Tisućama godina znanstvenici i filozofi pitaju se: ako u našoj galaksiji postoji stotine milijardi planeta, zašto još nismo vidjeli uvjerljive dokaze inteligentnog života izvan Zemlje?
Nova znanstvena hipoteza nudi neočekivano objašnjenje – možda su izvanzemaljci jednostavno izgubili interes. Ako postoje, njihova bi tehnologija mogla biti tek malo naprednija od naše. Nakon što su neko vrijeme istraživali svoj kozmički susjed, možda su se – doslovno – zasitili svemira i prestali pokušavati komunicirati, što ih čini gotovo nemogućima za otkrivanje, piše The Guardian.
Teorija, koju iznosi dr. Robin Corbet s NASA-inog Centra Goddard, temelji se na načelu tzv. „radikalne svakodnevice“ – ideji da izvanzemaljci nisu bića koja koriste fiziku nama nerazumljivih dimenzija, nego civilizacije čija je tehnologija samo umjereno naprednija od ljudske.
„Zamislite to kao razliku između iPhonea 42 i iPhonea 17 – slična stvar, samo malo bolja“, objašnjava Corbet. Inspiraciju za ovu hipotezu pronašao je u Fermijevom paradoksu – pitanju kako je moguće da u tako starom i golemom svemiru još nemamo dokaza o drugim civilizacijama. Dok su druge teorije govorile o „kozmičkom zoološkom vrtu“ ili tehnološki superiornim bićima koja namjerno izbjegavaju kontakt, Corbet smatra da je objašnjenje puno jednostavnije: možda su i oni dosegnuli svoj tehnološki plafon.
Ako je to točno, izvanzemaljci bi teško mogli tisućama godina održavati laserske svjetionike ili putovati između planeta. Možda su već poslali robotske sonde kroz galaksiju, ali su s vremenom izgubili interes za prikupljene podatke i napustili istraživanja. Corbet kaže da bi takav svemir bio „manje zastrašujuć, ali i pomalo razočaravajuć“.
Profesor Michael Garrett iz britanskog Jodrell Bank Centra pohvalio je „svjež pogled“, ali je skeptičan: „Teško mi je vjerovati da bi sav inteligentan život bio tako dosljedno nezainteresiran.“ On pak smatra da su napredne civilizacije možda evoluirale toliko brzo da su postale nevidljive našim sposobnostima opažanja.
Drugi, poput profesora Michaela Bohlandera sa Sveučilišta u Durhamu, misle da dokazi možda već postoje – u obliku neobjašnjenih zračnih fenomena (UAP-ova). „Ako se makar mali broj njih pokaže da nije ljudskog podrijetla, tada bi se Fermijevo pitanje – ‘Gdje su svi?’ – moglo napokon empirijski razriješiti“, kaže Bohlander. No, možda je upravo ta tišina – dokaz koliko su svi u svemiru slični nama.
Možda su izgubili interes, ali za svaki slučaj ostavili su neki feral, zlu ne trebalo.