Prošle je godine legendarni Neno Belan obilježio nevjerojatnih 40 godina glazbene karijere, a vrhunac te proslave bili su njegovi fenomenalni koncerti u zagrebačkoj i varaždinskoj Areni, koji su osvojili srca publike i ostavili definitivno neizbrisiv trag. Upravo su ti nezaboravni nastupi bili razlog zbog kojeg je zaslužio najprestižniju nominaciju - onu za Večernjakovu ružu. Iako je više puta naglasio kako mu nagrade nisu cilj, već samo potvrda truda i predanosti, Neno s nestrpljenjem iščekuje trenutak kada će, na taj prestižni događaj, imati priliku povesti i osobu koja je uz njega prošla sve faze njegove karijere, onu koja zna sve ne samo o njegovim uspjesima, već i o svim izazovima s kojima se suočavao. Tko će to biti, ostaje misterij, ali jedno je sigurno - jedva čekamo 20. ožujka u zagrebačkom HNK-u, a veselje i prava zabava na najglamuroznijem crvenom tepihu u Hrvatskoj su zagarantirani!
Na početku razgovora čestitke na nominaciji za Večernjakovu ružu! Kakav je osjećaj biti među najboljima?
Hvala na čestitkama, naravno da godi i veseli. Svaka je nominacija jedna od mogućih potvrda da ono što radiš ima smisla i da dopire do ljudi. Nakon toliko godina na sceni lijepo je znati da te publika i dalje doživljava prisutnim i relevantnim. Takva priznanja dođu kao tiha, ali snažna potvrda dugog puta.
Večernjakova ruža najstarija je i najprestižnija medijska nagrada. Laska li vam ova nominacija, s obzirom na to da ste prošle godine proslavili 40 godina karijere?
Naravno da laska, pogotovo u godini u kojoj sam obilježio 40 godina profesionalnog rada. Ruža ima posebnu težinu jer dolazi iz spoja medija i publike. Ona ne mjeri samo trenutačni uspjeh, nego i kontinuitet. U tom smislu ova nominacija ima dodatnu emociju i simboliku.
Kako korespondirate s mišljenjima struke i publike oko nominacija za ovako važne nagrade?
Mišljenje publike uvijek mi je bilo ključno jer ona pjesmama daje pravi život. Struka je važna kao potvrda kvalitete, ali publika je ta koja odlučuje hoće li pjesma trajati. A kada se te dvije stvari poklope, to je najljepši mogući osjećaj. Tada znaš da si napravio nešto što ima dublji smisao.
Prošla godina bila je iznimno uspješna za vas. Što ćete posebno pamtiti?
Arena Zagreb bila je ostvarenje sna, četiri sata glazbe, emocija i zajedništva. Bio je to veliki presjek karijere i večer koja se rijetko ponavlja. S druge strane, završetak godine u Varaždinu imao je onu toplinu i bliskost zbog koje sam se ponovno sjetio zašto sam uopće zavolio pozornicu. Ta dva koncerta kao da su simbolično zaokružila cijelu godinu.
A što mislite, u koje je vaše hitove publika posebno zaljubljena?
Imam ogroman broj hitova, što se najbolje vidjelo na koncertu u Areni Zagreb, gdje smo svirali nevjerojatnih i rekordnih čak četiri sata i publika je svaku pjesmu otpjevala. Nisam siguran koliko autora to uopće može doživjeti. I lijepo se tada vidjelo, svatko u publici ima svoju pjesmu. Nekome su to "Sunčan dan" ili "Stojin na kantunu", nekome "Pričaj mi o ljubavi" ili "Rijeka snova"... A najljepše mi je bilo vidjeti kako sve te pjesme jednako pjevaju ljudi koji su uz njih odrasli, ali i njihova djeca. Tada shvatiš da je tvoja glazba nadživjela vrijeme u kojem je nastala.
Što vas svih ovih godina potiče na stvaralaštvo?
Život sam po sebi. Ljudi, more, putovanja, razgovori, svakodnevne situacije i emocije. Inspiracija se ne traži, ona se dogodi kad ostaneš otvoren i znatiželjan. Vjerujem da je upravo ta znatiželja ključ dugog trajanja.
Imate li neku zanimljivu anegdotu s koncerata? Jesu li vam žene ikada bacale grudnjake na binu?
Bilo je svega, pogotovo u ranijim, malo luđim vremenima. Grudnjak je čak jedan od benignijih događaja. Bilo je tu padanja s bine, pa čak i propadanja kroz samu binu, zatim strujnih udara, prosidbe na bini, a htjeli su me i fizički spriječiti da napustim pozornicu... Danas su mi najdraže anegdote koje nose snažnu emociju, zajedničko pjevanje, suze, zagrljaji nakon koncerta. To su trenuci koji se pamte cijeli život. Sve ostalo s vremenom postane simpatična legenda.
Kako se pripremate za nastupe? Postoji li poseban ritual?
Nemam poseban ritual. Volim nekoliko minuta tišine prije izlaska na pozornicu kako bih se sabrao i smirio. To mi pomaže da koncert započnem fokusirano i prisutno. Sve ostalo prepustim publici i trenutku.
Jeste li ikada uživali u zvjezdanom statusu?
Nikada se nisam doživljavao zvijezdom. Javnom osobom da, zvijezdom ne. A najviše čovjekom koji ima sreću raditi posao koji voli. Najveće mi je zadovoljstvo kad koncert završi, a publika ode kući ispunjena. To mi je uvijek bilo važnije od titula i statusa.
Kojim se novim koncertima posebno veselite?
Veselim se svim nastupima, a posebno malim klupskim koncertima jer tamo nastaje posebna bliskost s publikom. S druge strane, ljetni nastupi uz more, a posebno na otocima, imaju svoju magiju. To su prostori u kojima se moja glazba osjeća prirodno – kao kod kuće. Veselim se i novim pjesmama koje ću objaviti.
Tko će biti vaša pratnja na dodjeli Večernjakovih ruža 20. ožujka u HNK-u?
Bit će to netko tko je sa mnom dijelio i lijepe i teške trenutke svih ovih godina. Takve se večeri ne dijele s bilo kim. Važno mi je da uz mene bude netko tko zna cijelu priču, a ne samo njezin sjajni dio.
Otvori KEKS Pay
