Ima negdje na Instagramu scena, postoji kratki video zapis, kako Josiah Olumuyiwa Faniyi govori "Opomenu" Antuna Branka Šimića. U načinu na koji izgovara tu pjesmu, koju su naši ljudi, od đaka prvaka do prvaka nacionalnog glumišta, oduvijek recitirali kao da izriču konačnu mudrost svijeta, a ne pjesmu što ju je spjevao jedan mladić iz provincije, autsajder u našemu svijetu, nešto je svečano i ritualno, drukčije nego što je svih ovih godina bilo, i mnogo je istinitije, tako da se slušatelju učini da "Opomenu" sad prvi put čuje, i da je Josiah Olumuyiwa Faniyi izgovara onako kako je pjesmu, možda, govorio sam Antun Branko Šimić.
piše miljenko jergović
Da sam ja Josiahova žena, još bih se triput više u njega zaljubila nakon što bi mi izgovorio 'Tri nonice' Drage Gervaisa
Josiah Olumuyiwa Faniyi hrvatskom narodnom identitetu, našoj kulturi i domovini više znači od pune tribine onih koji su od tog identiteta naslijedili jezični fond natprosječnog orangutana. Njihovim razmnožavanjem neće se rađati novi Hrvati, jer Hrvati, naglasimo još jednom, nisu svinje pa da im se vrsta produžava prokreacijom
Otvori KEKS Pay
