Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Kazalište

Strašne ratne tajne, kupnja grobnog mjesta i medijski reket u novoj knjizi Mate Matišića

U biblioteci Mansioni koju objavljuje Hrvatski centar ITI objavljen je ciklus “Moji tužni monstrumi” Mate Matišića s podnaslovom “dramski dnevnik.
03. prosinca 2020. u 11:27 0 komentara 515 prikaza
Foto: Davorin Visnjic/PIXSELL

Intrigantni dramski ciklus “Ljudi od voska” koji je i dalje na repertoaru Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu dobio je i nastavak. U biblioteci Mansioni koju objavljuje Hrvatski centar ITI objavljen je Matišićev ciklus “Moji tužni monstrumi” s podnaslovom “dramski dnevnik”. Dramatičar ga je posvetio “ženi Mariji i našoj djeci”, a na kazališnoj pozornici trebao bi biti praizveden sljedeće godine, i to na sceni zagrebačke Gavelle.

"putujuće kazalište" Saga o nacionalno i vjerski izmiješanoj obitelji koja je preživjela tri rata

Ciklus je sastavljen od četiri kraće drame čiji je glavni, a samim tim i povezujući lik Mate, dramski pisac i glazbenik. A taj fikcijski Mate doista ima brojne sličnosti s likom stvarnog pisca i glazbenika Mate Matišića i njegovom biografijom, baš kao što je to bio slučaj i u “Ljudima od voska” koji su praizvedeni na samom kraju 2016. godine i postali jedna od nagrađivanijih predstava zagrebačkog HNK.

Doduše, dramski pisac i glazbenik u “Ljudima od voska” zvao se Viktor, a u “Mojim tužnim monstrumima” Viktora je zamijenio Mate. A Mate je dramatičar koji se nakon što je njegova drama izvedena u kazalištu mora suočiti s gledateljima koji su se identificirali s fikcijskim likovima, i to svaki iz svog razloga. Mati je pomalo puna kapa i novinara koji ga stalno papagajski pitaju ista pitanja o tome koliko autobiografskog ima u njegovim dramama, je li baš on pisac Viktor iz drame, što je u toj drami istina, a što fikcija, gdje su granice između literature i stvarnosti...

U prvoj drami novog Matišićeva ciklusa, nazvanoj “Gledaj me u oči”, pred piščev stan dolazi nepoznata žena koja je uvjerena da je očnom operacijom baš njoj ugrađena rožnica psihijatrice Jasne iz autorove ranije drame “Ispod perike”. Žena se zove Lidija i uvjerena je da je zbog navodne ugradnje psihijatričine rožnice postala njena inkarnacija pa od pisca posvojitelja želi informacije o svojoj posvojenoj kćeri...

nebojša lujanović Hajka je postala oblik kulture koju živimo

Druga drama novog ciklusa “Mi tu” (naziv je parafraza svjetskog pokreta MeToo) radnju iz zagrebačke ušminkane urbane džungle vraća u mitske Ričice, na tamošnje groblje na koje Mate dolazi kako bi kupio grob novcem od filmskog honorara. Na opskurnom groblju razgovara s britkom Slavom, udovicom hrvatskog branitelja koja mu u par rečenica dočarava otužnu situaciju u poslijeratnom graničnom mjestu koje krije strašne ratne tajne. A jedna od najvećih i najtužnijih tajni je dječji bijeli lijes s natpisom Mala Ljilja, i to baš iz Slavine grobnice. U drami “Mi tu” Matišić je opet u ulozi beskompromisnog pisca koji svojim literarnim skalpelom duboko zarezuje u ljudske nagone za osvećivanjem i stjecanjem bogatstava, ali i u prirodni nagon za elementarnim preživljavanjem u doba koje nikako nije bilo naklonjeno naštrebanom humanizmu.

“Autogram za Milicu” treća je drama u kojoj dramski lik Mate sa suprugom odlazi u Beograd gdje mu u Beogradskom dramskom pozorištu pripremaju premijeru starog teksta. I ta beogradska epizoda (slična postoji i u “Ljudima od voska”) odjek je davnašnjeg beogradskog gostovanja kada je sada već ugledni dramatičar bio član popularnog jugoslavenskog benda koji je žario i palio po koncertnim dvoranama cijele zemlje, a mladi glazbenik nije imao problema u osvajanju zaljubljenih djevojaka iz Beograda, grada u kojem je HNK izveo i “Ljude od voska” pa su muževi i u Beogradu počeli preispitivati svoje supruge jesu li se u mladim danima okušale u krevetu s dečkima iz zagrebačkog benda nakon koncerta na stadionu Partizana...

Četvrta priča “Kolumna mrtvog djeteta” bavi se novinarskim ucjenjivanjem posvojitelja djece, dakle medijskim reketom kojem kumuje i korupcija unutar sustava socijalne skrbi. I ta priča ima tragičan kraj, baš kao što ima i tragične likove. I u njoj je lik pisca koji se sustavno proteže kroz cijeli ciklus dramatično ogoljen, na neki način i ponižen, izbačen pred masu bez prava na dostojanstvenu obranu svojih, više ili manje plemenitih postupaka. I “Moji tužni monstrumi” dokazuju Matišića kao legitimnog nasljednika jednog Držića ili Brešana koji je u svom pisanju čak i radikalniji od velikih prethodnika i klasika hrvatske dramske književnosti.

"povijest bestijalnosti" Predstava Ivice Buljana nominirana za najbolju norvešku predstavu

A kada je najavljivao praizvedbu “Ljudi od voska”, Mate Matišić u Večernjem je listu izjavio da u toj drami proziva samog sebe. “Danas u Hrvatskoj svi žele biti moralne vertikale. Svako malo netko s televizije i novina docira. E sada ja sebe kao nekakvu moralnu vertikalu dovodim u pitanje. Da bih mogao govoriti o drugima, moram nešto reći i o sebi, dakle o svojoj manje poznatoj i uvjetno rečeno, mračnoj strani. Bez uvida u sebe, ne može se imati ni uvid izvan sebe.”

I ta je izjava odlična preporuka za čitanje (a onda i gledanje) Matišića. 

Branimir Roglić
TEDESCHI: NE VIDIM NIKAKAV RASKOL
Kulminacija sukoba među vodećim industrijalcima: HUP napustili Roglić, Vlahović i Fortenova
HUB
Napravite prvi korak
Financijske poteškoće moguće je riješiti
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.