Antonija (Tonka, Antoinette) Krasnik Sommaruga bila je pionirska dizajnerica prijelaza 19. i 20. stoljeća, školovana i aktivna u Zagrebu, Beču, Parizu, Londonu, Berlinu, St. Louisu, Torinu i drugim europskim metropolama.
Kao snažna i samosvjesna umjetnica otvorila je prostor profesionalnog djelovanja ženama u vrijeme kada im on gotovo nije bio dostupan. Kao što je to bio slučaj s većinom umjetnica koje su djelovale u njeno vrijeme, muška povijest umjetnosti ju je marginalizirala i zaboravila.
U nov život vraća ju izložba otvorena u Oktogonu NNMU u organizaciji Umjetničkog paviljona "Antonija Krasnik, prva hrvatska dizajnerica: skica za portret“. Autorica izložbe je dr. sc. Jasna Galjer, kustosice su Irena Bekić i Ivana Meštrov, dizajn postava potpisuje kolektiv Oaza, a zvuk je oblikovao Andro Giunio.
Naime, još za studija na bečkoj Kunstgewerbeschule, Antonija Krasnik oblikovala je prepoznatljiv vizualni jezik dekorativne umjetnosti i modernog dizajna te se istaknula radovima koji spajaju simboličko i funkcionalno. Bila je među prvima koje su vlastiti dom i atelijer koristile kao izložbene prostore, istražujući granice privatnog i javnog te autoreferencijalni pristup.
- Skica za njezin portret odražava različita „lica,“ od mlade žene u potrazi za slobodom umjetničkog djelovanja koju u zagrebačkoj sredini 1890-tih nije mogla ostvariti, samosvjesne umjetnice i dizajnerice koja pomiče granice ženama na prijelazu stoljeća dostupnih sfera profesionalnog djelovanja, do pripadnice društvene elite koja se svjesno odmiče od profesionalne karijere. Antoinette Krasnik postala je u svega nekoliko godina od anonimne učenice Kolomana Mosera na bečkoj Kunstgwerbeschule autorica koja se realizirala u različitim medijima modernog oblikovanja. Živjela je, obrazovala se i djelovala na razmeđu Zagreba, Beča i Pariza, izlagala u St. Louisu, Londonu, Berlinu, Torinu i drugim europskim metropolama. Činjenica da pri tome nije bila uključena ni u jednu umjetničku grupu, strukovnu udrugu, niti je imala podršku institucija, utjecajnih pokrovitelja ili obitelji, daje njezinom uspjehu dodatnu dimenziju. Potom je, poput većine pripadnica svoje generacije; talentiranih i odlučnih da uspiju u profesionalnoj karijeri, ubrzo postala jedna od „zaboravljenih.“ Antoinette Krasnik izdvaja se među njima svojim osebujnim strategijama kojima je subvertirala norme rodnih uloga i dekonstruirala stereotipe o „ženskoj estetici“ dekorativne i primijenjene umjetnosti - kaže Jasna Galjer.
Antoinette Krasnik rođena je 13. lipnja 1874. u Lovincu (Lika) u časničkoj porodici, kao najstarije od sedmero djece. U Zagrebu je pohađala gradsku žensku obrtnu školu, što je tada bila najviša razina stručnog obrazovanja dostupna ženama u Hrvatskoj. Nakon privatne umjetničke poduke kod Celestina Medovića, Antonija Krasnik 1898. na preporuku Ise Kršnjavoga dobiva državnu stipendiju hrvatske vlade s kojom odlazi u Beč i upisuje se na Kunstgewerbechule.
U to vrijeme na Kunstgewerbeschule studirali su ili se usavršavali brojni polaznici porijeklom s područja današnje Hrvatske, između ostalih Stephanie Glax, Renée (Irene) Vranyczany-Dobrinović, Irene (Reni) Schaschl, Tomislav Krizman, Helene (Lona) Zamboni i Ugo Zovetti, od kojih su se mnogi realizirali u različitim područjima primijenjene umjetnosti i dizajna. Škola tada doživljava procvat, ne samo zahvaljujući bečkoj Secesiji, nego i kulturnoj klimi te utjecajima suvremenih pokreta koji uspostavljaju moderne standarde oblikovanja. Isprva pohađa nastavu na Odjelu za slikanje ornamenata, životinja i cvijeća kod istaknutog pejzažista Rudolfa Ribarza. 1899 upisuje Slikarski odjel koji je te godine preuzeo Koloman Moser, a pohađa i nastavu odjela Arhitektonski stil i morfologija kod prof. Adolfa Ginzela, a u klasi kipara i medaljera Stefana Schwartza studira plastiku. Naime, interdisciplinarnost nastavnog programa omogućavala je pohađanje nastave u različitim specijaliziranim atelijerima, što će kasnije biti jedna od temeljnih odlika autoričinog specifičnog pristupa oblikovanju.
- Transnacionalni okvir djelovanja Antoinette Krasnik očituje se ne samo bliskim kontaktima s kulturnim krugom hrvatskih migranata u Beču, koji je zabilježen i dvama portretima Antoinette Krasnik čiji su autori Nasta Rojc i Tomislav Krizman, nego i poveznicama sa zagrebačkom sredinom na vrhuncu profesionalne karijere. Na izložbi Društva umjetnosti u Umjetničkom paviljonu 1902. predstavila se reprezentativnom dionicom eksponata u vlastitom odabiru. Dekorativna je umjetnost kao zasebna kategorija tada prvi puta predstavljena na izložbi Društva umjetnosti, istovremeno XV. izložbi bečke Secesije. Ta podudarnost ukazuje na sinkronicitet zbivanja na umjetničkoj sceni Zagreba i Beča. Činjenica da je autorica osim na ovim izložbama istovremeno sudjelovala i na izložbama u Pragu, Berlinu i Düsseldorfu, potvrđuje obim njezine produkcije. Antoinette Krasnik izložila je na izložbi Društva umjetnosti u dionici umjetničkog obrta reprezentativnom cjelinom od 27 predmeta. Između ostalih, izložene su vaze od stakla, porculana i bronce, dekorativne posude, svijećnjaci, tintarnice, posude za lijepljenje maraka i kopče za pojas. O velikom zanimanju za njezin dizajn svjedoči podatak da je većina predmeta prodana još za vrijeme izložbe, od toga su za zagrebački Muzej za umjetnost i obrt nabavljena četiri predmeta. Arhivska dokumentacija u ovom je slučaju dragocjen izvor podataka, od uporišta za atribuiranje radova koji su prethodno pripisivani drugima, do uloga pojedinih osoba, prije svega Kršnjavoga u uspostavljanja vrijednosnog sustava i „muzealizacije“ dizajna - govori Jasna Galjer.
Sport & Salon, bečki ilustrirani časopis namijenjen društvenoj eliti, donosi 1904. prilog o Antoinette Krasnik, bivšoj Moserovoj učenici, koja već godinu dana djeluje samostalno. Njezin se atelijer na adresi 1, Stubenring, Rosenbursenstrasse 8 opisuje kao bečka znamenitost. „Svijetao i prozračan, prostor u kojem je sve sama dizajnirala, ispunjen cvijećem, savršeno odražava njezinu vedru prirodu, kreativni genij i umjetnički talent ujedinjene u jednoj osobi. U proljeće 1903. Antoinette Krasnik odlazi u Pariz, gdje ostaje do 1905.
Ubrzo nakon toga, udala za baruna Rudolfa Sommarugu iz plemićke obitelji Sommaruga, porijeklom iz Lombardije. O njezinom životu nakon udaje poznato je vrlo malo. Ladanjsko boravište bio im je dvorac Wegscheid, smješten usred lovnog parka površine 2.800 jutara u blizini Gutensteina, oko 80 km jugozapadno od Beča.
Nakon smrti supruga, rata i gubitka imovine, s nešto osobnih predmeta vratila se 1954. u Zagreb. Zdenka Munk, tadašnja ravnateljica Muzeja za umjetnost i obrt i kustos Ivan Bach namjeravali su organizirati izložbu kojom bi opus Antoinette Krasnik učinili vidljivim u ovoj sredini. Iako taj hommage nije realiziran, rezultat je autoričina donacija tri predmeta za zbirke Muzeja, koji čine cjelinu s eksponatima otkupljenim s izložbe Društva umjetnosti 1902. Antoinette Krasnik umrla je 29. travnja 1956. u Zagrebu.
Unatoč internacionalnom uspjehu, s vremenom je potisnuta na margine povijesti umjetnosti. Danas je prepoznajemo kao ključnu, ranu autoricu modernog dizajna s ovih prostora i važnu figuru medijskih prijelaza (iz „čiste“ u „primijenjenu“ umjetnost). Studija prof. dr.sc. Jasne Galjer poslužila je kao znanstvena podloga za ovu izložbu, koja atmosferu i narativ oblikuje kroz selekciju predmeta i motiva iz opusa same autorice. Posebno je zanimljiv inovativni muzeološki pristup kroz total dizajn izložbenog postava kolektiva Oaza i oblikovanje zvuka Andre Giunia, dok prostor Oktogona, nastao u vremenu djelovanja same autorice, dodatno pojačava interpretativni potencijal izložbe.
Izložbu možete razgledati do 17. siječnja 2026.
Otvori KEKS Pay
