Prije nekoliko tjedana slučajno sam na televiziji naišao na emisiju „Kod nas doma“ s Tončijem Huljićem, u kojoj je o svojim budućim projektima spomenuo i suradnju sa Sarah Brightman. Naravno, kad sam vidio program koncerta koji medijski pokriva Večernji list, a za koji su ulaznice već u prodaji, saznao sam da će jedan od gostiju biti i Tonči Huljić.
Ništa čudno budući da je Huljić već nekoliko puta spominjao Brightman, kao i njegovu „vezu“ s Andrew Lloyd Webberom još od početka dvijetisućitih, još jednim „više nego je pristojno“ uspješnim, vjerojatno najprodavanijim autorom mjuzikala.
Sve troje njeguju naklonost prema crossoveru, međužanrovskim glazbenim kombinacijama koje pogotovo na dalekoistočnom, azijskom tržištu imaju golem uspjeh, ali i u SAD, Kanadi, EU, pa i kod nas. Sjetimo se Maksima Mrvice, Bonda i drugih projekata s kojima je Huljić stigao na vrhove međunarodnih top-lista i bit će jasnije da se internacionalna karijera može jako dobro graditi ovakvim projektima koji za široku publiku spajaju naizgled nespojivo. Kod Sarah Brightman to bi se otprilike moglo sažeti u kombinaciju sposobnog vokala, glumačko-scenskog iskustva i produkcije koja njene sezonske turneje zna zapakirati u celofan prihvatljiv širokoj publici.
Drugim riječima, njen program „A Winter Symphony“ s kojim dolazi u Arenu Zagreb spaja predbožićni ugođaj, operno pjevanje i kazališno inscenaciju, dovoljno protočno da masovna publika uživa u scenskom spektaklu a da mora znati puno o operi, kazalištu ili pop-glazbi. No, brojke koje stoje iza Sarah Brightman i njeni tržišni uspjesi govore da je kombinacija prilično točno pogođena, i da svakim nastavkom dobiva nove poklonike, čitaj – vlasnike ulaznica.
Najprodavanija svjetska sopranistica dolazi u Arenu Zagreb krajem godine, 22. studenog. Bit će to njeno prvo gostovanje kod nas nakon devet godina, a i tada je, 2017., napunila istu dvoranu. Radi se o velikoj pjevačkoj, ali i „obiteljskoj“ zvijezdi čije koncerte pohode čitave obitelji, pa u njenom slučaju nije problem ono što drugi izvođači obično izbjegavaju u pojedinoj regiji, a to je da ima koncerte i u Zagrebu i u Ljubljani i u Beogradu. Također, njen koncert nije slučajno pozicioniran baš prije božićnih blagdana, jer Brightmanova dolazi s programom „A Winter Symphony“, božićnim spektaklom koji je nedavno izvodila u SAD-u na koncertima od Niagara Fallsa do Dallasa.
Njen radni raspored zapravo se i sastoji od rasprodanih koncerata, a bome i rasprodanih albuma. Ako se zapitamo od kuda potječe taj njen crossover pristup, odgovor daje podatak da je karijeru započela kao članica plesne skupine Hot Gossip i s nekoliko disco singlova kao solo izvođačica. Godine 1981. debitirala je u londonskom kazalištu West End u najdugovječnijem mjuziklu „Mačke“, kad je i upoznala skladatelja Andrewa Lloyda Webbera za kojeg se kasnije udala. Nakon toga nastupala je u nekoliko mjuzikala na West Endu i Broadwayu, uključujući „Fantoma iz opere“ u kojem je prva utjelovila ulogu Christine Daaé. Njezin album s originalnom londonskom verzijom „Fantoma iz opere“ objavljen je na CD-u 1987. i prodan je u 40 milijuna primjeraka diljem svijeta, čime je postao najprodavaniji album s glumačkom postavom u povijesti.
Nakon što se povukla iz kazališne glume i razvela od Lloyda Webbera, Brightman je nastavila glazbenu karijeru s bivšim producentom grupe Enigma, Frankom Petersonom, ovaj put kao izvođačica u žanru klasičnog crossovera. Nije samo najpopularnija predstavnica tog žanra, nego i jedna od njegovih začetnica, s više od 25 milijuna prodanih albuma. Posebno je zanimljiv podatak da je Brightmanova usput prodala i oko dva milijuna DVD-ova, što pokazuje da publika njene scenske produkcije voli pogledati i u reprizi, kod kuće.
Prije dvije godine prvi put nakon tri desetljeća vratila se kazališnoj ulozi Norme Desmond u australskoj produkciji mjuzikla „Sunset Boulevard“ Andrewa Lloyda Webbera. Lani je nastavila interpretaciju Norme Desmond na rasprodanima izvedbama u Singapuru, Kini i Tajvanu, da bi zatim u Japanu i Tajvanu nastupala sa svojim koncertnim programom „A Starlight Symphony”, te godinu zaključila spomenutim božićnim programom „A Winter Symphony“ u Kanadi i SAD-u, s kojim dolazi i u Zagreb.
Ako ste primijetili, u oba ova programa ponavlja se jedna riječ – symphony. Druga bi mogla biti „crossover“. Jer upravo su klasični orkestri i koketiranje sa klasičnom glazbom i arijama ono što je Sarah Brightman, sposobnu pjevačicu, učinilo mega-popularnom u svijetu, kao žanrovski crossover između popa i klasike koji postiže goleme tržišne uspjehe. Baš je ona među najpopularnijim predstavnicama tog klasičnog crossovera, ili crossovera klasike. jedina koja je istodobno osvojila vrh Billboardovih top-ljestvica dance i klasične glazbe.
A biti prvi u toliko različitim žanrovima govori da se nije štedjelo na trudu i estetskim kompromisima kako bi se postigao komercijalni uspjeh na nekoliko sasvim različitih područja. No, to i jest smisao crossovera kojim je Sarah Brightman postigla ogromne uspjehe, balansirajući između pozicija sposobne vokalistice koja „može otpjevati tri oktave“ i svoju poziciju pjevačke zvijezde prenijeti na što šire područje komercijalne glazbe. Rezultat je više od 35 milijuna prodanih albuma, preko 180 zlatnih i platinastih priznanja u više od 40 zemalja i više od milijardu streaminga na platformama gdje ljudi danas najviše slušaju glazbu.
VEZANI ČLANCI
Sarah Brightman prva je utjelovila lik Christine Daaé u mjuziklu The Phantom of the Opera na pozornicama West Enda i Broadwaya i gostovala je po prestižnim svjetskim gala-događajima poput „Concert for Diana“, „Kennedy Center Honors“ i Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni i 2008. u Pekingu. Njezini albumi „Eden“, „La Luna“, „Harem“, „Symphony“, „Dreamchaser“ i „HYMN“ redom su zauzimali vrh Billboardovih ljestvica klasične i crossover glazbe, a pratile su ih rasprodane svjetske turneje. U tom smislu je i „A Winter Symphony“ s kojim dolazi u Zagreb program osmišljen za sve kojima je klasična glazba preozbiljna ili nepoznata, ali bi voljeli uživati u protočnim pjevačkim ekshibicijama uz veliki orkestar, nekoliko zborova i prekaljene muzičare koji svoje dionice odrađuju „kao na ploči“. Pribrojimo li tome i božićni ugođaj, jasno je da Sarah Brightman vrlo dobro zna kako posložiti estradni spektakl s vrtoglavom pjevačkim dionicama koji priziva duh predblagdanskog okupljanja.
„A Winter Symphony“ zapravo je bio njen album iz 2008. koji povremeno izvodi na pozornici u još dorađenijem scenskom izdanju kao veliku orkestralnu blagdansku produkciju. Album i koncert spajaju božićne pjesme, klasična djela i pop pjesme, aranžirane za veliki orkestar i veliki zbor. Kao što smo do sad već mogli zaključiti, sve je u toj priči „veliko“, a pogotovo su velike emocije poznatih tema koje u (velikim) sportskim dvoranama mogu zapaliti međusobno prepoznavanje publike, baš zato da bi se okupila u što većem (predblagdanskom) broju.
Spektakl i raskošne orkestracije tu su podjednako bitne kao i vokalne interpretacije, a „veliki“, bombastični aranžmani često dominiraju ugođajem scenske produkcije čije zborske dionice i orkestracije stoje uz rame glavnoj pjevačkoj zvijezdi. Sve skupa može zazvučati poput onih velikih završnica na nekoj pozornici u kazalištu, a baš ta prijemčivost i velike pjevačke i sviračke geste razlog su da publika pohodi koncerte Sarah Brightman u tolikom broju. Ukratko, radi se o velikom blagdanskom projektu koji kombinira poznate božićne standarde i klasična djela u orkestralnoj produkciji u kojoj su aranžmani postavljeni tako da dočaravaju dramatičnu simfonijsku atmosferu, postignutu komercijalnim i svima poznatim napjevima. Obožavatelji klasičnog crossover zvuka Sarah Brightman sve će to doživjeti kao privlačan projekt koji odražava njezinu pjevačku veličinu i pozadinu u glazbenom kazalištu, mjuziklu i velikim scenskim produkcijama koje smo nabrojili, a oni drugi mogli bi ostati zatečeni sindromom „spektakla ispred emocija“, pretjeranom produkcijom i monumentalnošću u kojoj orkestralni i zborski slojevi ponekad zasjenjuju glavni vokal, te nedostatkom intimnosti koja se obično povezuje s božićnom glazbom.
Ali ovo je ipak pop koncert visokokomercijalne tržišne kategorije, pa je nepotrebno u njemu tražiti detalje kakve bi neki ambicioznijih namjera možda očekivali. Ono što mogu očekivati je dva sata nastupa s oko 25 pjesama među kojima su standardi „Amazing Grace”, „Ave Maria” operne arije poput „Nessun Dorma“ i neizbježna „The Phantom of the Opera”, „Tiha noć“, ali i obrade „Arrival“ od ABBA-e, „Winter Light“ Linde Ronstadt i njen najveći hit snimljen s Andreom Bocellijem „Time to Say Goodbye“.
Otvori KEKS Pay
