Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Showbiz Zvijezde

Kojoti su u pravu; sve pod kontrolom i evolucija ide u pogrešnom smjeru

Novi album “Sve je pod kontrolom?” bolji je, cjelovitiji i izveden zrelije od onih starih
10. ožujka 2019. u 19:00 0 komentara 1190 prikaza
Pogledajte galeriju 1/4

Rekla si idemo na selo i bila u pravu, uzgajati djecu, životinje, travu, nema birokrata ni velikog brata, nema ideala, nema shangri-la-la-la”, pjevaju Kojoti u sjajnom singlu “Evolucija ide u pogrešnom smjeru” s povratničkog albuma “Sve je pod kontrolom?”.

hrvoje horvat ”Zoran pjeva Arsena” kao Dylan Sinatru, a Dedićevi klasici dobivaju starogradski prizvuk

Potpuno su pogodili, i bez upitnika, imamo dovoljno dokaza da evolucija ide u pogrešnom smjeru i, naravno, sve je pod kontrolom. A to je u redu, u cijelom pop-svijetu je tako, pa se baš zbog toga čini logičnim povratak rock-benda koji je krajem devedesetih snimio tri albuma – nedavno ujedinjen box setom “Dragocjeno raskošno blistavo” – vratio se serijom povratničkih nastupa nakon prvog “ukazanja” na Brijačnici prije dvije godine i nakon nekoliko singlova s novim albumom.

Ili starim? Jer, pogled unatrag u ova postmodernistička vremena odavno je izmijenio “progres” ne samo rock–glazbe, a baš su ga Kojoti koristili još u prvom naletu krajem devedesetih, što neki nisu shvatili. Ali jesu nakon što su se Kojoti raspali, a oni se raspisali o koncertima White Stripesa, Jacka Whitea, Hivesa, Jona Spencera i ostalih koji su odjednom postali moderni.

Stoga, sve tadašnje tlapnje nekih o “staromodnom gitarističkom rocku” padaju u vodu, jer je vrijeme pokazalo da su Kojoti bili u trendu, a novi album “Sve je pod kontrolom?” bolji je, cjelovitiji i izveden zrelije od onih starih. Sigurna svirka, sjajni gitaristički rifovi, pamtljivi refreni i tutnjajuća ritam sekcija ovdje su dokazom da su u igri ne Partibrejkersi i stare Majke, nego RHCP, Jack White i Jon Spencer (križani u “Ljubav u kvaru”), a naravno i Stoogesi i MC5.

hrvoje horvat Merima Ključo vratila je harmoniku tamo gdje pripada

Kojoti trče kroz svoj spoj garažnog rocka, post-punka, funka RHCP-a u “Mi ne pripadamo tu”, psihodelije, blagih dotoka electronice, rapa s gostovanjima Kandžije u naslovnoj pjesmi i Luke Barbića iz TBF-a u “Da li znaš moje ime”, do možda najboljih pjesama Kojota, višeminutnih i slojevitih “Prekrasan dan” i “Oprosti što te volim” s Vavinim lap steelom i klavijaturama Vedrana Križana.

Uvodne “ekološke” stihove možemo shvatiti i kao “priznanje” nakon dvadesetogodišnje stanke Kojota jer, kao i u svijetu, to što je rock nastao kao križanac countryja i rhythm and bluesa, američkih “seoskih” žanrova, ide ruku pod ruku s Vidukinom off karijerom proizvođača kupinova vina, pa i s rock-glazbom ako su sastojci pravilno obrađeni, “ubrani” i pročišćeni u derivat kakav su složili Kojoti na “Sve je pod kontrolom?”

Hrvoje Horvat Zwouk s “Do kraja bola” bole taman koliko treba, EKV bili bi ponosni

Važan element priče o vjerodostojnosti Kojota upravo su koncertni nastupi, koji su ih osim Tvornice, krova MSU-a i Beerfesta, krajem 2018. dovele i u Sax! gdje su prvi put predstavili budući album. Pa kakav je? Taman kakav treba, a najveća “krivnja” kod (zlo)namjernika bit će mu upravo najveće vrline; energija, strast i organski zvuk koji vreba iz deset pjesama i završne gitarističke folk minijature “Dan”, posvećene preminulom klavijaturistu Danu Divjaku. Jedan od najartikuliranijih domaćih gitarista Davor Viduka prihvatio se i producentskog dijela posla te, nasuprot zaduženja u Kawasaki 3p, otišao prema naizgled “običnom” zvuku i “normalnoj” svirci, skupa s frontmenom Alenom Marinom, Vanjom Marinom na basu i sjajnim bubnjarom Bobom Grujčićem. E sad, zašto naizgled “obično” i “normalno”? Zato što je upravo to ono “dragocjeno, raskošno i blistavo” u slučaju Kojota, a ujedno i teško dohvatljivo mnogima koji se prihvate gitara, bubnjeva i basa.

hrvoje horvat Šumski su nakon 15 godina objavili "Ostrvo ledenog kita"

Ali opet, svim domaćim šminkerima niti to neće biti dovoljno. Jer ne priznaju golem Vidukin ešalon gitarističkih (eks)kurzija od Greaseballsa, Kojota, preko Majki, PC&VC i suradnje s Đanom Šegon (koju mnogi zaboravljaju, a dala je neke od najuzbudljivijih Vidukinih gitarističkih koncertnih izdanja), pa sve do K3p i novih Kojota. Međutim, kako živimo u vukojebini u kojoj umjetna šminka najbolje prolazi, svaki organski doprinos i nepatvorenost poput ove Kojota moraju naići na osporavatelje, tj. medijske “kojote”. Znači, sve je pod kontrolom.

 

KiK prosinac
PROMO
Prolistajte novi KiK katalog i ne propustite super popuste!
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.