Medijsko "bildanje" Madonne zadnjih par tjedana govorilo je da se nešto sprema, a od prošlog petka mogli smo čuti što; novi album "Confessions II", njen pokušaj povratka izgubljene reputacije i "ispovjedni" nastavak njenog zadnjeg doista zanimljivog albuma "Confessions on a Dance Floor", snimljenog prije dvadesetak godina, 2005. Kako bismo pokazali razmjere kreativnog pada u međuvremenu, možemo nabrojiti njene (tada) prethodne albume i ove nakon njega, pa će vam biti jasno koliko je Madonna "propala". Svi znaju za "Ray of Light", "Music" i "American Life", ali malo njih pamti "Hard Candy", "MDNA", "Rebel Heart" ili posljednji "Madame X" objavljen davne 2019.
Doduše, kod nas je ovaj posljednji, kao i Madonnin nastup u Tel Avivu u sklopu Eurosonga 2019., ostao zabilježen jer je iskoristila raniji vizualni stajling domaćih Kawasaki 3P, od poveza sa slovom X preko oka, do pratećih plesača čije su gas maske podsjetile na slično vizualno izdanje Kawasakija iz 2012. Vrativši se starom producentu Stuartu Priceu, s kojim je radila na "Confessions on a Dance Floor", Madonna se vratila i "čekićastom", jednostavnom plesnom "grooveu" koji je bio srž tog albuma, ali i njenih početaka u New Yorku ranih osamdesetih, a klubovi poput Danceterie, o kojem govori u istoimenoj pjesmi, rasadnik nove klupske kulture.
Nakon što se techno probio na top-liste i postao privlačan stilski ventil estradnim zvijezdama srednje struje, Madonnin ključni pomagač prvo je postao producent William Orbit, kasnije mu se pridružio novi producentski čarobnjak Mirwais Ahmadzai, da bi, pored njih, na "Confessions on the Dance Floor" stvar u svoje ruke uzeo Stuart Price. Kao što je disco dekadu ranije doveo do promjene i smjene na plesnim podijima i top-listama, tako su i osamdesete odradile slično, a mlada Madonna bila je početnički primjer "amatera" koji u svijetu velikog show businessa može steći planetarnu slavu. Upravo je povratak u jednostavnu i zaraznu plesnu matricu i ispovjedni ton tekstova na "Confessions II" (Warner/Dancing Bear) ono što ga čini preglednijim, jednostavnijim i daleko prirodnijim pothvatom od zadnjih albuma koji su s drugim suradnicima pokušavali na aparatima održati poziciju Madonne kao imena koje nije otišlo u povijest.
Sa Stuartom Priceom, zaduženim za većinu instrumentalnih podloga, programiranje, produkciju i aranžmane, autorski je potpisala devet od šesnaest pjesama, a još četiri s njim i gostujućim glazbenicima. Između electro i acid house podloga nalazimo i na posvete ranijim albumima "Erotica", "Bedtime Stories" i "Ray of Light", a sve skupa djeluje kao pažljivo izvedena operacija povratka starom, jednostavnom i probojnom zvuku, skupa sa spominjanjem ikona poput Basquiata koje su bile protagonisti tog vremena. Naravno, ako vas takva glazba zanima i ako vas ne nervira pompa s kojom se "prati" svaki novi Madonnin potez. Najkraće, niti je tako dobra kako tvrde neki, ali nije niti bezveze kako misle drugi.
Pozicija Madonne nije nimalo jednostavna, pogotovo u promjenjivom svijetu pop glazbe gdje nove zvijezde dolaze još brže nego što stare odlaze. Nakon što je kao vodeća pop zvijezda osamdesetih u idućim dekadama prerasla okvire tinejdžerske ikone, mjesto u medijskoj i diskografskoj utrci zauzimale su mlađe pjevačice poput Kylie Minogue (s kojom se prošli tjedan pojavila kod Grahama Nortona, nakon što su 2024. prvi put zajedno nastupile u Los Angelesu tijekom Madonnine turneje "'Celebration" i na Međunarodni dan žena zajedno izvele pjesme "Can't Get You Out Of My Head" i "I Will Survive"), Shakire, Pink, Britney Spears ili Christine Aquilere. No, usprkos važnijim albumima koje je nudila Beyonce, Madonna je i dalje ostala jedan od najuspješnijih izvođača u povijesti pop glazbe. I po zaradama i po broju prodanih albuma i broju osvojenih vrhova top ljestvica.
Gledao sam je još 1990. u Münchenu na "Blond Ambition Tour" nakon albuma "Like a Prayer", a nakon albuma "Music" na odličnom koncertu u Milanu 2001. Doduše, par godina kasnije, 2004. izašao sam zbog dosade s njenog koncerta u pariškoj dvorani Bercy na turneji "Re-Invention", a tek nakon toga uslijedio je album "Confessions on a Dance Floor" na koji se referira aktualni "Confessions II". Logično je da će Madonna mjesto za "ispovijedanje" danas tražiti upravo na plesnom podiju.
FOTO Nismo ju dugo vidjeli! Evo kako danas izgleda inspektorica Anja Morić iz Krim Tima 2
Svako novo diskografsko izdanje Madonne - "material mom", kako ju je netko duhovito nazvao - bez obzira na vrijednost glazbe prouzroči fenomenološke analize koje daju povoda naslutiti da se preko komercijalne pop-dive prelamaju mnoga bitna pitanje. Pragmatična u promociji svih svojih "dramatičnih" retro i futurističkih pothvata, Madonnin medijski magnetizam ostao je neupitan čak i danas. Slična uzročno-posljedična razglabanja o kulturološkom značaju dočekala su i novi album "Confessions II", zorno ocrtavajući zanimanje kojom javnost nekim projektima daje značaj, pored neupitnog komercijalnog potencijala, pa su i odlične, skoro unisono visoke ocjene u specijaliziranom tisku zadnjih dana njene najbolje unazad 20 godina i albuma "Confessions on a Dance Floor".
U najkraćim crtama, "Confessions" je povratak ponešto modificiranom početnom teritoriju disko-kraljice, kojim je od početka osvojila najtiražniji dio ženskog i muškog pop-neba osamdesetih. Svoje mjesto, i zaradu, ni pod koju cijenu ne namjerava napustiti, ako je potrebno vratit će se diskoidnom drmežu, i to bez pretencioznih modernizacija kojima je opterećivala javnost na zadnjim albumima. Kao proizvođač teške kategorije pop-kapitalizma, Madonna je ogledni primjer medijske ikone čiji su odlasci, povratci i izmjene smjerova vrednovane većom medijskom pažnjom nego što je to glazba zadnjih godina zasluživala. "Confessions II" ipak donosi promjenu. Promatramo li ploču kao događaj, "štofa" ima koliko hoćete, no, kao uredan diskografski proizvod Madonna ima adute o kojima se može govoriti.
"Confessions II" je namjerno staromodan album koji nas vraća u doba hitić-hrtić uspjeha s početaka Madonnine karijere, samo drugim, sofisticiranijim sredstvima. Kao osvjedočeni sljedbenik trendova, a ne trendseter, za Madonnu se unaprijed moglo prognozirati da će se pokušati vratiti unazad i uskočiti na vlak povratka jednostavnosti i izravnosti plesne glazbe, a i tu je s "Confessions II" često superiorna cijeloj četi mladih, dosadnih pop-zabavljačica.
FOTO Goran Milić u braku je s bivšom HRT-ovkom: Kad je napustila popularnu emisiju svi su bili iznenađeni
"Confessions II" simbolično dokazuje da Madonna - dakako, uz veliku pomoć prijatelja, savjetnika i producenata - vrlo konzistentno gradi zvučnu sliku "prohujale mladosti" i nastoji se vratiti adolescentskom izdanju i duhom albuma i porukama tekstova. Ploča bez ijedne sirupaste balade u njenom slučaju već je dobar početak, izuzev srednjeg tempa "Betrayal" i izvrsne završne "L.E.S. Girl", u kojoj se kao koautor, te bubnjar, gitarist i basist pojavljuje producent Andrew Watt, još friški od zadnjih suradnji sa Stonesima i Paulom McCartneyjem. Nove pjesme mogu proći kao solidna kulisa na plesnim podijima, mada će ih većina sredovječne publike konzumirati kao podlogu videospotova i streaminga u miru kućnih fotelja.
Vučica dlaku mijenja, ali ne i medijsku ćud, pa se nakon iznenadnog nedavnog improviziranog nastupa na newyorškom Times Squareu pojavio i kratki film s jakom zvjezdanom postavom u kojem se pojavljuju Sabrina Carpenter, Benedict Cumberbatch, Kate Moss i drugi. Da se i dalje radi o prvoklasnoj zvijezdi koju prepoznaju različite generacije govori i to da će se Madonna uskoro u Americi ukazati na prvom ikada održanom "poluvremenskom" glazbenom showu u povijesti Svjetskog nogometnog prvenstva, sa Shakirom i južnokorejskom grupom BTS, 19. srpnja na završnoj utakmici u New Jerseyju. Pa ako već imamo amerikanizirano "poluvrijeme poluvremena" za osvježavanje (reklamama), na ovoj amerikaniziranoj verziji poluvremena Super Bowla imat ćemo i - Madonnu.
FOTO Prepoznajete li slavnog glumca s fotografije? Kao dječak je radio na groblju, život ga nije mazio
Otvori KEKS Pay
