U nakladi V.B.Z.-a izišao je svezak dva objedinjena stripa jednog od najslavnijih talijanskih strip-crtača Mila Manara: "Snježni čovjek", mistična sanjarija o budističkim redovnicima Nepala, i "Papirnati čovjek", surov vestern gorko-slatkog okusa. Manara je svojom karijerom obilježio suvremenu povijest stripa istražujući granice žanra, pri čemu je često prelazio okvire tradicionalnih narativa. Njegovi radovi, istovremeno privlačni široj publici i duboko ukorijenjeni u umjetničkim istraživanjima, odražavaju fascinaciju mitovima, ljudskom prirodom i filozofskim pitanjima o smislu života. U ovom svesku, koji obuhvaća dvije priče, Manara pokazuje dvije strane svog umjetničkog izraza – introspektivnu, okrenutu duhovnosti, i sirovu, ispunjenu grotesknim humorom.
"Snježni čovjek" donosi priču o Jetiju, mračnom i tajanstvenom stvorenju iz himalajskih legendi. Manara ovdje pristupa temi s ozbiljnošću i dubokom uronjenošću u ikonografiju budističke kulture. Priča nije tek avanturistički pothvat, već refleksija o ljudskoj težnji prema transcendenciji. Budistički redovnici, surovost prirode i mit Jetija služe kao metafora za unutarnju borbu između tjelesne ograničenosti i duhovne težnje. Manara, poznat po svojoj sposobnosti da kompleksne ideje prenese kroz crtež, u "Snježnom čovjeku" uspijeva vizualizirati ledeni krajolik Himalaje kao pozornicu za univerzalne dileme.
S druge strane "Papirnati čovjek" uvodi nas u alegorijski Zapad, ispunjen bizarnošću i ironijom. Glavni lik, poznat po nadimku koji mu je dala "Uzdignuta Stražnjica", karikatura je arhetipskog junaka vesterna. Njegova nenaoružanost i sklonost alkoholu predstavljaju subverziju mitologije američkog Divljeg zapada, koji se u Manarinu pristupu prelama kroz prizmu apsurda. Dok priča odiše humorom i groteskom, istovremeno razotkriva ljudsku ispraznost i kontradikcije modernog društva. Iako je serijal "Četiri prsta" ostao nedovršen, već prva epizoda jasno pokazuje Manarinu vještinu da izgradi svijet koji balansira između apsurda i dirljivosti.
Manarin predgovor otkriva njegov umjetnički proces, gdje detaljno istraživanje i studiozan pristup igraju ključnu ulogu. Za "Snježnog čovjeka" crtač je sate provodio u knjižnicama, tražeći autentičnost u prikazu tibetanskih samostana. Ova posvećenost istraživanju vidljiva je u svakom detalju crteža, koji ne samo da podupire radnju već i obogaćuje atmosferu priče. S druge strane, "Papirnati čovjek" pokazuje Manarinu sposobnost improvizacije i igru s arhetipovima, gdje humor često služi kao sredstvo za otkrivanje dubljih istina.
Oba stripa predstavljaju dva kontrastna, ali komplementarna aspekta Manarina stvaralaštva – kontemplaciju i subverziju. Njegova djela nadilaze granice žanra i ostaju univerzalna u svojoj poruci o ljudskoj prirodi. "Snježni čovjek" i "Papirnati čovjek" tako su i introspektivne priče o transcendenciji i ogledala svijeta, u kojem tragikomedija ljudskog postojanja pronalazi svoje mjesto.