Naslovnica Showbiz Zvijezde

Daria Marjanović: Prevoditeljica sa šesnaest novinarskih odličja

- Odrasla sam u kućici u cvijeću kod bake Lucije. Naučila me kako se vadi krumpir, kako se bere kupus, kako se mijesi pita te riječi tradicionalnih bosanskih pjesama među kojima je i ‘Kad ja pođoh na Bembašu’ - prepričava novinarka.
25. studenoga 2012. u 17:00 0 komentara 1223 prikaza
Daria Marjanović (1)
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/7

Teško je govoriti o osobi čije iskustvo i znanje premašuju vaše vlastito. Ali pisati o Dariji Marjanović ujedno je i veliki kompliment jer iza ove HRT-ove novinarke dva su života – onaj sarajevski i ovaj u Zagrebu, 25 godina karijere u medijima i čak 16 nagrada za televizijska ostvarenja.

Daria Marjanović rođena je u srcu Bosne, u lipnju 1959. godine, u obitelji oca zubotehničara i majke poslovotkinje u knjižari – zbog čega je njezino djetinjstvo, osim ljubavi, veselja i zdravog odrastanja, obilježilo i putovanje kroz svijet knjiga.

– Čitala sam puno i raznovrsno. Mama mi je za svaki rođendan darovala komplete autora koje sam zaželjela pa su me prijatelji zafrkavali da imam “knjige za regal na metar”... – prisjeća se Sarajka čije prve uspomene nisu vezane za Baščaršiju, nego za život u predgrađu.

– Odrasla sam u kućici u cvijeću kod bake Lucije. Ona me je naučila kako se vadi krumpir, kako se bere kupus, kako se mijesi pita... – prepričava, pa se ponovno vraća u sjećanja koja je ovoga puta odvode u osnovnu školu Valtera Perića.

– Škola mi je bila traumatična, bila sam debela i ljevoruka. Svirala sam klavir, išla na vjeronauk i engleski, što drugi nisu morali. Imala sam osjećaj različitosti i bilo je to mučno razdoblje – iskreno će Daria. No, srednjoškolska iskustva isprala su gorak okus u njezinoj tada dječjoj glavici. Upisala je jezičnu gimnaziju, učila francuski i engleski jezik pa kasnije – nakon dvije godine pokušaja na Medicinskom fakultetu – studij jezika na Filozofskom fakultetu. U tom sretnom životnom razdoblju, svidjela joj se hipi filozofija koja je propagirala slobodoumnost i kreativnost te podržavala različitosti.

– Studirati i živjeti 80-ih u Sarajevu značilo je imati najljepšu mladost koju možete zamisliti. U ritmu Novog vala cijela se država povezala glazbom, izlazilo se svaki dan i uz vino ili grog

se razgovaralo o glazbi, poeziji, umjetnosti – kaže. Nakon fakulteta u njezin život zajedno sa sarajevskom Olimpijadom došao joj je i izabranik Davor.

– Služio je vojni rok u Sarajevu pa me naš budući kum Rudi zamolio da ga provedem gradom. Nije uopće izgledalo opasno, ali izlasci su se pretvorili u vezu i jednog dana sam se, eto, našla u Zagrebu – priča novinarka kojoj je selidba u Hrvatsku kumovala i budućoj karijeri. Nakon višegodišnjeg rada u prevoditeljstvu 1988. godine dospjela je na HRT i ostala. U kući na Prisavlju otad neprestano stvara i uređuje reportaže i emisije, a trenutni televizijski “dom” Dariji je međunarodna kooprodukcija “Alpe - Dunav - Jadran” koja idućeg tjedna slavi 30 godina postojanja.

1988. Početak...   – Pri

1988. Početak...  
– Prije rata bilo mi je najbolje raditi. Radila sam Eurokaz, Eurobasket, Eurosong, puno divnih projekata. U to vrijeme bilo je jako zanimljivo raditi. Sjećam se, Saša Milošević i Denis Latin u Dnevniku su preodjevali političare i savjetovali im koji im stil najbolje pristaje. Bilo je to vrijeme demokratskih promjena, vrijeme kad je raditi značilo uživati – objašnjava Daria Marjanović.

1990. Nesretno, ratno vrijeme
– Tad više nitko nije bio sretan, radili smo kako smo mogli. Nisam hodala po ratištima nego sam s Davorom Meštrovićem i Brankom Uvodićem živjela u studiju. Naš zadatak je bio zadržati osmijeh na licu bez obzira što se zbilo. U tome su nam pomagali mnogi divni ljudi iz javnog života. Eto, po receptu Zvonka Špišića i dan danas spravljam lista u ružičastom umaku.

 2000. Američka studentica
Nakon jedne novogodišnje emisije koju je odradila pod temperaturom Daria, koja se odlučila nakratko odmaknuti od televizije. Zatražila je novinarsku stipendiju na nekoliko mjesta. U roku od dva tjedna javili su joj se iz američkog veleposlanstva i ponudili jednogodišnje školovanje u Tenneessiju.
– Isključila sam mozak i poslušala "srca svoga glas" kako je Joško govorio. Postala je američki učenik. Nakon te pa i druge stipendije u Arizoni, SAD je postao moj treći dom – priznaje. Na putu na drugi kontinent upoznala je televizijske velikane poput Charlieja Gibsona (ABC “Good morning America”).

2002. Uspjeh
Punih deset godina D. Marjanović radi na međunarodnoj koprodukciji Alpe - Dunav - Jadran čija će se jubilarna emisija na HTV-u prikazati 26. prosinca. Kompilirati će je njezin osnivač - Güenther Ziesel.
– Osjećam privilegij što je baš mene zapalo da se dokažem u magazinu koji se tako dugo održao na prijateljstvu između zemalja – kazala je. U jubilarnom izdanju vidjet ćemo njezina prijašnjeg urednika Branka Lentića ali i Boru Vučkovića. Upravo s njim Daria Marjanović redakciju Alpe-Dunav-Jadran odnedavno je "modernizirala" te su joj uz televizijsko pridodali i internetsko izdanje.   ”.

Sudbonosni susret – U našu

Sudbonosni susret
– U našu malu kliniku jednog dana ušetao je Joško Martinović, u bijelom mantilu kojeg je posudio od oca. Valjda da bi izgledao “normalno”, kazao je. Sjećam se tih velikih rukava iz kojih su mu izvirivali prsti. Urednik nije znao što bi s njim tako neobičnim i dodijelio ga je meni – prisjeća se sa sjetom u glasu preminulog prijatelja. Njihov odnos započeo je slučajnim susretom, razvio se na zajedničkim projektima “Živa istina” i “Zlatna ribica”, a u duhu traje još i danas.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.