Na današnji dan prije 68 godina Rusi su u svemir lansirali kujicu Lajku. Za jednu od najpoznatijih njuškica u povijesti bio je to vrhunac slave, no ta je slava bila gorkog okusa. Naime, Lajka je uginula nekoliko sati nakon lansiranja, što su ruske vlasti od javnosti skrivale godinama. Lajka je postala simbol rane svemirske utrke između Sovjeta i Amerikanaca i cijene koju su plaćale životinje da bi nakon njih konačno u orbitu i čovjek. Na žalost, Lajka nije bila jedina. Iako se često govori kako je ona bila prva životinja u svemiru, to nije točno.
Amerikanci su još 1949. godine na visinu od 134 metra lansirali raketu u kojoj je bio majmun Albert II. Smatra se da je on bio prvi primat u svemiru jer se već visina od 100 kilometara smatra granicom između Zemljine atmosfere i svemira. Na žalost, ni Albert II., kao ni Lajka, nije preživio ovaj eksperiment. Let je uspješno odradio, no poginuo je tijekom slijetanja rakete zbog problema s padobranom. Još prije toga, 1947. godine, u sklopu genetskog istraživanja, Amerikancu su u raketi na 'rub' svemira lansirali vinske mušice koje su se sretno vratile na Zemlju.
Nakon tih američkih podviga, Sovjeti su odlučili otići korak dalje. Nakon trijumfa svojeg Sputnjika 1, koji je bio prvi umjetni Zemljin satelit, sovjetsko je vodstvo odlučilo povodom 40. obljetnice Listopadske revolucije u rekordnom roku poslati u svemir živo biće. Tako je nastao projekt Sputnik 2, s kabinom za psa i, kako će se pokazati, bez mogućnosti povratka.
Lajka, biće koje će završiti u kobnoj kabini, bila je mješanka koji su ruski znanstvenici pronašli na ulici. Zapravo, na početku eksperimenta ''pokupili'' su nekoliko lutalica, tvrdeći kako su one pogodne za pokus jer su navikle na hladnoću, glad i stres. S vremenom se baš Lajka pokazala najposlušnijom i odlučeno je kako će ona biti prvi pas u svemiru. Osim što je bila poslušna, bila je malena te je bila pogodna za opremanje senzorima i smještaj u usku svemirsku kapsulu koja će, na žalost, postati njezin lijes.
Znanstvenici su je prvo zvali Kudrjavka odnosno Kovrčava, a nadimak Lajka dobila je nakon što je tijekom jednog radijskog intervjua sa znanstvenicima koji su radili na eksperimentu, zalajala. Pod tim imenom zapamtit će je cijeli svijet.
Prije lansiranja, treneri i veterinari pripremali su pse tjednima. Navikavali su ih na centrifugu i vibracije, grijali kabinu, smještali u sve uže kaveze i hranili nutritivnim gelom. Iako je misija bila tajna, javnost je ubrzo za sve doznala i emotivno se vezala uz Lajku. Novine su objavljivale crteže, djeca su slala pisma 'psu u svemiru', a diljem svijeta vodile su se rasprave o etici žrtvovanja životinje bez plana povratka. SSSR ju je predstavljao kao pionirsku heroinu. Krasila je marke i plakate, ali je istodobno poticala pitanja o zaštiti životinja.
No, za Sovjete povratka nije bilo. Nesretna Lajka 3. studenog 1957. je lansirana u svemir. Preminula je nekoliko sati kasnije. No, javnost za to nije znala godinama. Naime, Sovjeti su tvrdili da je Lajka preživjela nekoliko dana te da je uspavana bez boli. Tek godinama kasnije je objavljeno da je nekoliko sati nakon polijetanja došlo do pregrijavanja kabine i da je uginula od stresa i toplinskog udara. Uzrok je bio rast temperature zbog nedostatne izolacije i improviziranog sustava hlađenja. Sputnik 2 ostao je u orbiti do travnja 1958., kada je izgorio u atmosferi.
Pametni, uporni i poslušni: Želite li dobro dresiranog psa, izaberite jednu od ovih 8 pasmina
Unatoč tragičnom ishodu, eksperiment je imao veliki značaj za Sovjetski Savez. Prije svega, tehnički. Naime, potvrdio je da živi organizam može preživjeti lansiranje i kratkotrajnu bestežinsku okolinu, dostavio biološke podatke o Lajki dok je bila u svemiru i drugo. Sve to otvorilo je put letu Belke i Strelke 1960., kujicama koje su se, za razliku od Lajke, nakon kruženja oko Zemlje vratile kući, a potom i Jurija Gagarina koji je 1961. godine postao prvi čovjek u svemiru. Lajkina žrtva imala je i simbolički značaj za SSSR koji je tim eksperimentom pokazao nadmoć na Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim svemirskim programom.
Danas mnogi tvrde kako je program u kojem je sudjelovala Lajka imao brojne nedostatke, dijelom i zbog toga što je je pokrenut u manje od mjesec dana. Bio je to tipičan proizvod hladnoratovske žurbe i propagande pa su i ograničenja bila očita. Sovjeti su se Lajki za veliku žrtvu odužili postavljanjem spomenika u Moskvi, no ova je hrabra njuškica, koja je nesvjesno žrtvovala život za znanost, dobila puno više. Za poslušnu lutalicu s moskovske ulice danas znaju svi na svijetu i svi cijene njezinu žrtvu. I oni koji je drže opravdanom i oni koji žale što Lajka za života nije bila malo manje poslušna. Možda bi joj to pomoglo da izbjegne strašnu smrt koju je za nju odabrala ljudska vrsta.
Otvori KEKS Pay
Lažu rusi, milu li im majku, nije Misec ni vidija Lajku! - Bukovačka