Beskompromisni, nepotkupljivi, oku neobično ugodni i u najmanju ruku ekscentrični riječki bend Let 3 uskoro se vraća na pozornicu nakon koncertne stanke uzrokovane pandemijom, a o izlasku iz karantene, svojim kolegama s estrade koji su se našli u politici te gostovanju premijera Plenkovića kod Aleksandra Stankovića u “Nedjeljom u 2”, kao i o nemirima u Americi te nedavnim transparentima BBB-ovaca na Kustošiji popričali smo s frontmenom grupe Damirom Martinovićem – Mrletom.
Mnogi su vrijeme tijekom karantene iskoristili za učenje novih vještina i kreativni napredak. Čime ste se bavili u tom razdoblju?
Najbolje što se u koroni dogodilo je to što smo svi bili oslobođeni od prljave svakodnevice vladajućih i onih koji bi to htjeli biti. Prostor je konačno bio slobodan, jedinstven i donekle čist, puno čišći nego inače. U takvom okruženju, bez obzira na strah od bolesti, osjetio sam veliko olakšanje. S druge strane, prelijep je taj osjećaj jedinstva i ljubavi koji se širio medu ljudima. U takvoj atmosferi, u početku sam se odmorio, a kad sam odmoran, onda me jednostavno obuzmu mir i ljepota života i osjećaj da se ne bavim onim što traži napor. Obitelj, ljubav, svemirska, božanska ljepota...
Znači, kreativnost nikako nije patila. Tako se dogodio vaš prvi izlet u modnu industriju. Tko ili što vas je inspiriralo za dizajniranje? Što vam je bilo posebno izazovno ostvariti?
Radi se o kolekciji premium majica kojih će biti limitiran broj i namijenjene su najvećim fanovima. Webshop će za tjedan dana biti online kada krećemo s pretprodajom. Majice radimo od izuzetno finih materijala, s kvalitetnim tiskom, u nadi da će publika prepoznati kvalitetan proizvod u moru šrota. Bit će tu svakakvih iznenađenja, od polo-majica do dječjih duda i donjeg rublja! Problem je što ne znam reći što me inspiriralo, znam samo da sam isključio mozak. Ja najgore funkcioniram kad razmišljam o tome što ću raditi ili što bi u određenoj situaciji bilo prigodno reći. Jako se volim sa svojom sestrom i bratom, ali zbog puno posla ne vidimo se često i rijetko se družimo. Ovo je bila idealna prilika da se jako zbližimo. Za zbližavanje koristili smo se blagodatima interneta i bili smo zajedno više nego rijetko kad; jedino nam je nedostajalo da se uživo možemo izgrliti i izljubiti. Brat mi je fizički snažan čovjek koji se zarekao da će u ime ljubavi iskorijeniti zlo čupajući mu pičku, a sestra je nježno biće slatkog osmijeha koje je zbog ljubavi izgubilo nos. Njezina pojava liječi dušu i dječački nadahnjuje.
Gdje želite vidjeti svoj dizajn i na kome?
Dizajn se jednostavno nametnuo. U tome mi je pomogao dizajner Anis Galijatović iz kreativne produkcije Scenopolis. Opisao sam kako želim da sve izgleda i on se bacio na posao. Orden čupačopičkunstva, reda gracioznog flaminga s tigrovom glavom može dobiti svatko tko se potrudi biti jak i ustraje u želji da se brine o svom tijelu. To se postiže redovitom tjelovježbom i kvalitetnom prehranom. Ista ideja nalazi se i na modnoj kolekciji, u smislu da se odnosi na populaciju koja misli na svoje tijelo, koje kroz vježbu i prehranu pazi i njeguje, da bude snažno poput tigra i graciozno kao flamingo. O svemu tome nas je tijekom karantene savjetovao i poučavao Čupač Pičke. Onima koji se duhovno žele opustiti savjetujem Kaluđericu bez nosa. Upravo su to uočile neke firme, koje jako brzo kreću s proizvodnjom majica, čarapa, šalica... s likovima dotičnih junaka.
Mislite li da se svijet promijenio zbog pandemije?
Još ne, ali će se promijeniti tako da više nikad neće biti isto kao što je bio. Nadam se na bolje...
A Hrvati?
Hrvati se uporno bave nebitnim stvarima, vjerojatno jer ih je strah suočiti se sa stvarnošću, početi nešto ozbiljno raditi i uhvatiti korak sa svijetom. Političari su najveći ološ kojem je jedini način prodavati zjake, potpaljivati narod i na taj način vladati. Uglavnom je to nesposoban, potkapacitiran kadar koji nije dorastao potrebama modernog društva, pa se opet javljaju želje za totalitarnim režimima i vodstvima psihički poremećenih osoba.
Čega je u Hrvatskoj sada previše, a prije je bilo premalo?
Previše je tog političkog tupila, u karanteni toga kao da nije bilo, bili smo svi kao jedan, susretljivi, humani, mislili smo jedan na drugoga, to je ta ljubav koja opet nedostaje.
Uskoro se namjeravate vratiti na pozornicu. Dvostruki koncert u zagrebačkom Saxu u petak i subotu pa festival Ferragosto... Što publika može očekivati nakon toliko izbivanja s pozornice?
Bit će kao i obično, jako puno energije, no bojim se da će ovaj put biti i više nego uobičajeno... Samo se bojim da ne pregorim... (smijeh) Strast koja izgara, orgazam univerzuma, više od seksa, izvantjelesno iskustvo i konačno ispunjenje duge želje da se svi izgrlimo i izljubimo, što si možda ipak nećemo smjeti dopustiti, ali ipak bit ćemo najbliže toj želji...
Za koji album Leta 3 možete reći da je odjeknuo najjače? Zašto je to tako i koliko ste se, po vlastitoj procjeni, uspješno oduprli doticanju politike?
Naši “najodjekivaniji” albumi su “Jedina” i “Bombardiranje Srbije i Čačka”. Nismo nikad bježali od politike, nego smo se, na nama svojstven način, poigravali s narodima i nacionalnostima te na taj način ulazili u samu srž ljepote ljudskog kretenizma. Jako bitni su i naši prvi albumi koji se ne bave izravno politikom, nego utjecajima koje je određena politika, u ono vrijeme jugoslavenska, imala na nas. Intimna slika jednog vremena koja govori o čistoći uma i vapi za boljim sutra... Ideološki su ti albumi primjenjivi i danas te strepe pred nadolazećim vremenima.
Album s meksičkim obradama je još uvijek u planu ili?
Radi se o našim starim pjesmama s raznih albuma, udahnuli smo im zvuk meksičkih truba i violina ne bismo li na taj način zazvučali lucidno i sretnije. Sreća je jedina želja koja nam se ostvaruje. Kad nešto jako želiš, onda to tako bude... Na albumu su Vuco, Tereza Kesovija, Alen Vitasović, Elio Pisak, Alka Vuica, Ansambl harmonija disonance...
Kada govorimo o glazbenoj industriji nakon pandemije, kakva je perspektiva? Što se događa sa zaradama?
Ne znam možemo li govoriti o vremenu nakon pandemije jer će se, nažalost, po mojem mišljenju, uskoro sve vratiti u fazu korone. U tom slučaju, glazbenici i općenito umjetnici spadaju u najugroženiju grupaciju i mislim da će otprilike sav život oko nas funkcionirati, ali bez javnih nastupa. To je financijski veliki problem jer mi živimo uglavnom od javnih nastupa. Ne znam kako će to završiti... Tko preživi, pričat će.
Općenito, kakav je omjer rada i zarade u glazbi bio prije, a kakav je sad?
Dosad smo živjeli od koncerata, preko noći ostali smo bez koncerata i primanja. Sad je, znači, nula!
U prošlogodišnjem intervjuu za Večernji list spomenuli ste da ste izgubili dosta sponzora jer je Let 3 ni više ni manje nego Let 3... Kako bi najčešće zvučalo to odbijanje suradnje?
Otprilike bi rekli da su podijelili toliko otkaza da ne bi bilo primjereno išta sponzorirati, svi se boje jeseni i drugog vala korone i mogućeg financijskog kolapsa.
Biste li se složili sa sljedećim – imate kičmu, zabavljate ljude na svoj način, a pritom ništa što radite nitko ne može ponoviti. Je li to cilj vaše pojave kao glazbenika i umjetnika?
Ej, ruljo! Nije to cilj, to je dar, a postiže se vrlo jednostavno. Treba samo isključiti mozak i bez straha dopustiti svojoj osobnosti da bude ono što u stvarnosti jest. Mnogi se boje biti bez razuma koji sputava, ali ne trebaju biti “mi” ili netko drugi, ne trebaju nikoga ponoviti ni oponašati, već trebaju biti ono što jesu. To je dar Božji, ne budi kao..., nego budi ratnik, budi Čupač Pičke onako kako najbolje znaš i onda kad se to od tebe najmanje očekuje. Čupaj!!!
Tko su beskičmenjaci glazbene industrije? Ima li ih puno kod nas?
Ima puno industrije i onih koji bi to htjeli biti. Dosadno, pospano, ne kužim kome i zašto. Puno uzalud bačene pameti, a premalo ljubavi.
Za koga Let 3 nikada ne bi svirao?
Let 3 ne bi svirao za ekstremno lijeve i ekstremno desne. Jedino ako dobro plate; onda bismo uzeli lovu i pobjegli. Novac bismo uplatili u humanitarne svrhe; u ovoj situaciji sebi i kolegama glazbenicima.
Jeste li ikada odbili za ikoga svirati i zašto?
Koliko se sjećam, nikad nismo ni za koga odbili svirati i nije bilo potrebe za bježanjem.
Doživljavate li drukčije svoju publiku sada nego na početku karijere? Čemu to pripisujete?
Odlična nam je publika od prvog dana. Prije par godina u Rijeci smo radili koncert pod sloganom: Koncert za tradicionalnu riječku obitelj. I dogodilo se čudo. Prodavale su se karte za tročlanu obitelj po jedinstvenoj cijeni, mama, tata, dijete... Na kraju smo imali punu dvoranu u kojoj se našlo šaroliko društvo, od unuka do djedova i baka. Mlađi su divljali, a stari i stariji mudrijali u zadnjim redovima. Eto, publika nam se iz godine u godinu pomlađuje.
Zaredale su se tijekom svih silnih godina mnoge nagrade, pogotovo nagrade struke. Što vam danas one znače i koliko je sve to skupa utjecalo na sve što ste kasnije radili?
Nagrade mi puno znače, imam ih puno iako mi se čini da struka i dalje glasa po inerciji. Zato da skrenem pozornost na tu vrstu površnosti, prije desetak godina sam u Rijeci, paralelno s manifestacijom Porin, radio AntiPorin i prodavao za simboličan iznos od 10 kuna odljev naših Let 3 Porina od gipsa.
Još dugo će se pamtiti vaše gostovanje kod Stankovića u “Nedjeljom u 2”. O tome se priča i danas. U kakvom ste odnosu danas s njim?
To su bila zdrava, normalna vremena, kad je televizija na nešto sličila. Ušli smo u naporni besmisao političke korektnosti koja ubija društvo i postaje neljudsko tijelo. Stanković je O.K. dečko. Gledao sam ga nedavno u dvoboju s Plenkovićem. Bilo je zanimljivo vidjeti što je sve Vlada obećala, a nije ostvarila. Taman sam mislio glasati za Plenkija, ali odustajem jer me jedna stvar jako iznervirala... Dakle, sadašnja Vlada nije stare telefonske kabele zamijenila novim, optičkim kabelima koji omogućavaju brzi internet. U doba karantene imao sam velikih problema s live streamingom, veze su bile spore, smrzavale se, rušile, slanje velikih fileova trajalo je po cijele dane, zvao sam operatere i svadio se s njima, no nisu mi mogli pomoći zato što su njihove usluge praktički priključene na prastare telefonske kabele, što je isto kao da ste spojeni na dotrajalu kanalizaciju.
Došlo je neko čudno vrijeme jer su odjednom svi postali političari! Barem se tako čini jer se mnogo vaših kolega s estrade, Mile Kekin, Miroslav Škoro, Mladen Grdović..., odlučilo politički angažirati u utrci za parlament. Kako to komentirate?
Glasat ću za onoga tko uvede optičke kabele za brzi internet.
Tko bi vas najmanje od njih mogao razočarati u tom pothvatu?
Sprovodnik brzog interneta.
Vi nikada ne biste osnovali stranku ili pokret?
Htio sam osnovati vjersku zajednicu da preživim u ovoj krizi, ali je dokumentacija jako komplicirana, čini mi se to nemogućom misijom.
Prošle godine izjavili ste da je Škoro, nakon što se kandidirao za predsjednika, dobar komičar. Je li i dalje smiješan ili biste mu sada dali neki drugi epitet?
Smiješno je što si određene osobe daju za pravo isticati veličinu svojeg hrvatstva, a ako se u bilo kojoj stavci ne slažete s njima niste Hrvat i treba vas izopćiti iz društva.
Svjedoci smo vremena u kojem je vojska na ulicama diljem Amerike zbog nemira uzrokovanih rasnom nesnošljivošću, a kod nas navijačke skupine pozivaju na silovanje srpskih žena i djece... Kakvu reakciju imate na to? Objašnjavate li svojoj djeci što se događa?
Pokušavamo objasniti povijesno i kronološki funkcioniranje društava i da se ne smijemo opustiti u nekoj idealnoj slici koju nosimo u novčaniku. Moramo se ustrajno, svako u svom krugu djelovanja, boriti za davno izborene slobode jer ih neki ljudi stalno žele ponovo uzeti. A da ne govorim o užasima koketiranja s fašizmom. Nevjerojatno je da se neki ljudi mogu oportuno kretati tom cestom prokletstva i iskonskog zla. Svatko tko za to nalazi neku rečenicu relativnosti za mene je crni đavo kojeg treba doživotno zatvoriti. Crnci i bijelci koji zajedno čiste ulice Amerike od likova poput Trumpa imaju moju potpunu energetsku podršku.
Smiješno mi je kada određeno osobe dobiju stan od grada Rijeke za "zasluge u kulturi" dok drugi moraju optlaćivati kredite 30 godina.