Književnost i poezija oduvijek su imale moć pokretanja promjena, a antologija regionalne queer poezije pod imenom “Rušenje četiri zida”, koja je iz tiska izišla krajem prošle godine, simbolizira upravo to – ona poziva na rušenje stereotipa, heteronormativnosti i svih oblika nepravde, otvarajući prostor za dijalog i razumijevanje u regiji koja se rijetko suočava s ovakvim temama. Autori projekta, pjesnici Denis Ćosić i Đorđe Simić, okupili su čak trideset i troje regionalnih pjesnika i pjesnikinja iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije, a antologiju koju je objavilo Hrvatsko društvo pisaca uredio je Alen Brlek.
Ideja o sastavljanju antologije queer književnosti rodila se još 2021. godine, kada su Denis Ćosić i Đorđe Simić zaključili kako ne postoji odgovarajuće platforma putem koje se može predstaviti queer stvaralaštvo regionalnih pjesnikinja i pjesnika. No kako bismo zapravo mogli definirati queer književnost, zanimalo nas je?
– Ova vrsta književnosti tematizira queer iskustva, odnosno iskustva LGBTIQ+ pojedinaca i određene specifičnosti s kojima se ti pojedinci susreću, primjerice istospolna privlačnost i ljubav, iskustvo ‘izlaska iz ormara’, različiti oblici diskriminacije ili rodna tranzicija, ali ona ide i šire – isprepliće se s feminizmom i ekologijom, kritički je nastrojena prema patrijarhatu, heteronormativnosti te kapitalizmu. Kod izbora autora bilo nam je važno da autori sami svjesno koriste elemente queer stvaralaštva u svojim pjesmama, o čemu smo razgovarali sa svima pojedinačno kako bismo utvrdili koje ćemo pjesme uvrstiti u antologiju kojom želimo potaknuti više dijaloga između autora, čitatelja i kritičara, jer je queer scena itekako živa, no njezin je odjek i dalje sužen – pojašnjava Ćosić, dok Alen Brlek, koji smatra kako je naše društvo odavno zrelo za ovakvu publikaciju, dodaje:
– Queer književnost oduvijek je bila bogata, no nije uvijek bila vidljiva niti se o njoj govorilo. Nažalost, autori iz pojedinih zemalja nisu željeli ili se nisu usudili biti dio ovog projekta baš zbog sredine i predrasuda koje ondje postoje. Paradoks je činjenica da je upravo u tim zemljama queer književnost jako bogata i ne može se reći da je nevidljiva – prisutna je, ali postoji otpor prema njezinu javnom isticanju i priznavanju, što je dosta žalosno. Upravo zbog toga glavni cilj ove antologije leži u njezinu naslovu – “Rušenje četiri zida”. Želimo da ta sintagma “četiri zida” postane nešto što ćemo izbaciti iz jezika i društvenog govora, posebno kada se govori o tome kako netko treba živjeti svoj život. Istovremeno, cilj je dati prostor ljudima kojima je taj prostor jako dugo nepravedno uskraćen.
Upravo zbog spomenutih predrasuda i straha nekoliko je pjesnika u završnoj fazi pripremanja antologije odustalo od sudjelovanja u projektu, pa “Rušenje četiri zida” sada broji tridesetak pjesnika i pjesnikinja – od hrvatskih autora tu su Aida Bagić, Saška Rojc, Nora Verde, Romeo Mihaljević, Sanja Sagasta, Espi Tomičić i Goran Čolakhodžić, dok ostale zemlje iz regije, među ostalima, predstavljaju Brane Mozetič, Nataša Velikonja, Tanja Stupar Trifunović, Bojan Krivokapić, Radmila Petrović, Darko Aleksovski te Selma Asotić.
Da uz inicijative poput ovih napokon može biti svoj te putem književnosti progovarati o iskustvu tjelesne tranzicije, istaknuo je jedan od autora, nagrađivani mladi književnik, dramski pisac, dramaturg i aktivist Espi Tomičić.
– Jedan način za rastvaranje i normalizaciju queer tema u društvu jesu antologije poput ove te uključivanje LGBTIQ+ književnika i književnica u umjetničke procese, no s druge strane, tu je i moja osobna borba u prostorima u kojima djelujem. Ponekad to činim isticanjem identiteta, a ponekad namjernim odmicanjem od toga kako mi on ne bi preuzeo sve. Ono što želim reći jest da mainstream mediji i kritičari često stavljaju identitet osobe prije same umjetnosti i prostor zauzimaju isključivo time, pa nekako biram borbe i prostore za njih. Ipak, čini mi se da se sve poboljšava, stvari se s vremenom mijenjaju – radi aktivizma, pop kulture i novih generacija koje nam otvaraju puno vrata koje smo mi pokušali otvoriti, ali smo samo utkali put, i hvala im na tome – kaže Tomičić.
A osim promjene društva, koje možda polako, ali sigurno otvara prostor temama koje su već odavno trebale biti normalizirane, na ovaj način, smatra, potiče se i povećava bogatstvo queer tema i autora na umjetničkoj sceni.
– Na sceni nalazimo sve više osoba s iskustvom življenja queer tema ili onih koji se nalaze u njihovoj neposrednoj blizini, no ima i onih koji to čine površno i teme radi. Mislim da je važno da tema bude istražena i življena, jer se to osjeti, a jednako se tako osjeti i kada netko piše teme radi. Sva sreća pa se naša regija sve više otvara novim pojavama u književnosti i identitetima koji egzistiraju u svijetu. Time dokidamo patrijarhat, rodnu normativnost i pomičemo ustaljene granice, a to i jest temelj umjetnosti – tvrdi Tomičić.
Činjenica je da mlađe generacije sve više preispituju davno postavljene društvene norme, a dokaz tome jesu i pozitivne reakcije pojedinaca na ovu antologiju koja, doduše, još nije imala svoje službeno predstavljanje, pa ćemo za komentare kritičara morati još malo pričekati. Inicijative poput “Rušenja četiri zida” ili antologije “Queer Balkan” Revije malih književnosti koja je prošloga tjedna ušla i u izbor natječaja za najljepšu hrvatsku knjigu, pokazuju kako naše društvo napreduje te odbacuje ustaljene standarde, no u toj borbi glavnu riječ zasigurno vode novi naraštaji, slažu se i naši sugovornici.
– Dojma sam da su novije generacije autorica i autora sklonije govoriti o ovakvim temama jasnije, samouvjerenije i afirmativnije. Upravo je zato antologija “Rušenje četiri zida” važna – ona predstavlja skup svih borbi u naporima da se postigne ravnopravnije i inkluzivnije društvo te svjetionik nade da se kao queer pojedinac može živjeti zadovoljno i ispunjeno – zaključuje Denis Ćosić.
