Naslovnica Kultura Vizualna umjetnost

Stogodišnju tradiciju Salona Ullrich dr. Ž. Vujić opisala u knjizi

Žarka Vujić obrazlaže zanemarenu činjenicu kako su u Zagrebu postojala dva salona obitelji Ullrich. Prvi i najstariji uspostavio je Antun Ullrich u Ilici 54 (1909.-1927.), a drugi sin Edo u Ilici 40
22. ožujka 2011. u 12:35 0 komentara 122 prikaza
ulrich
Foto: Naslovnica knjige

Stogodišnju povijest, sudionike, uspjehe i tradiciju zagrebačkog privatnog izložbenoga Salona Ullrich dr. Žarka Vujić, profesorica s Odsjeka muzeologije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, obradila je u knjizi "Salon Ulrich o stotoj obljetnici". Predstavljanje knjige bit će u četvrtak, 24. ožujka u 19 sati u Muzeju za umjetnost i obrt (Hrvatski kulturni klub).  O knjizi će govoriti dr. Jasna Galjer, mr. Kruno Kamenov i autorica.

Žarka Vujić se fenomenom najstarijeg i najpoznatijeg umjetničkog salona u Hrvatskoj bavi od 1995. godine. Do danas je o njemu, istražujući brojne izvore, posebice ostavštinu Ullrich u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU, otkrila zanimljive detalje koje podastire u obliku pitkog teksta ne samo povjesničarima umjetnosti i kulture, nego i široj javnosti. Prije svega uvjerljivo opisuje i obrazlaže zanemarenu činjenicu kako su u Zagrebu postojala dva salona obitelji Ullrich. Prvi i najstariji uspostavio je Antun Ullrich u Ilici 54 (1909.-1927.), dok je njegov sin Edo 1926. godine otvorio drugi u Ilici 40 i vodio ga tamo sve do 1948.

Djelovanju prvog salona posvećen je veći dio knjige i to ne samo zato što je postojeća dokumentacija o njemu opsežnija, nego i zato što je „papa“ Ullrich, kako su Antuna umjetnici najčešće zvali, uspostavio svojevrstan obrazac djelovanja koji je sin Edo, uz neznatne razlike, nastavio provoditi. Dio obrasca bilo je financijsko potpomaganje, osobito prigodom školovanja u europskim metropolama, i davanje podrške izlaganjem domaćih mladih umjetnika. Jednako tako bila je to i razmjerno uravnotežena izložbena i otkupna politika koja je znala prepoznati umjetničke vrhunce, primjerice umjetnost Miroslava Kraljevića, grupaciju Proljetni salon, češke ekspresioniste, kasnije i umjetnost Zemlje i prvih predstavnika Hlebinske škole, ali i izlagati i prodavati likovno manje provokativna a publici dopadljiva djela jednog Alekseja Hanzena, Viktora Šipeka, Zore Preradović itd.

Poseban je prostor u knjizi posvećen karikaturi jer je Salon Ullrich prvi počeo, i to od 1914., priređivati monografske izložbe karikature, a sami karikaturisti odužili mu se stalnim interpretacijama djelovanja salona u Koprivama i Šišmišu.

U knjizi su rekonstruirane i opisane pojedine društvene grupe kupaca, jednako tako i kritičari, novinari i glasila koja su pratila i promicala oba salona, analizirana je nakladnička i grafička djelatnost te oprema i profesionalna otprema umjetničkih djela. Stoga nema dvojbe kako je riječ o jedinstvenom doprinosu razumijevanju društvenog okvira umjetnosti između 1909. i 1948. u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj.

Knjiga je opremljena sa 116 pomno odabranih ilustracija u boji i ovećim sažetkom na engleskom jeziku, a odgovornost za njeno izdavanje potpisuju Zdravko Mihočinec i Art Magazin Kontura.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.