Udio djece do 14 godina pao je ispod 14% te je od popisa stanovništva 2021. do lani Hrvatska izgubila gotovo 23 tisuće djece te dobi, dok je istodobno broj starijih od 65 i više godina povećan za više od 42 tisuće! Pokazuju to posljednji privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) o procjeni stanovništva sredinom 2025. Hrvatska se prema podacima Eurostata nalazi među tri države EU u kojima je u posljednjem desetljeću zabilježen najveći porast broja starijeg stanovništva. Lani sredinom godine prema procjeni DZS-a imali smo 911,5 tisuća stanovnika u dobi od 65 i više godina te je udio starijih u populaciji čak 23,51%, a djece do 14 godina imamo samo 529,5 tisuća (13,66%).
Problem skrb o starijima
U odnosu na popis iz 2021. u našoj zemlji povećan je broj stanovnika za samo nekoliko tisuća te Hrvatska ima 3,876 milijuna stanovnika, no to minimalno povećanje pratilo je smanjenje udjela djece i povećanje udjela starijeg stanovništva, što govori o ubrzavanju dramatičnih demografskih trendova. Naša zemlja nalazi se među najstarijim nacijama Europe i svijeta te je u tom kontekstu podatak da je lani napokon zaustavljen dugogodišnji pad broja rođenih, jer je lani rođeno 32.385 djece ili 316 beba više nego u 2024., tek kap u moru koja bez drugih mjera neće promijeniti sliku Hrvatske.
O ostarjelom stanovništvu u zemlji u kojoj većina obitelji ima samo jedno dijete naprosto se neće imati tko skrbiti. Udio starijeg stanovništva, koji se približava četvrtini, uz istodobno veliki pad broja rođene djece ako se ništa ne promijeni, neodrživim će učiniti obrazovni, mirovinski i zdravstveni sustav. Jasno je da to što je Hrvatska krajem 2024. prema podacima DZS-a imala 153.198 stranih državljana, 23.448 državljana EU te 129.750 državljana zemalja izvan EU, koji su u Hrvatsku uglavnom došli raditi, ne može zakrpati naše demografske rupe, osobito imajući na umu da smo od ulaska u EU iseljavanjem izgubili više od 400 tisuća mladog stanovništva i među njima brojne obitelji s djecom. Na to upozorava i demograf i akademik prof. dr. sc. Anđelko Akrap.
– Podaci o padu udjela djece ispod 14% su alarmantni. Povećava nam se relativno i apsolutno broj starijeg stanovništva i osim izdvajanja za mirovine, problem će biti skrb o starijem stanovništvu. Ne raste samo udio stanovništva u mlađoj starijoj dobi od 65 do 75 godina i srednjoj starijoj dobi od 75 do 85 godina nego i onog od 85 i više godina, demografski rečeno, u staroj starijoj dobi. Ti su procesi eksponencijalno ubrzani zbog iseljavanja mladog stanovništva. Još od 90-ih godina demografi su upozoravali da ćemo doći u neizdrživu situaciji ako se ti trendovi ne zaustave.
Može se “tamponirati” radna snaga, ali uvoz radne snage ne može biti takvih razmjera da će eliminirati problem starijeg stanovništva. Uz iseljavanje mi imamo dugogodišnji pad broja rođenih. Stoga Hrvatska zbog osiguranja svoje budućnosti uz pronatalitetnu politiku mora donijeti i aktivnu povratničku politiku, usmjerenu na povratak mladih i obitelji iz iseljeništva koje će pratiti poticajne mjere isplative u srednjem i dugom roku, jer mi izbora više nemamo. Doseljavanje stranih radnika ne može riješiti naše probleme. Hrvatskoj trenutačno ide u prilog što su sada i u zapadnim zemljama relativno nepovoljni uvjeti i obitelji koje su se iselile nisu se potpuno snašle, odnosno primanja im ne mogu osigurati pristojan život koji su očekivali – govori Akrap.
Osim povratka iseljenika iz posljednjeg velikog vala iseljavanja Akrap drži da se treba usmjeriti i na potomke iseljenika, treće, četvrte generacije iz Južne Amerike, koji žive u državama u kojima su nesigurne političke okolnosti i koji će se brže integrirati u hrvatsko društvo. Ako se, smatra, bude provodila aktivna stambena politika, odnosno osiguravalo priuštivo stanovanje za mlade ljude u Hrvatskoj te provodila povratnička politika koju će pratiti olakšice namijenjene mladim povratnicima i obiteljima, Hrvatska ima šansu zaustaviti negativne trendove.
Podsjetimo, u jednom desetljeću do posljednjeg popisa stanovništva 2021. izgubili smo 10% vlastitog stanovništva. Nakon Rumunjske imamo najveći udio svojih državljana koji žive u drugoj članici EU, gotovo 600 tisuća (14,9%), prema Eurostatu. Od školske godine 2013./2014. Hrvatska je do danas izgubila više od 62 tisuće učenika osnovnih i srednjih škola (12,3%), prema podacima Školskog e-Rudnika (ŠeR) Ministarstva znanosti i obrazovanja. Pad učenika i studenata samo će se nastaviti jer ćemo prema projekcijama Europske komisije za 15 godina imati 135 tisuća učenika i studenata manje.
Alarmantan pad broja djece i porast broja starijeg stanovništva ne dovodi u pitanje samo održivost javnih sustava nego i ugrožava skrb o starijem stanovništvu, i to puno više nego što su građani toga svjesni. Obitelji s djecom sve su malobrojnije pa ostarjelo stanovništvo više neće moći računati na neformalnu skrb članova uže ili šire obitelji. Nema djece, nema dovoljno njegovatelja i medicinskih sestara te će, prema dokumentu Vijeća Europe iz 2024., posebno biti pogođene zemlje istočne i južne Europe, među kojima je istaknuta i Hrvatska, u kojima će rasti potreba za dugotrajnom skrbi starijih. Osim toga imamo i prevelik udio samačkih kućanstava (28%).
Posljedice “familijarizma”
U domovima za starije smješteno je samo oko 30 tisuća ljudi ili oko 3% starijeg stanovništva, a nemamo ni dobro razvijenu izvaninstitucionalnu skrb za starije. Samo mali udio ljudi može platiti visoke cijene smještaja starijih članova obitelji u privatnim domovima.
Još prije 25 godina jedan od najpoznatijih svjetskih sociologa Gosta Esping-Andersen upozoravao je da je pogrešno zagovarati privatizaciju socijalne države ili teret o skrbi za starije i djecu prebacivati na obitelj jer je južna Europa primjer da je posljedica tog “familijarizma” slabljenje sposobnosti obitelji da se bore protiv siromaštva i pogoršanje ravnoteže između obiteljskog i poslovnog života za žene.
Otvori KEKS Pay
da bi mi ovom negativnom trendu doskočili, mi smo zaposlili 20% više učitelja, izgradili i planiramo još sagraditi i dograditi 100-ak škola i dvorana, kako bi škole sa 15 učenika imale sve što je potrebno, jer 2 kuharice, domar, 2 čistačice, ravnateljica, 3 osobe u tajništvu, te plejada učitelja/ica treba imati posao. sve se riješi sa manjim busom koji djecu odvozi i dovozi u matičnu školu. tolko novca bacamo na gluposti, kao da smo neka zaljevska petromonarhija. neće selo nestati jer neće imati školu, selo je već nestalo, broj djece u školi je samo zadnji i najjači dokaz da je gotova priča. ali i dalje ustrajati na ovome je ludost. zašto imamo tolko zapuštenih livada i oranica? jer se ne isplati. pa zar se ovo isplati? učitelji se nek prekvalificiraju, ionak govore da to treba raditi, svi to rade osim njih. ukidati škole. a djece je sve manje... znak da smo postali visokorazvijeni. zašto u nigeriji imaju puno djece, i u indiji? tamo nema dječjeg doplatka, besplatnog školstva, raznih beneficija, pa opet imaju puno djece.