Izbor novog pape

Vatikanske zavjere i tajne: koliko je istine u filmu "Konklava"?

22.04.2025.
u 13:10

Povodom smrti pape Franje, oči svijeta ponovno su uprte u Vatikan i drevni, zatvoreni ritual izbora novog pape. Mnogima pri pomisli na to pada na pamet film redatelja Paola Sorrentina, koji pokušava prodrijeti iza zastora tajne.

Kao jedan od važnijih filmova ovogodišnjih Oscara, "Konklava" već od prvih kadrova plijeni pažnju Sorrentinovim zanatskim majstorstvom, ali i svojom temom – izborom novog pape nakon smrti izmišljenog pontifeksa. Radnja je smještena u suvremeni Vatikan, a kroz oči nekoliko kardinala – osobito progresivnog latinoameričkog nadbiskupa i tradicionalnog talijanskog konzervativca – prikazuje se kako izgleda konklava u 21. stoljeću.

Redatelj ptirom balansira između tišine Sikstinske kapele i nevidljivih, ali duboko prisutnih političkih struja koje oblikuju ishod. Od suptilnih savezništava do direktnih sukoba ideologija, "Konklava“ pokušava spojiti duhovnost i realpolitiku u priči koja podsjeća koliko je Crkva, uza svu simboliku, i dalje ljudska, pa često i kvarna institucija.

Međutim, prije nego što Sorrentinov film doživimo kao gotovo dokumentaran prikaz konklave, treba reći da je ona u stvarnosti strogo reguliran proces koji se temelji na Apostolskoj konstituciji (trenutno aktualna je Universi Dominici Gregis, uz dopune pape Franje). Kad papa umre, kardinali mlađi od 80 godina okupljaju se u Rimu i, nakon niza liturgijskih priprema, ulaze u Sikstinsku kapelu, gdje se doslovno zatvaraju od svijeta.

Stručnjaci kažu da korektno prikazuje neke ključne rituale: zakletve, izricanje „Extra omnes!“ (Svi van!), zatvaranje vrata i sam čin glasovanja. Tu su i detalji poput spaljivanja glasačkih listića i poznatog bijelog dima – koji označava da je novi papa izabran.

No, za razliku od filma, u stvarnosti je razina diskrecije i duhovnog fokusa daleko veća. Moderni konklavari ne koriste telefone, nemaju pristup internetu i ne drže govorničke bitke. Postoje svakako neformalne rasprave i razgovori u danima prije samog zatvaranja konklave, ali jednom kad započne glasovanje, sve se odvija u tišini i uz visoku razinu simboličke ozbiljnosti.

U Sorrentinovoj "Konklavi“, koja je ipak igrani film, određeni dijelovi jasno odražavaju umjetničku slobodu. Prikazi grupiranja kardinala po ideološkim linijama, tajni sastanci unutar Vatikana, i likovi koji djeluju poput modernih političkih operativaca, više podsjećaju na političku dramu nego na religijski događaj. Film prikazuje i curenje informacija, diskretno lobiranje čak i tijekom konklave, što bi u stvarnosti predstavljalo teško kršenje protokola - iako nije nezamislivo.

Jedna upečatljiva scena prikazuje pokušaj kardinala da orkestrira „blokadu“ izbora većine glasova putem WhatsApp poruka, što je čisti fikcijski dodatak – u stvarnosti, korištenje bilo kakvih elektroničkih uređaja strogo je zabranjeno i tehnički onemogućeno.

Ipak, film točno bilježi duboke tenzije unutar Crkve: između konzervativaca i progresivaca, sjevera i juga, administrativnog Rima i pastoralnog svijeta. Te podjele postoje i u stvarnim konklavama, i premda nisu izražene u tolikoj dramskoj mjeri, one utječu na konačni izbor - o čemu svjedoče i brojna trenutna nagađanja, pa čak i kladionice o potencijalnom novom papi.

Zanimljivo je usporediti ovu novu verziju s filmom "Konklava" redatelja Christopha Schrewea iz 2006., koji se bavi konklavom iz 1458. godine. Tamo je težište bilo na povijesnim intrigama i korupciji među kardinalima, a izbor pape prikazan je kao borba za osobni interes u srednjovjekovnom kontekstu.

Dok je ta verzija naglasila osobne drame i grube igre moći, nova "Konklava“ to seli u suvremeni ideološki sukob. Oba filma dijele tematsku nit – izbor pape kao ogledalo stanja Crkve – ali je novi film daleko aktualniji i direktnije rezonira s globalnim pitanjima Crkve danas: LGBTQ+ prava, rodna ravnopravnost, sekularizacija, siromaštvo, migracije.

"Konklava" iz 2024. je snažna fikcijska interpretacija stvarnog procesa koji već stoljećima fascinira svijet. Iako sadrži brojne pojednostavnjene ili izmišljene elemente, film uspijeva dočarati srž borbe – ne samo za izbor jednog čovjeka, već za smjer Crkve u novom vremenu.

Za točno razumijevanje rituala i pravila konklave valja posegnuti za ozbiljnim izvorima, ali film ostaje vrijedan kao ogledalo suvremenih dilema unutar Katoličke Crkve – baš u trenutku kada svijet ponovno iščekuje bijeli dim.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije