Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 80
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
"putujuće kazalište"

Saga o nacionalno i vjerski izmiješanoj obitelji koja je preživjela tri rata

VL
Autor
Denis Derk
01.12.2020.
u 14:50

VBZ je objavio peti roman Zorana Ferića "Putujuće kazalište".

Zoran Ferić objavio je svoj peti roman. VBZ mu je u interlibersko vrijeme, pod uredničkom paskom Drage Glamuzine, tiskao “Putujuće kazalište” koje će svoj put prema čitateljima tražiti u vrijeme koronskih bespuća. Ferić je ovaj put svojim brojnim štovateljima (ali i osporavateljima) odlučio podastrijeti autobiografski obiteljski roman čiji vremenski raspon uglavnom prati događaje unutar piščeve razgranate obitelji u razdoblju od šest desetljeća prošlog stoljeća. “Putujuće kazalište” uglavnom se bavi onim mučnim i zbijenim periodom hrvatske povijesti koji se skutrio iza Prvog svjetskog rata, obuhvatio doista zloćudni Drugi svjetski rat i poraće, a neugodni klimaks doživio početkom Domovinskog rata. Mjesto radnje uglavnom je Zagreb, taj pitoreskni, pospani i (pre)miroljubivi grad koji neki politički kolerici uporno žele pretvoriti u metropolu. Metropolu koju je 20. stoljeće temeljito izoralo i napunilo agresivnim nabojima mržnje i samo naoko pravedničkog gnjeva. Ferić nas sigurnom rukom, uz pomoć rijetkih fotografija i povremene dokumentarističke faktografije vodi zagrebačkim (i banijskim iliti banovinskim) rukavcima svoje nacionalno i vjerski prilično izmiješane obitelji.

U “Putujućem kazalištu” osjeća se vonj krvave Oktobarske revolucije, žandarski jugoslavenski teror koji je bez puno priče dekapitirao miroljubivog Stjepana Radića, trpi se nacistička okupacija s ustaškim krvoločnim predznakom i tolerira komunizam koji je temeljito promiješao i karte i ljudske kosti i vlasnička prava. U Ferićevoj potresnoj obiteljskoj sagi djeca istih roditelja bore se na suprotnim stranama, katolkinje se žene za židove i pravoslavce, golobradi dječaci mobiliziraju se u partizane i tjeraju u Batinsku bitku, a vjera dijeli, umjesto da spaja ljude. Ima tu lijepi broj vjerno opisanih portreta Ferićevih predaka, primjerice portret djeda Ilije Ferića kojega nije zaboravio ni Hrvatski šumarski leksikon, ali i djeda po majci i doktora iz Vinogradske Venijana Berenšteina koji je u Zagreb došao preko Pariza iz majčice Rusije. Njihove se sudbine križaju s mnogim drugim sudbinama po trešnjevačkim romantičnim ruralnim ulicama u kojima se dugo u 20. stoljeće vrcao med, po obroncima Šalate gdje su se gradile kuće s pogledom na katedralu ili po bogataškim ulicama iz središta grada u kojima su susjedi špijunirali jedni druge prestrašeni od ratnih pobjednika koje je povijest definitivno prebrzo smjenjivala s pobjedničkih postolja.

Zoran Ferić u “Putujućem kazalištu” (koje ovdje nije slučajno budući da mu je pradjed Petar Ćirić iz Vršca doista imao putujuće kazalište) uglavnom piše o mrtvim ljudima. One žive izbjegava koliko je to moguće i pristojno, uz iznimku vlastite osobnosti koju je ponudio čitateljima na uvid bez uvijanja i bez, čak i simboličnog, smokvina lista. Naravno, pred nama je ipak fikcija, raskošna i pitka, ali ipak “samo” fikcija. Literarna agramerska freska u kojoj ima puno literarnih izbočina koje će mnoge zažuljati. Ima tu i povremenih ferićevskih ekscentričnosti koje naša uštogljena i stisnuta sredina jako teško podnosi i prema kojima je krajnje netolerantna pa je potpuno jasno da “Putujuće kazalište” neće tako lako dobiti zelenu kartu za lektirni popis.

Ipak, Ferić je i u trenucima kada je surovo iskren prema rijetko raznorodnim precima nevjerojatnih, almodovarskih sudbina, naglašeno nježan i obziran prema njihovim literarnim dvojnicima, što se naročito može osjetiti na stranicama na kojima opisuje oca i majku. Njihov brak doista je bio bergmanovski kompleksan, a Ferić ga s pozicije sina koji teško obuzdava vlastitu mačističku seksualnost i povremenu neugodnu rabijatnost, raščlanjuje nemilosrdno i uporno, ali uvijek s ljubavlju, sjetom pa čak i melankolijom. Itekako svjestan prolaznosti koja je ljude tako bezdušno i bez nekog reda pobacala po mirogojskim grobovima koje više nema tko obilaziti ni kititi. “Putujuće kazalište” roman je o mrtvim dušama koje proza može oživjeti, ali ne može iskupiti od njihovih vlastitih života. Baš kao ni autora ovog brevijarskog, kantilenskog romana. 

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije