom smo se našli i u prethodnim svjetskim kvalifikacijama? A tada je, uoči njihova početka, smijenjen upravo naš sugovornik pod parolom nužnih promjena i podmlađivanja.
- Mi nikako da uspostavimo način funkcioniranja, a ogromna je razlika između početno skora 0-2 i 1-1. Šteta, jer uz malo više zalaganja i pritiska na neke igrače i klubove moglo se osigurati da na drugu utakmicu dođu euroligaši Hezonja ili Simon. A to su igrači koji bi bili u stanju "prenijeti" te talentirane igrače preko problema. Utakmice protiv Slovenije i Finske rješavale su se kroz detalje, a oni su ih mogli bolje rješavati. Nikako da odmjerimo što je za nas pravi način. Kada puštaš mladost u reprezentaciju, moraš joj omogućiti podršku. Marčinković je cijelu svoju karijeru radni igrač koji odrađuje prljav posao no on na terenu neće biti podrška mladima kao što bi to bili Simon ili Hezonja.
Jesmo li se olako odrekli nekih veterana?
- Nije sve crno-bijelo nego je u većini slučajeva sivo. Vi mladim igračima morate omogućiti da odrastaju kroz pobjede. Ako je srpski izbornik Pešić za kvalifikacije pozvao 34-godišnjeg debitanta Kuridžu, da bi mu taj donio pobjedu protiv Letonije, onda je i to podatak za sebe. Baš kao što je i argentinski izbornik imao potrebu zvati 40-godišnjeg Delfina.
S ozbirom da nemamo dovoljno bekova srednje europske klase, koji izvlače ovakve kvalifikacije, treba li na stranac?
- Ja se tu ne slažem s Hrvatskim košarkaškim savezom i premijerom Plenkovićem koji je očigledno, iz serije druženja sa Stojkom Vrankovićem, zauzeo stav da nama ne treba stranac. Pa zar na temelju pažljivog biranja stranca Slovenija nije napravila uzlet sve do naslova prvaka Europe ili četvrtog mjesta na Olimpijskim igrama? Mi kao da ne možemo shvatiti što znači odlazak na Svjetsko prvenstvo, koliko to promovira igrače, nacionalni savez, državu. Osim toga, ako budemo gubili utakmice padat ćemo i na Fibinoj rang-listi i neće nas biti niti na olimpijskom kvalifikacijskom turniru za Pariz 2024. Na prethodnom predolimpijskom turniru, onome za Tokio, završili smo samo zahvaljujući tome što smo na Igrama u Riju bili peti pa smo imali dovoljno bodova da upadnemo.
Što ako već u veljači ostanemo bez izgleda za prolaz na Svjetsko prvenstvo?
- U tom slučaju ja bih minimalizirao ciljeve. Učinio bih sve da izbjegnemo posljednje mjesto u skupini prvog kruga i da ti mladi igrači koje uvodi u reprezentaciju dobiju još šest jakih utakmica. Ne uspijemo li izbjeći posljednje mjesto u skupini ostat ćemo i bez tih šest jakih utakmica i morat ćemo igrati predkvalifikacije za naredni Eurobasket.
Kako uopće danas graditi reprezentaciju dugoročno sa supertalentiranim klincima kada oni već sutra mogu postati nedostupni kao članovi NBA i euroligaških klubova?
- Doista, treba biti svjestan te današnje tržišne neminovnosti. Danas je igrač tu a već za godinu dana može biti u nekom NBA klubu ili euroligašu a, nažalost, može se dogoditi i da Cibona, zbog nedostatka novca, mora prodavati nekoga između Prkačina, Gnjidića i Brankovića što bi onda išlo na štetu perspektive nacionalne vrste - zaključio je Aco Petrović.
ni sa puno više niste ništa napravili pa ne vidim štetu, bolje novac proslijediti u nogomet, vaterpolo, rukomet. sjećam se još nekad košarkaške lige prije abe, bez obzira tko je prvak hrvatske lige Cibona ide u Euroligu, nesportski i nekorektno prema KK zadru, sada uživajte u plodovima svojih odluka iz prošlosti. Dinamo se proziva jer je u plusu, a vas se žali jer ste u minusu.