Zna se da veleposlanici važu svaku riječ i da su njihove teme visoka politika, međudržavni odnosi, službeni stavovi i relacije. Ruski ambasador Anvar Azimov iskoračio je iz tog stereotipa zbog jednog čovjeka, hrvatske hotelijerske legende Anđelka Leke.
Pogodila vas je njegova smrt, bili ste dobri prijatelji?
Da, ali prvo želim zahvaliti Večernjem listu što mi je dao priliku za ovaj razgovor i da o tome govorim. Bili smo jako dobri, prisni prijatelji, a gospodin Leko bio je velik čovjek i, kako ste rekli, hotelijerska legenda. Imao je izvorni dar za biznis, bio je vrlo inteligentan i radišan, krenuo je od nule i stvorio hotelski imperij. Istovremeno, bio je jako samozatajan i skroman, a rado je pomagao prijateljima. Kad sam došao u Zagreb, imao sam problem naći rezidenciju, vjerojatno sam bio jedini gost Westina koji je u hotelu ostao čak četiri mjeseca. I to s obitelji, a na kraju sam ga jedva privolio da platim smještaj. Zanimljivo je da sam već drugi dan upoznao Stjepana Mesića, dan poslije i Milana Bandića i to je brzo postao naš krug zajedničkih prijatelja.
Kako ste upoznali gospodina Leku?
Prvog dana kad sam stigao u Hrvatsku, dočekao me je na ulazu u Westin, poželio dobrodošlicu i pozvao na doručak. Odmah mi je rekao: “Gospodine veleposlaniče, samo da znate, volim Rusiju, zahvalan sam što mnogi ruski turisti odsjedaju u mojim hotelima, rado ću pomoći što mogu, ali politikom se ne bavim.” No, iako je bio na distanci s politikom, kako ja to mogu procijeniti, poznavao je i razumio političku scenu bolje od mnogih političara. Svoje osobne političke sklonosti je, međutim, zadržavao za sebe...
Njegovo političko opredjeljenje bilo je enigma za hrvatsku javnost, jeste li ikad uspjeli proniknuti je li bliže SDP-u ili HDZ-u?
Bio je veliki domoljub, s jednako velikim poštovanjem za antifašizam. Nije bio komunist, ali govorio je da su mu neke komunističke ideje bliske. Nije na meni da tumačim no što on nije isticao, ali imam osjećaj da je ipak imao omiljene hrvatske političare. Iako, naglašavam, uvijek je isticao da se ne bavi politikom. Nije imao političkih ambicija, a, vjerujte, imao je sve značajke i osobine da bude državnik od formata. Hrvatska nije svjesna što je izgubila njegovim odlaskom, šteta što svoje sposobnosti nikad nije stavio u službu državnih interesa. U mojim će memoarima imati važno mjesto.
Što je zapravo zbližilo diplomata iz velike Rusije i hotelijera iz male Hrvatske?
Našle su se ruska i hrvatska duša. On je u meni vidio poštenog diplomata, koji želi razvijati rusko-hrvatsko prijateljstvo, a ja sam njega poštivao i zato što nije mario samo za svoj biznis nego i za dobrobit šire zajednice. Bilo mu je drago što je Hrvatska u EU, ali smatrao je i da se premalo pažnje posvećuje razvijanju odnosa s Rusijom. Otkrit ću vam i jednu tajnu. Prije tri godine bio je spreman prodati svoje hotele jednom krupnom ruskom biznismenu. Do toga nije došlo samo zato što su tom čovjeku računi, zbog sankcija Rusiji, bili blokirani.
Kako su vaša druženja izgledala?
On, Bandić i ja, nalazili smo se praktički svaki tjedan na ručku u Sheratonu. Nas trojica smo imali posebnu vezu, poput braće. Iako se Leko u životu nije napio, naša su druženja uvijek počinjala gorkim pelinkovcem s ledom i limunom. Obavezna je bila i votka te crni i crveni kavijar za koje sam ja bio zadužen jer su njih dvojica najviše voljela ruski kavijar. Znao me je i nazvati: “Gospodin ambasador, moraš doći u Sheraton”. Ja bih rekao da nemam vremena, a on: “Moraš.”
Je li nekog političara posebno cijenio?
Govorio je da je njegov omiljeni političar Putin, kojeg je i upoznao kad je bio u Zagrebu daleke 2005. Među Rusima je, inače, imao još jednog velikog prijatelja, guvernera Sankt Peterburga Georgija Poltavčenka. Planirao je nakon Nogometnog prvenstva posjetiti upravo Sankt Peterburg i Moskvu, ali, nažalost, to se neće dogoditi.
Kakva je bila Bandićeva uloga u vašim druženjima?
Bandić je poštivao Leku kao oca, kod njega je i odsjeo kad je došao iz Hercegovine u Zagreb, ali nikad nisam čuo da razgovaraju o poslu kad sam bio prisutan. Inače, upravo je gradonačelnik Zagreba glavna lokomotiva u poboljšanju rusko-hrvatskih odnosa. Planira uskoro i u Moskvu na susret s moskovskim gradonačelnikom. Dogovori da Moskva dobije Trg grada Zagreba sa spomenikom Jurju Križanića ulaze, naime, u završnicu. Zahvaljujući Bandiću, mi smo u Zagrebu dobili tri biste Rusima; Jesenjinu, Puškinu i Gagarinu. Znate li da i Sankt Peterburg ima Bulevar Zagreba?
Ne znam, ali vi sigurno znate da Zagreb više nema Trg maršala Tita?
To je bilo prvo i jedino nesuglasje između mene i Bandića. Moje je mišljenje da je Tito dio hrvatske povijesti, a povijest se mora poštivati. Ali, tko zna, možda se jednom sve vrati na svoje. Bandić sve razumije, u nekim okolnostima nešto ne može napraviti. no prije ili poslije donese ispravnu odluku.
Kako se u vaš krug uklapao Mesić?
Njega nisam viđao tako često, ali za moj rođendan, koji je 22. studenog kao i Bandićev, uvijek je bio među gostima u mome domu. Prijatelji smo, a u Rusiji visoko cijene i doprinos koji je Mesić dao razvoju rusko-hrvatskih odnosa. Temelje je postavio Tuđman, kojem sam položio cvijeće na grob prvi dan kad sam sletio u Hrvatsku. Ne želim se hvaliti, ali to nije napravio niti jedan vaš strateški partner. Za mene je to bila gesta poštovanja prema prvom predsjedniku i narodu Hrvatske. S Mesićem često razgovaram o političkim pitanjima i mogu reći da se sve što je prognozirao i ostvarilo. Ljudi poput Leke, Bandića i Mesića povijesne su figure, mislim da se Hrvatska njima može ponositi.
Vi znate za dvije optužnice protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića?
Gledajte, mi smo se zbližili, kao braća smo i ja se za njega bratski brinem, ali se ne uplićem u njegove poslove. Jedino mogu reći da njegove sposobnosti nadilaze poziciju koju trenutačno obnaša, prerastao je odijelo gradonačelnika. Onim što je napravio za Zagreb zaslužio je spomenik, a vjerujem da je velika budućnost tek pred njim. Da sve, ne daj Bože, krene drugim smjerom, uvijek ću mu pružiti podršku. Prijatelje ne napuštam, a treba i dobro poznavati Milana Bandića. Možda ne izgleda uvijek tako, ali njegove su aktivnosti uvijek usmjerene na opću dobrobit.
Ovih su dana zbog Svjetskog prvenstva oči nogometnog svijeta uprte u vašu domovinu, jeste li veliki nogometni fan?
O, da. I sam sam bio profesionalni nogometaš, Igrao sam gotovo četiri godine na Modrićevoj poziciji u jednom timu u Taškentu. U to vrijeme otac mi je bio predsjednik vlade Uzbekistana, jednom me posjeo i rekao: “Imam tri sina. Dvojica su pametno izabrala svoj posao, a treći je nogometaš. Zamolio me da se okrenem diplomaciji i, evo, ja sam treća generacija obitelji u tom poslu. Nadam se i da će neko od moje šestero djece nastaviti tradiciju. Gledam nogomet i sretan sam da prvenstvo ide bez problema. Mnogi govore da nikad nisu doživjeli takvo gostoprimstvo, dobru organizaciju i atmosferu kao sad u Rusiji. Što se tiče navijanja, ja sam jedini veleposlanik koji dolazi u navijačku zonu na Trgu bana Jelačića kad igra Hrvatska. Sjedim sam u VIP tribini i čudim se kako nema hrvatskih političara, ministara, drugih ambasadora.
Kolege iz sportske rubrike su me uputili kako nije isključeno da u četvrtfinalu zaigraju Rusija i Hrvatska, kako ćete onda navijati?
Za početak, mislim da će Hrvatska dobiti Dansku s 1:0. Na tu se utakmicu u Nižnjem Novgorodu sprema i netko iz vašeg državnog vrha. Do sraza hrvatskih i ruskih nogometaša doći će ako Rusija pobijedi Španjolsku. Na ovom Prvenstvu hrvatska reprezentacija igra ipak bolje od ruske, ali ishod je nepredvidiv. No, ako do njega dođe, bila bi to sjajna prilika za novi susret vaše predsjednice i predsjednika Putina, na tome radim. Za prošlog susreta je na njega ostavila sjajan dojam. Tijekom pregovora u Sočiju, koji su trajali gotovo pet sati, pametno je i aktivno štitila hrvatske interese, a vidjela se i međusobna simpatija.
Na vašem je predsjedniku teško vidjeti emocije...
Živi intenzivno i nosi veliki teret, ali on je dar za Rusiju koju je napravio velikom državom. Jedan je od prvih koji je Hrvatskoj čestitao Dan državnosti i cijeni napore vaše predsjednice da se uspostavi direktan dijalog između EU i Rusije...
Tko je onda ruski miljenik na Balkanu, Hrvatska ili Srbija?
Srbija je naš strateški i najbliskiji partner na Balkanu. S Hrvatskom su odnosi, nažalost, bili tako reći zahlađeni sve do 2016. Dakako, ruski su interesi i dobri odnosi Hrvatske i Srbije. No, recimo i to da susjedne države zavide Hrvatskoj jer već godinu dana najbolje zvijezde ruske baletne škole nastupaju u vašem HNK-u kao i na gostovanju unikatne izložbe Ermitaž...
Mogu li se Zagrepčani u skorije vrijeme nadati još nekoj sličnoj kulturnoj senzaciji iz Rusije?
Nakon Ermitaža htio bi dovesti Puškinov muzej, koji je jedan od dva najznačajnija moskovska muzeja, a bit će i novih baletnih te teatarskih gostovanja. Dogodine će i baletna grupa HNK gostovati u Rusiji. Moram ponoviti, bogata kulturna razmjena velikim je dijelom zasluga gradonačelnika Bandića.
Mnogi Hrvati sad zbog nogometa putuju u Rusiju, ali još više će Rusa ove godine na more kod nas. No, ni približno koliko ih ljetuje, recimo, u Turskoj, kamo odlaze milijuni. Što hrvatski turizam mora napraviti da bude privlačniji ruskim turistima?
Hrvatsku posjećuje stotinjak tisuća Rusa, a spremno ih je doći još 200.000. Nekima je vizni režim gnjavaža pa biraju zemlje gdje toga nema. Osim toga, naši turisti vole all inclusive, a toga u Hrvatskoj baš i nema. No, ruski turisti nerijetko troše višestruko više od mnogih drugih hrvatskih gostiju, odsjedaju u hotelima s pet zvjezdica, a kada ne bude viza, u Hrvatsku će ih sigurno dolaziti 300.000. Očekujem da se ponovo pokrene dijalog Bruxellesa i Moskve o ukidanju vizu. EU je na to bio spreman prije događanja u Ukrajini. Optimist sam i mislim da će sankcije biti ukinute možda i 2020. Usput, naši turisti zadovoljni su gostoprimstvom, kuhinjom, vinima u Hrvatskoj i misle da nema bolje destinacije.
Jeste dobro upoznali našu obalu?
Dvaput sam ljetovao u Mlinima, Anđelko mi je govorio da moram ići samo u njegove hotele. Volim jako i Opatiju, sviđaju mi se i Split i Rovinj. Potrudit ću se da Opatija, nakon Isidore Duncan, dobije i spomenik Jesenjina. Zajedno su dolazili u Opatiju...
Gdje ćete ljetovati?
Putujem u Moskvu zbog redovitog ljetnog skupa veleposlanika, a onda kao pravi domoljub na Krim.
O Agrokoru da ne pitam ili ste se predomislili?
Ne.
Ni o posjetu predsjednika Putina Hrvatskoj?
Žao mi je što to Leko nije doživio. Razgovarali smo da, ako dođe do posjeta, odsjedne u njegovim Sheratonu ili Westinu. Kad će to biti? Kad napunimo naše odnose kvalitetnim sadržajem. Mislim da će tome pridonijeti i Svjetsko nogometno prvenstvo.
O mrtvima sve dobro, no nije poznato da je Lekin djed, otac ili stric gradio hotele, pa niti on sam, tajkunizacija i otimačina, rat je donio jednako njemu kao i drugima, koji su naše pretvorili u svoje. No kako je bos došao, tako je i bos otišao, a sklonost komunističkoj ideji i slaganje sa antifašizmom u dubokoj je suprotnosti sa naravi hrvatskog naroda i bića! Pokoj vični njemu ..