Brojimo posljednje mjesece do početka najvećeg sportskog natjecanja, Svjetskog nogometnog prvenstva, na kojem će još jednom, sedmi put od osamostaljenja, nastupiti hrvatska reprezentacija. Mjesto radnje su Sjedinjene Američke Države koje su, zanimljivo, već ugostile jedan od ukupno dva Mundijala koja smo propustili, onaj iz 1994. godine. Izbornik Zlatko Dalić posljednje komadiće slagalice tražio je u prijateljskim utakmicama s Kolumbijom i Brazilom, odigranima na američkom tlu. Vatrene je u Orlandu na Floridi pratio reporter Nove TV Stipe Antonijević, već dobro poznato lice kad su u pitanju okupljanja reprezentacije. Rad na terenu odveo je Antonijevića na najveće svjetske sportske pozornice, no rijetki novinari tijekom karijere dobiju priliku razgovarati s jednim od najvećih trenerskih umova i aktualnim izbornikom Brazila, Carlom Ancelottijem, a upravo se Splićanin pridružio tom odabranom društvu. Intervju s Don Carlom nije jedino zanimljivo iskustvo koje Antonijević nosi sa sobom iz Amerike, a ona manje poznata pristao je podijeliti s nama.
'Ancelotti je dao intervju samo nama iz poštovanja prema Modriću, a Harry Kane se raspitivao o Hrvatskoj'
Puno je upitnika iznad glave glede američke organizacije Svjetskog prvenstva u nogometu. Kakvi su dojmovi iz prve ruke, hoće li sve biti spremno do 11. lipnja?
Pa i nije neka sreća, barem iz našeg iskustva. Amerikancima je osiguranje najbitnije pa će tako detaljno pregledati i provući kroz skener čak i medijske djelatnike pri ulazu na stadion, ali im primjerice neće osigurati poziciju za intervjue nakon susreta. Tako smo mi "flash" razgovore po završetku utakmica s Kolumbijom i Brazilom radili na samom ulazu na travnjak, odmah ispod krcatih tribina, gdje navijači urlaju i žicaju dresove i selfije dok ti pokušavaš postavit pitanje igračima i izborniku. Bit će na papiru sve spremno do sredine lipnja, ali u praksi će vjerujem trebati barem prvi tjedan prvenstva da organizatori sve uvjete dovedu na top razinu na koju smo navikli u Europi.
Što vam se sviđa oko organizacije, a što bi trebalo popraviti?
U SAD-u je svaki veliki sportski događaj prvenstveno show, a mi smo navikli da sama igra predstavlja poantu i vrhunac. Nadam se samo da organizatorima za vrijeme Mundijala show neće biti važniji od nogometa. Isto tako, koliko čujem, sva pravila i zabrane oko vremenskih neprilika poput udara munja u krugu 8 milja ostaju na snazi u identičnom obliku kao što je bilo za vrijeme Svjetskoj klupskog prvenstva prošlog ljeta, a toga me najviše strah. Jer budu li se prekidali susreti u 30. minuti pa se onda nastavljali par sati kasnije - pitanje je koliko to ima smisla.
Na što vam se bilo najteže priviknuti kad ste sletjeli na američko tlo?
Na dvije stvari. Prva je vremenska razlika, jer Orlando je kad smo sletjeli bio 5 sati u minusu u odnosu na Hrvatsku, a onda se kod nas pomaknuo sat pa je razlika porasla na 6 sati, tako da je trebalo par dana da mi postane normalno javljati se rano poslijepodne na ugodnih 30-ak stupnjeva u sportske minute Dnevnika. Druga stvar na koju se trebalo priviknuti ne tiče se posla nego okoline jer u SAD-u ćete na ulici više puta dnevno vidjeti ljude u izdanjima kakva kod nas eventualno Josipa Lisac može izgurati. I baš nitko se za njima neće ni okrenuti, kamoli to smatrati čudnim. Uglavnom, nije nam nedostajalo tema za razgovor.
Možete li nam opisati jedan dan na Floridi, od buđenja do odlaska na počinak?
Vremenska razlika diktirala nam je većinu dana i svaki je izgledao gotovo jednako. Kava i doručak u našem hotelu pa smo između 10 i 11 sati već u hotelu reprezentacije na snimanju prvih razgovora s igračima. Uslijedilo bi traženje pozicije za javljanje u Dnevnik, a nakon što bi završili s "lajvom", preselili bi na ručak. Srećom, moj snimatelj Dejan Tatomir je i gastronomski i logistički stručnjak, pa je standardno zadužen za odabir restorana. Kasno poslijepodne čekalo nas je snimanje treninga Vatrenih, na njemu i novih intervjua s igračima, pa kad bi završili sa svime ostalo bi vremena još za piće ili večeru i sutra opet ispočetka.
Saznali smo što naši reprezentativci rade uoči utakmica, a kako ste vi koristili slobodno vrijeme ako ga je bilo?
Kao što ste vidjeli iz prethodnog odgovora, bilo ga je jako malo. To što bi uspjeli uhvatiti, iskoristili bi za razgledavanje. Primjerice, jedino slobodno jutro iskoristili smo za posjet sat i pol vožnje udaljenom Daytona Beachu da se javimo u Dnevnik s najpoznatije plaže na svijetu. I uistinu je impresivno vidjeti 37 kilometara pijeska na koji udaraju valovi Atlantskog oceana, a još je impresivnije zaboraviti se namazati kremom za sunčanje, tako da smo se vratili u Orlando s vratom kakvog se ne bi posramio nijedan bauštelac ni češki turist nakon prvih par dana ljetovanja na Jadranu.
U sklopu priče o NBA franšizi Orlando Magic i Hrvatima koji su ondje igrali javili ste se s utakmice Magica i LA Lakersa. Imate li za podijeliti neku anegdotu iz KIA Centra?
Par minuta prije početka susreta između Magica i Lakersa, tražimo snimatelj i ja naša mjesta po toj ogromnoj dvorani, kad se u hodniku iza nas odjednom stvore se Casemiro i Matheus Cunha s obiteljima. S obzirom na to da su večer prije obojica startala za United u gostima kod Bournemoutha, nije ih baš bilo za očekivati na NBA susretu u Orlandu. Nažalost, nisu bili raspoloženi za izjave, ali bilo je zanimljivo vidjeti dvije zvijezde giganta iz Manchestera kako šetaju među tisućama Amerikanaca, od kojih ih velika većina nit' prepoznaje nit' zaustavlja za fotografiranje. Nešto nezamislivo bilo gdje na europskom tlu.
Na treninzima i utakmicama naša reprezentacija je imala dobru podršku, otkud su sve hrvatski navijači putovali u Orlando?
Očekivano, većinu je činila hrvatska dijaspora iz svih dijelova SAD-a, no sreli smo i standardne "sumnjivce" na tribini kad su Vatreni u pitanju - uglavnom iz Domovine i one s prebivalištem u Njemačkoj.
Znaju li lokalni stanovnici za Hrvatsku i koja im je prva asocijacija na spomen naše države?
Većina ne zna, no oni koji znaju uglavnom ponove isto ime - Luka Modrić. Baš kao i u bilo kojem kutu kugle zemaljske.
Na Floridi ste imali priliku razgovarati s jednim od najvećih i najuspješnijih nogometnih trenera, kakav je Carlo Ancelotti uživo?
Jednom riječju - gospodin. Trener je to kojeg poštujem kao malo kojeg i neizmjerno mi je drago što je uživo ne samo ispunio, nego i nadmašio moja očekivanja. Iako nije bio dužan ni po kakvim ugovornim obvezama, Talijan je pristao samo nama dati 1 na 1 intervju, prvenstveno iz poštovanja prema Luki Modriću. Bilo je tamo 50-ak brazilskih kamera i barem dvostruko toliko njihovih novinara koji su se morali zadovoljiti zajedničkom press konferencijom dan uoči susreta. To vam dovoljno govori koliko Don Carlo cijeni našeg kapetana, koji je pod njim odigrao više utakmica nego pod ijednim drugim trenerom u karijeri.
Jeste li iz Amerike ponijeli neki suvenir ili možda posebnu uspomenu?
U Ameriku sam odnio retro dres Milana s kraja osamdesetih s brojem 8 i prezimenom Ancelotti na leđima, a vraćam ga potpisanog od strane dotičnog. Kud ćeš posebnije uspomene i suvenira u jednome.
Što savjetujete svima onima koji u lipnju planiraju putovati za Ameriku?
Da otvore minuse na karticama. Šalu na stranu, ali skoro sve je u Americi prokleto skupo. Odjeću i obuću se u outletima da naći debelo ispod cijene, ali supermarketi, restorani, ulaznice za zabavne parkove, pokloni koje ćete kupovati za familiju - sve itekako košta. Evo, naprimjer dres Marca Pašalića u fan shopu Orlando Cityja stoji 210 dolara, a retro dres Pennyja Hardawayja u fan shopu Orlando Magica 300-tinjak. Kad sjednete u restoran ili na šank hotela, malu pivu ćete uredno plaćati 9-10 dolara. A pretpostavljam da Amerikanci neće propustiti tijekom SP-a podići cijene i dodatno zaraditi, tako da to neće biti jeftina avantura.
Kako je izgledao početak vaše karijere na Novoj TV i što smatrate najvrjednijim iskustvom iz šestogodišnjeg razdoblja u informativnom programu?
Izgledao je tako da sam još za vrijeme studija došao na dvotjednu praksu, zadovoljio i ostao evo već 15-ak godina. Tih prvih 6 godina u informativnom programu značilo mi je puno, jer put od dežurnog novinara do reportera prođete na temama s kojima često niste na ti, pa naučite brzo učiti i selekcionirati bitno, paralelno svladavajući različite forme televizijskog novinarstva. Tko na pravi način i uz prave urednike prođe "školu newsa", tome većina TV formata kasnije nije nikakav bauk. Tko je sve slavio na 32. Večernjakovoj ruži? Josipa Lisac, Enis Bešlagić, Ema Branica...
Što vas je potaknulo da iz informativnog programa prijeđete u sportsku redakciju?
Baš ništa, samo sam konačno dočekao priliku za to. Sjećam se da sam još kao student FPZG-a na prvom razgovoru na Novoj rekao da je moja najveća želja baviti se sportskim novinarstvom, ali da sam spreman učiti posao radeći što treba. Tada je, naime, minutaža Dnevnika bila puno manja, sportska redakcija standardno kvalitetno popunjena i jednostavno nije bilo potrebe za ekstra čovjekom. Ona se rodila nakon SP-a 2018. kada je naša kuća otkupila prava na prijenose utakmica Vatrenih, pa je moja privremena prekomanda u sport za vrijeme ruskog Mundijala postala trajna po njegovu završetku. Nitko sretniji od mene.
Segment koji uoči utakmica reprezentacije pripremate u suradnji s Vladom Bobanom postao je svojevrsni TV fenomen, kako se rodila ta ideja?
Uskoro će evo i 5 godina od emitiranja prvog "Eurokutka" kako se zvao inicijalni serijal, strašno kako vrijeme leti. Ideja se rodila tako da je uoči tog odgođenog korona EURA 2021. trebalo brzo smisliti nešto drugačije i kreativno čime bi mogli obogatiti praćenje prvenstva u Dnevniku. S obzirom na to da vremena za traženje sugovornika nije bilo, odlučili smo ovisiti sami o sebi i ići s formatom gdje nas dvoje gledateljima pričamo priču, uz pomoć raznih rekvizita i lokacija. Sjećam se da se u prvoj epizodi o vječnim rekordima EURA Boban prerušio u Antonina Panenku i tu su scenu rekreacije legendarnog penala svi zapamtili, a mi smo samo nastavili u sličnom smjeru širiti ideje, kostime i apetite. Vrlo brzo se serijal fokusirao na predstavljanje zemalja protivnika Vatrenih i evo već godinama zaista skuplja vrlo pozitivne reakcije i pokoju nagradu.
Koji vam je najdraži "Kutak" i zašto?
Onaj o Turskoj - iz više razloga. Prvi je što je to jedini Kutak u kojem je u sudjelovala cijela naša sportska redakcija, a drugi jer je riječ o scenaristički sjajno osmišljenom humorističnom skeču od 4 i pol minute snimljenom s jednom kamerom - i to praktički u komadu! Naime, samo jedan rez i dvije lokacije trebale su našem snimateljskom geniju Dejanu Tatomiru da savršeno isprati sve Bobanove i moje ideje i zaista je na kraju ispao uradak na koji ćemo nas trojica biti vječno ponosni.
Spomenuli smo intervju s Ancelottijem, no postoji li neka druga velika zvijezda koja je na vas uživo ostavila naročito pozitivan ili možda negativan utisak?
Uglavnom su utisci pozitivni, evo kao dva takva primjera mogu navesti dvije superzvijezde - Harryja Kanea i Kyliana Mbappéa. Kapetana Engleske snimao sam u njihovom bajkovitom ladanjskom kampu na Otoku, a dok je čekao tadašnjeg izbornika Southgatea da završi s intervjuom za BBC, dobrih 10-ak minuta je neobavezno čavrljao sa mnom, raspitivao se o Hrvatskoj i hvalio naše igrače. Zaista prizeman i normalan lik. O Mbappéu se kroz medije načitate priča o bahatosti, a onda čovjek dođe u Split na razgovor toliko srdačan i dobro raspoložen, nasmije se od srca na vlastitu fotku iz mladosti ispod postera s Modrićem, o Luki priča bez floskula, al' isključivo u superlativima i kasnije potpiše dresove te se fotografira s pola naše ekipe na Poljudu bez ikakvog problema.
Zahvaljujući reportaži o Wembleyju 2020. svrstani ste u top tri najbolja mlada europska reportera, a tu su i brojni drugi uspjesi. Čime se iz dosadašnje karijere najviše ponosite?
Pa kada bi morao odabrati jednu stvar - onda bi to vjerojatno bila lista imena s kojima sam već imao priliku raditi 1 na 1 razgovore. Cristiano Ronaldo, Kylian Mbappé, Harry Kane, Virgil van Dijk, Gareth Bale, Rodri, Ryan Giggs, Bernardo Silva, Marek Hamšik, Carlo Ancelotti, Novak Đoković samo su neki od njih, uz naravno sve najveće domaće sportaše predvođene Lukom Modrićem. Da ne dodam više ni jedno ime ovom popisu, mogu sretan u penziju.
Koja vam se najneugodnija situacija dogodila u javljanju uživo i kako ste reagirali?
Bogu hvala, još uvijek nisam imao neko ekstra neugodno iskustvo na javljanjima uživo. Poliju te tu i tamo pivom u gužvi navijači, nekad se moraš ispričati zbog repertoara pjesama ili povika pojedinca u masi, ali sve to ulazi u rok službe. Potpisujem da na tome ostane i u budućnosti.
Otvori KEKS Pay
