Uz dokumentarni film "Treći svijet" o grupi Haustor redatelja Arsena Oremovića u trgovinama se pojavio i prateći trostruki album "Treći svijet - Soundtrack" s glazbom iz filma. I prije nego smo vidjeli film, to je ostavilo mjesta za pitanje jesu li Haustori iza sebe ostavili i nešto do sada neobjavljenih snimaka? Domaći izvođači deficitarni su neobjavljenim radovima koji su glavni motor svjetske diskografske industrije u ovoj eri reizdanja i velikih box setova s mnogim neobjavljenim pjesmama prestižnih autora.
Odgovor na prethodno pitanje donekle smo dobili prije par godina, kada su neobjavljene demo snimke pet pjesama iz 1989. godine za planirani peti studijski album Haustora "Dovitljivi mali čudaci" napokon izašle na reizdanju Rundekova povratničkog albuma "Apocalypso Now". No, i postava Haustora s početka osamdesetih koja je snimala "Treći svijet" ostavila je iza sebe par sitnica koje su se sada našle na trostrukom soundtracku dokumentarca "Treći svijet" (Croatia Records).
FOTO Član žirija 'Supertalenta' ima propali brak iza sebe i sina koji je njegova kopija!
Prije svega radi se o dub verziji naslovne pjesme, instrumentalu iz 1983. koji je prije tri godine zabunom objavljen na vinilnom reizdanju "Trećeg svijeta", povučenom iz prodaje, pa se sada ti primjerci na tržištu nude po cijenama od tisuću eura, što ih čini najskupljim domaćim raritetima. Tu staru dub verziju članovi grupe nadosnimili su nedavno u tonskom studiju i ona predstavlja glavni singl "Treći svijet - DUB 2025" (producent Zvonimir Dusper-Dus) ovog projekta ponovnog okupljanja za potrebe filma.
Na novoj kolekciji nalazimo i demo neobjavljene pjesme "Spasil sam se" iz 1983., kao i demo snimku "Babilonskih baklji" koja se kasnije pojavila na "Trećem svijetu". Nova snimka je i tema "Probudim" Milana Mladenovića iz EKV-a i Mitra Subotića-Sube koju su članovi Haustora također snimili na ovim sessionima, kao i instrumentali "Sacherov grad (filmska tema)" i kraća "Bili su svijet za sebe". Od koncertnih zapisa najzanimljivija je "Nisam lep al' imam telo", datirana na sam početak rada Haustora 1979./1980. godine, kao i pjesma "Mijenjam se" iz Doma sportova 1981. sa zagrebačkog Muzičkog biennala, dok je u bendu još bio originalni gitarist Ozren Štiglić, kad su Haustor i Šarlo akrobata svirali u Domu sportova prije Gang of Four.
Kompilacija donosi i par live snimaka s povratničkog koncerta Haustora na Šalati 1996. ("'60-'65", "Neobičan dan"), što sve skupa bitno pojačava ponudu ovog skoro dvosatnog paketa s tri vinila. Među 26 pjesama (plus dva kraća govorna segmenta iz filma), nalazimo i par odličnih remikseva ("Treći svijet dvanuladvapet" Edija Cukerića i Nenada Kovačića i desetminutni ambijentalni "Spasil sam se (4u1 - Arsen Edit), koji "otvorenu" tadašnju svirku Haustora proširuju na način kako se to danas radi, nudeći usput i dodatne instrumentale dijelove s novih snimanja u studiju.
Sve skupa zaokružuju poznate pjesme Haustora koje dodatno pojašnjavaju njihov autorski izlaz tih godina ("Moja prva ljubav", "Pogled u BB", "Lice", "Capri", "Crni žbir", "Donje strane munje", "Skriven iza lažnih imena", "Zadnji pogled na Jeršaleim", "Radio", "Ena", "Ula ulala" i "Totalno drukčiji od drugih"), čineći solidan presjek karijere Haustora tih godina o kojima govori film "Treći svijet".
Iako Sacher u jednom trenutku kaže da je bio zadužen za disciplinu, a ostatak benda zaigrana "bagra", situacija je možda upravo obrnuta. Izuzmemo li Sacherovu disciplinu i tvrdoglavost u provođenju kreativnih zamisli s bendom, čini se da je upravo on bio element koji je najviše donosio pomaknute, drugačije ideje, koje je grupa svirački disciplinirano provodila u djelo u tonskom studiju. Već idući, najkomercijalniji album Haustora "Bolero" potvrdio je Rundeka kao vođu benda, ali s daleko "discipliniranijim", popularnijim pjesmama od onih na "Trećem svijetu". Uostalom i iduća etapa rada Sachera s Vješticama to je dokazala, pa raspored ovog materijala na filmskoj kompilaciji dobro ocrtava nekoliko faza rada Haustora u bliskim, ali različitim razdobljima.
Pomalo je tužno da je slična situacija s tadašnjim "Trećim svijetom" kod nas, kulturološki gledano, prisutna i danas. Brojna alternativna imena ne mogu doći do šire pažnje medija i publike, kao što je i Haustor tada, iako se radilo o poznatom bendu, imao poteškoća u recepciji netipične, drugačije umjetničke vizije. Ta vizija dobila je zadovoljštinu kroz odličan film, i kompilaciju, koji ne romantizira prošlost - nostalgija nikada nije bila imanentna niti Sacheru niti Rundeku - nego stavlja akcent na bitne detalje i daje sliku stanja duha u bendu i oko njega.
Haustor su nedvojbeno jedna od najznačajnijih domaćih postava osamdesetih, a uspješna samostalna karijera Darka Rundeka desetljećima je održavala u javnosti i pjesme iz vremena grupe. Po onome što smo na koncertima čuli sredinom devedesetih, ponovno okupljanje imalo je smisla, jer je ekskluzivni nastup-generalna proba održan tada u Jabuci bio jedan od legendarnih domaćih koncerata svima koji su uspjeli ući u klub, svojevrsno ugrijavanje za Zagreb Gori na Šalati 1996. i koncert Haustora u malom Domu sportova,
Glad za Haustorom očito traje i danas, kao i njihovi utjecaji na mnoge domaće bendove, pa se isplativa turneja ili eventualna snimanja novih materijala nameću kao siguran tržišni uspjeh, kad bi se članovi grupe usuglasili, ali to se zasigurno neće dogoditi. Naslovna pjesma, uvodna "Neobičan dan i "Zadnji pogled na Jeršaleim" ostali su u Rundekovu repertoaru do danas, a izvorne snimke pokazuju tadašnju očitu sklonost Talking Headsima i njihovom utjecajnom albumu "Remain In Light" iz 1980. - pa su tako "Babilonske baklje" ekvivalent "Listening Wind" - na koji podsjeća sviračka hipnotičnost, produkcija i ritmičnost pjesama.
Na "Trećem svijetu" napokon je objavljena i pjesma "Radnička klasa odlazi u raj", cenzurirana i izbačena na debitantskom albumu. Haustor je, dakako, bio puno više nego bend Darka Rundeka koji je kao frontmen bio najvidljiviji, s izvrsnom sviračkom ekipom i podjednako važnim autorom Srđanom Sacherom koji je etničku glazbu pionirski prevodio na domaći teren, i tada i kasnije s Vješticama. Upravo je autorska suradnja Rundeka i Sachera na prvim albumima Haustora stvorila vezu među njima koja je urodila zanimljivim plodovima, posebno vidljivima na koncertima. Nastup u Kulušiću početkom 1982. kasnije je objavljen pod imenom "Ulje je na vodi" i ostao jedini koncertni dokument ranije faze rada Haustora, izuzetno zanimljiv jer donosi i pjesme sa singlova, neke tada još neobjavljene, sjajne koncertne verzije studijskih originala, a ujedno je i zadnji nastup gitarista Ozrena Štiglića kojeg je kasnije zamijenio Zoran Zajec.
FOTO Minea zapalila Lisinski: Posebno je istaknula svoje duge, vitke noge
Do "Trećeg svijeta" već je nestala Rundekova pantomima, bijela maska na licu i scenski nastup kojim je 1979. i 1980. inovativno proširivao granice domaće rock glazbe na skupnim Polet Platz koncertima u Domu sportova ili u Studentskom centru, a izravni novovalni pop senzibilitet s prvog albuma dobio je jači utjecaje reggae ritmova, etničkih ukrasa i plesne matrice. Iako je Rundek odigrao najistaknutiju ulogu prednjeg čovjeka i medijski najzanimljivije osobe, sa Srđanom Sacherom kao koautorom i basistom i cijelim nizom glazbenika, poput duhačke sekcije Igora Pavlice, Nikole Santra i drugih koji su u Haustoru ostavili svoj potpis, Haustor se mogao s lakoćom kretati po žanrovima koji su mu dolazili u fokus zanimanja nakon prvog proboja kao dijela zagrebačke novovalne scene.
O tome koliko je Haustor utjecao na današnju etno scenu nije ni potrebno govoriti.
Za Haustor je bilo moguće; preslagivanje ideja i aranžmana od art-rocka do kajkavske šatre, preko stilizacija s poznatim haustorovskim duhačima koji su potom, do danas, postali nezaobilazan dio mnogih zagrebačkih postava. Iskrzani gitaristički rifovi, reggae, funk ritmovi, višeslojne tekstualne asocijacije i zahtjevni aranžmani protivnicima Rundeka i Haustora, a bilo ih je i među kritičarima, činili su se kao umjetničarenje, ali ovakav melting pot kod nas teško je bilo doživjeti od nekog drugog imena. Kabaretski pokušaji diplomiranog radijskog redatelja Rundeka, s pasažima funkoidno/etnografskog lokalnog štiha u pjesmama Haustora, i danas su dokaz kako se sa strašću i kreativnošću može promatrati razdaljinu, ili blizinu, između sela i grada, svijeta i domaćeg terena.
Otvori KEKS Pay
