Ovogodišnja nominacija za Večernjakovu ružu u kategoriji Glumačko ostvarenje godine ponovno je potvrdila ono što publika i kolege već odavno znaju – Ozren Grabarić jedan je od najraznovrsnijih i najposvećenijih glumaca svoje generacije. Iza njega su impresivne kazališne i televizijske uloge, a 2025. je obilježio nezaboravnim nastupima u serijama "Mrkomir I." i "Oblak u službi zakona", u kojima je još jednom pokazao kako s lakoćom spaja humor, dramsku snagu i karakterističnu stilsku preciznost. No osim pred kamerama i na sceni, Grabarić jednako predano djeluje i kao profesor na Akademiji dramske umjetnosti, gdje nove generacije glumaca uči umjetnosti izraza, ali i odgovornosti poziva.
Čestitke na nominaciji za Večernjakovu ružu! Kako ste reagirali kad ste doznali da ste među ovogodišnjim finalistima? Bio sam ugodno iznenađen. Uvijek je lijepo kada netko prepozna i pozitivno vrednuje vaš rad. Iako prema sustavu nagrađivanja, kao i prema kritikama – pozitivnim i negativnim – nastojim zadržati određenu distancu jer mi je proces važniji od samog rezultata, veseli me kada rezultat kvalitetnog procesa bude i javno valoriziran.
Osim vas nominirani su i Enis Bešlagić, Ksenija Pajić, Ana Marija Veselčić, Nina Violić i Filip Šovagović. Kako gledate na konkurenciju, tko vam je najveći konkurent među nominiranima? To su sve kolege i prijatelji, iznimni umjetnici koje ne mogu promatrati kao konkurenciju. Konkurencija pripada svijetu sporta, biznisa, politike i ideologija – svijetu u kojem ljudi jedni druge često gledaju kroz nišan. U umjetnosti se, bez obzira na popularnost ili vidljivost, svojim pričama međusobno dopunjujemo i zajedno tkamo tapiseriju kolektivnog sjećanja. Umjetnici koji druge umjetnike doživljavaju kao konkurenciju često na kraju ostanu sami.
VIDEO Sjećate li se? Zbog ove splitske ljepotice cijela je Jugoslavija pozorno pratila natjecanje za miss u Londonu
Nominirani ste za uloge u serijama "Mrkomir I." i "Oblak u službi zakona". Koliko su te dvije uloge različite i koja je vama draža? Imao sam sreću da već nekoliko godina ta dva lika koegzistiraju u mom životu pred kamerama. Oni su potpune suprotnosti: jedan je smutljivac i mutikaša, čovjek koji je prodao sve svoje ideale za jedan zlatnik, dok je Oblak toliko na strani zakona da u današnjem svijetu često djeluje tugaljivo smiješan – svijetu u kojem svatko od nas barem katkad pokušava zaobići pravila, makar ponekad ne plativši parking.
Vaši partneri na setu često ističu vaš smisao za improvizaciju i perfekcionizam. Koliko improvizaciji dajete prostora u svojim ulogama? Perfekcionizam i improvizacija naoko su oprečni termini, ali za mene oni ne idu jedan bez drugog jer tek kada perfektno poznajete materijal, kontekst, samu dramsku partituru, možete se upustiti u prostor nepoznatog i novog i praviti se da prvi put otkrivate ono što savršeno dobro znate.
Postoji li neki trenutak sa snimanja koji vam je posebno ostao u sjećanju? Teško mi je izdvojiti neki poseban trenutak, ali mogu reći da pamtim snimanja i "Oblaka" i "Mrkomira" po puno smijeha, druženja, divnih kolega ispred i iza kamere.
Publika vas doživljava kao glumca s jedinstvenim humorom i ozbiljnošću u isto vrijeme. Koliko vam je važno održati tu ravnotežu u karijeri? Mislim da su to dva neraskidiva pojma, čovjek koji padne na poledici doživljava tragediju dok ljudi oko njega promatraju komediju, to je stvar perspektive. Već je kod Shakespearea jasno vidljivo kako u tragedijama i krvavim historijama ima puno komičnih elemenata i obrnuto, u komedijama ima puno tragičnih.
Na Akademiji predajete scenski govor. Što savjetujete svojim studentima, kako treba govoriti? Danas znamo čuti kritike kako hrvatski glumci često govore umjetno, onako kako se ne govori u stvarnom životu. Razloga za to ima više. Naš standardni jezik prilično je udaljen od svakodnevnog govora, a jezični purizam u jednom je razdoblju bio izrazito dominantan, pa čak i agresivan, jer je jezik postao oružje u borbi za nacionalnu emancipaciju. Mnogi su još faktori utjecali i ostavili trag na našem nespretnom odnosu prema govoru i jeziku. Studentima nastojim usaditi ideju da je jezik prije svega komunikacijski mehanizam te ih osvijestiti o alatima pomoću kojih mogu jasno, precizno i živo publici prenijeti misao.
Kako biste opisali godinu iza sebe i što publika može očekivati od vas u 2026.? Godina iza mene bila je turbulentna, ali profesionalno vrlo ispunjena – jedna od ljepših u posljednje vrijeme. Radio sam dvije izuzetne predstave: "Cyrano de Bergerac" u Gavelli i "Contra Mundum", prema dnevnicima Salvadora Dalíja, u Kulturnom centru Tivat; s njima sam sudjelovao na brojnim festivalima po regiji. Dovršio sam snimanje "Oblaka", snimio novu sezonu "Mrkomira" te film "Štriguni" redatelja Alda Tardozzija. Imao sam i jako dobar ispit sa studentima. U 2026. me, nadam se, čeka nešto mirniji tempo, a posebno se veselim predstavi "Na čijoj strani" Ronalda Harwooda, u režiji Lenke Udovički, u koprodukciji Teatra SARTR iz Sarajeva i Teatra Ulysses.
Tko će vam biti pratnja na svečanoj dodjeli Večernjakove ruže 20. ožujka u HNK? Zasad još ne znam. Ima vremena da se i o tome misli.
Otvori KEKS Pay
