Kada četverogodišnjak bez riječi, na izgled grubo, od vršnjaka zgrabi
igračku, ne mora značiti da je napadački raspoložen i da se ružno
ponaša. Ispod grubosti u toj se dobi ponekad krije samo nemoć djeteta
koje ne zna artikulirati svoje pitanje, želju. A sve to i ne tako
rijetko kako bi se moglo pomisliti; u predškolskoj dobi svako četvrto
dijete, naime, ima neki problem jezično-govorne komunikacije.
– Najčešći su oni koje grupiramo kao poremećaje izgovora, kada djeca
ispuštaju glasove pa, recimo, umjesto krava govore kava, kada ih
zamjenjuju pa za ruku govore juka ili neke glasove nejasno izgovaraju.
Najčešći poremećaji
Sve to je u određenoj dobi sastavni dio govora naših predškolaca, ali
nakon nekog vremena može upozoravati na problem. Normalno je da
dvogodišnjak tepa, ali za četverogodišnjaka to nije normalno –
upozorava logopedica Nada Benc-Štuka, jedna od sedam autorica netom
objavljena priručnika “Najčešći poremećaji jezično-govorne komunikacije
djece predškolske dobi”.
Pravodobno prepoznati
Priručnik je izašao u nakladi Hrvatskog logopedskog društva, Sekcije
predškolskih logopeda, financirao ga je zagrebački Ured za obrazovanje,
a ovih dana stiže tetama svih grupa u vrtićima Zagreba i Zagrebačke
županije te u pedijatrijske ambulante. Roditeljima će biti dostupan u
nekim vrtićkim knjižnicama. Hrvatski se logopedi tako pridružuju
obilježavanju europskog Dana logopedije 6. ožujka, što je prilika da se
podsjeti da se u dobi do šest, sedam godina postavljaju temelji za sva
iskušenja i zadaće koje djecu kasnije čekaju. I te kako je, stoga,
važno pravodobno uočiti problem.
Ozbiljnost teškoća
– U dobi od dvije do pet godina javljaju se poremećaji ritma, što je po
učestalosti treća skupina teškoća u govoru. To su mucanje, koje se
očituje kao ponavljanje glasova i slogova više od dva puta, teško,
grčevito započinjanje riječi ili zapinjanje usred riječi. Tu fazu
prolazi oko 80 posto djece i ne ukazuje uvijek na mucanje, ali
znakovito je ako potraje.
Brzopletost se teže uoči, jer se često tumači kao nestašnost djeteta,
ali gutanje glasova ili krivo izgovaranje riječi također su simptomi
koji zahtijevaju pomoć u razvijanju djetetove pažnje – kaže logopedica
Danica Andrešić, jedna od autorica priručnika.
Sreća je, kažu naš sugovornice, što sve više roditelja shvaća
ozbiljnost govornih teškoća njihove djece. Sve manje je onih koji
odmahuju rukom uz: “Pa što, tako je govorio i njihov tata, stric.”
ISPITALI SMO ZA VAS Svaki četvrti mališan predškolske dobi ima govorne poteškoće
