Njegovo ime bilo je John Simon Ritchie, no svijet ga je upoznao kao Sida Viciousa, basista zloglasnog benda Sex Pistols i utjelovljenje punk bunta. Odrastao u siromaštvu istočnog Londona s majkom ovisnicom, a prihvaćanje je pronašao tek u anarhiji glazbene scene kasnih sedamdesetih.
Nancy Spungen rođena je u predgrađu Philadelphije, no njezina nestabilna narav i dijagnosticirana shizofrenija odveli su je u London s jednim ciljem: zavesti člana Pistolsa. Nakon što ju je pjevač Johnny Rotten odbio, usmjerila se na Sida. Bio je to početak jedne od najdestruktivnijih ljubavnih priča u povijesti rock'n'rolla.
Njihova veza bila je toksična simbioza dviju slomljenih duša. U Nancy, Sid je pronašao nekoga tko ga je uveo u svijet teških droga, dok je ona u njemu vidjela zvijezdu u usponu i viteza u zahrđalom oklopu koji je trpio njezine najmračnije strane. Brzo su postali nerazdvojni, na užas ostatka benda koji je u Nancy vidio isključivo destruktivan utjecaj.
Njihov zajednički život postao je pakao ovisnosti o heroinu. Izolirani u stanu u Londonu, a kasnije u legendarnom hotelu Chelsea u New Yorku, tonuli su sve dublje. Ta mračna romansa završila je 12. listopada 1978., kada je Nancy pronađena mrtva u kupaonici hotelske sobe, s jednom ubodnom ranom u trbuhu. Ošamućeni Sid, koji je tvrdio da se ničega ne sjeća, uhićen je i optužen za ubojstvo. Umro je od predoziranja heroinom samo četiri mjeseca kasnije, prije početka suđenja, ostavivši misterij njihove posljednje noći neriješenim. Upravo tu priču, osam godina kasnije, na veliko platno donosi redatelj Alex Cox, stvarajući film koji je postao kultni klasik. Coxov pristup nije bio snimiti dokumentarac, već uhvatiti emocionalnu srž njihove veze, miješajući sirovi realizam s nadrealnim, gotovo poetskim scenama, poput antologijskog poljupca u uličici dok oko njih pada smeće u usporenoj snimci.
Uloge života ostvarili su tada mladi Gary Oldman kao Sid i Chloe Webb kao Nancy. Oldmanova predanost bila je tolika da je drastično smršavio do točke hospitalizacije, a u filmu nosi i pravi Sidov lanac s lokotom koji mu je dala njegova majka. Njegova izvedba je eksplozivna, zastrašujuća i dirljiva u isto vrijeme, dok Webb portretira Nancy ne kao karikaturu, već kao duboko ranjenu osobu čiji bijes izvire iz boli. Njihova kemija je opipljiva, a njihove izvedbe toliko snažne da je slavni kritičar Roger Ebert film nazvao "punk rock verzijom Romea i Julije", dajući mu čistu četvorku i ističući kako Oldman zaslužuje nominaciju za Oscara. Iako su stvarni članovi Sex Pistolsa, posebice John Lydon, kritizirali film zbog povijesnih netočnosti, Sid i Nancy nadilazi puku biografiju.
Vizualnom identitetu filma neizmjerno je pridonio legendarni snimatelj Roger Deakins, čija kamera pronalazi ljepotu u prljavštini i intimu u kaosu. Cox ne glorificira ni likove ni njihov način života; naprotiv, film je snažna antiratna poruka o drogama, prikazujući heroin ne kao glamurozni porok, već kao trećeg, destruktivnog člana veze koji ih je na kraju i uništio. U jednoj od ključnih scena, radnik u metadonskoj klinici drži im predavanje, govoreći kako su izdali i sebe i punk pokret, sažimajući time moralnu pouku filma.
Iako nije ostvario značajan komercijalni uspjeh, film je s vremenom stekao kultni status i smatra se jednim od najboljih glazbenih biografskih filmova ikad snimljenih. To je potresna priča o dvoje izgubljene djece koja su u međusobnom uništenju pronašla jedini oblik ljubavi koji su poznavali. Kontroverzni završetak, u kojem Sid u nadrealnoj sceni pronalazi Nancy u taksiju koji ih vozi prema nebu, poetska je fantazija koja nudi katarzu, ali istovremeno podsjeća na brutalnu stvarnost: bili su samo djeca, ona je imala 20, a on 21 godinu, koja nikada nisu dobila priliku odrasti.
Otvori KEKS Pay
