Kada je Ilija Atanacković u RTL-ovu showu “Zvijezde” zapjevao, svi su hvalili njegov prelijep baršunasti glas koji mu gotovo jamči uspješnu glazbenu karijeru u Hrvatskoj i šire. Uspio je tako doći i u samu završnicu ovog glazbenog showa i postati poznato ime. Međutim, koliko god on dobro pjevao, ipak je najviše pozornosti izazvalo to da je Ilija Srbin iz Trpinje, sela pokraj Vukovara, a još više činjenica da govori ekavicom.
Međutim, gle, čuda, iako govori ekavicom, svi su razumjeli što govori bez ikakva problema. I voditelj i članovi žirija s njim su mogli sasvim normalno razgovarati. Jedino je ta ekavica možda rezultirala time da su ga mnogo pažljivije slušali kako bi mogli vagati svaku njegovu riječ.
“Ne sramim se zbog ekavice. Da se sramim, ne bih tako pjevao ni govorio. U talent-emisijama u Srbiji natječu se Hrvati pa nitko ne komentira ni njihovu nacionalnost ni njihov govor. Nastao je ‘bum’ zato što govorim ekavicom iako sam, iskreno, očekivao puno više negativnih komentara”, kazao je Ilija za Večernji list rekavši jednu veliku istinu i ono što većina građana misli, ali su tihi u cijeloj ovoj galami koju dižu “profesionalni” Hrvati ili Srbi.
Slično se gleda i na nastupe Roka Blaževića koji nastupa u glazbenom showu “Pinkove zvezde” srbijanske Pink televizije. Ovaj Splićanin redovito pjeva pjesme hrvatskih izvođača i govori hrvatskim jezikom. I njega jako dobro razumiju svi članovi žirija kao i voditeljica showa. I na njegov govor u Srbiji, kao i na činjenicu da dolazi iz Hrvatske, postoji niz najrazličitijih komentara.
Ta dva primjera pokazuju nam da smo, nažalost, i danas, 26 godina od rata, svjedoci kako među građanima država nastalih na prostorima bivše države i dalje ima puno onih kojima smeta govori li netko hrvatskim ili srpskim, ekavicom ili ijekavicom. Ne gleda se pri tome nijedna druga kvaliteta te osobe jer se odmah “izdala” govori li nekim drugim jezikom.
Niz je situacija u kojima je osoba dobila veliki minus samo zato što je rekla “zdravo” ili “bok”, a ako kojim slučajem kaže mleko ili mlijeko, lijepo ili lepo, onda su to već neoprostive “greške” koje će joj ući i u životopis. Čini se da su nam u poplavi raznih političara i onih koje dobro plaćamo neke stvari trebali reći do sada anonimni Ilija Atanacković ili Roko Blažević.
Hoće li se nešto promijeniti na tu temu u Hrvatskoj, teško je očekivati, ali uvijek je lijepo čuti da među mladima ima i onih neopterećenih koji žele samo dobro živjeti i putovati ne razmišljajući o glupostima.
Upravo na takav način razmišljaju Srbin Ilija Atanacković i Hrvat Petar Nižetić, inače zaposlenik Hrvatske vojske, koji su snimili pjesmu “Nestala bez traga” kojom žele razbiti razne predrasude. Njih dvojica odlično se razumiju i kada jedan pozdravi s bok, a drugi sa zdravo.
Valjda će doći i vrijeme kada će i oni koji odlučuju o svemu ovome, a koje dobro plaćamo, konačno stati pred građane i reći im neke stvari. U ovakvim vrstama demokracije oni moraju biti ti koji počinju s promjenama ili upućuju na smjer kojim trebamo ići. Do sada je taj njihov smjer najčešće bio pogrešan.
Bradariću Branimire ako misliš praviti novinarsku karijeru na ovakvim stupidarijama, piši propalo. Analogija je na razini osnovne škole "Sedam sekretara SKOJ-a", recimo...