U zagrebačkoj Galeriji Forum večeras, 6. ožujka, otvara se izložba "Antic-ontemporari", koja nudi rijedak uvid u svijetu jednog od najvažnijih i najintrigantnijih slikara regije. Slovenski umjetnik Marko Jakše osebujna je figura koja prkosi svakom pokušaju klasifikacije. Iako redovito izlaže po cijelom svijetu, a bio je i predstavnik Slovenije na Venecijanskom bijenalu, još od 1993. godine živi gotovo izolirano u zaseoku Mohorje, nikada ne daje intervjue, ne fotografira se i ne dolazi na otvorenja svojih izložbi. Ukratko, odbija igrati po pravilima i u miru stvara djela koja jednostavno izmiču definicijama brojnih kritičara, kustosa i povjesničara umjetnosti.
– Mnogi su pokušavali pristupiti njegovim djelima iz različitih perspektiva i teorija. Ali on je neuhvatljiv, zna i može raditi u svim stilovima. Na prvu loptu opisivali su njegov rad kao nadrealizam, drugi su ga proglasili simbolistom, ali ima tu i kubizma pa i realizma. Mislim da ne bi bilo suviše patetično reći da je njegov rad lijepa umjetnost s punim angažmanom i kritičnošću. Kritičan je prema suvremenosti, u slikama ulazi u dijalog sa sadašnjošću, sadržaj njegovih slika katkad je i šokantan i potresan, ali u njegovu svjetlu sasvim realističan. Zbog toga i iskače. Iako se često kaže da oslikava snove, on odlučno tvrdi da tome nije tako, jer snove je nemoguće naslikati. U svakom slučaju, u pitanju je kombinacija njegove svijesti, podsvijesti, profesionalizma i umijeća – objašnjava nam kustos ove izložbe Peter Tomaž Dobrila.
U Zagrebu će, otkrio nam je Dobrila, biti izloženo tridesetak radova, uglavnom većih formata, ali naći će se mjesta i za one manje.
– Marko je poznat po tome da radi u svim formatima i sa svim materijalima. Jedino što možemo istaknuti jest da ipak najradije radi s uljem. Također, slika direktno uljem i ne radi skice, a podloga mu je jednako često platno koliko i karton, drvo, tkanina pa i stara školska metalna ploča, poklopci bačvi, stolice, stolovi... On je baš poput nekog drevnog slikara koji sve što vidi poželi oslikati – govori nam Dobrila.
A u jednom od rijetkih autorskih tekstova, svojevrsnom manifestu nazvanom "Kontra struje", Jakše se obračunao s pojmovima koji dominiraju umjetničkim svijetom. "Ne vjerujem razumu pri odluci o odabiru motiva i sadržaja slika. Taj se 'odabir' mora događati i dogoditi u dubljim slojevima, iza razuma, iza uma, u ne-umu. I stoga, što se slike (slikarstva) tiče, ništa mi ne znače: riječ PROJEKT (jer mentalno planiranje nema puno veze sa slikanjem); riječ KONCEPT (jer koncept uništava primarnu spontanost); riječ STUDIJA (jer nikad ništa ne naučimo, a slike ne služe za učenje i razumijevanje, već za osjećanje i čuđenje); riječ SERIJA (jer me podsjeća na duhomorni monotoni rad za pokretnom trakom, što slikanje nije); riječ CIKLUS (jer sve se mijenja i nema granica); riječ KUSTOS (jer ima previše očajnih kustosa parazita, a dobar kustos ionako može biti jedino slikar sam)...", napisao je.
Kako onda izgleda suradnja s umjetnikom koji otvoreno kaže da ne priznaje kustose, upitali smo Dobrilu.
– Mi smo prijatelji već više od 30 godina. Družimo se, radimo zajedno, pomažem mu u postavljanju izložbi, organizaciji... Dobro se poznajemo i mnogo smo toga zajedno prošli i napravili. Zato i ne pišem tekstove o njemu, osim ako me izričito ne zamoli. Ima vrlo isključive stavove. On ne daje intervjue, ne želi se fotografirati, ili nedajbože snimati. Kada vidi fotografa da u njega uperi objektiv, on – pobjegne (smijeh). Ne pojavljuje se na otvaranjima izložbi, ali ipak je rekao da će u galeriju Forum doći, što je izvanredan događaj. Marko jednostavno odbija odgovarati na ona klasična pitanja poput "što je umjetnik htio reći", jer smatra da svatko može razumjeti njegovo djelo onako kako god želi, kako mu drago. Činjenica je da su njegove slike emocionalno snažne i doista diraju ravno u srce, a svaka njegova izložba osebujno je, dojmljivo i emocionalno iskustvo. Kao što bi rekao Mali princ Antoinea de Saint-Exupéryja, važno je gledati srcem – zaključuje.
Otvori KEKS Pay
